Tekst 1:

Erekcija

Evo je opet! e pa…

Ovako ćemo. Sad ću – ovdje i to odmah! – napisati, ne samo samo malo poveći tekst o jutarnjoj erekciji, nego pravi esej – ni manje ni više! Dakle…
Probudite se, još niste niti pravo stupili u javu, san se još mota po glavi kao zadah sinoćnje cuge, i vi trebate srediti misli što prije jer vas čeka tipkanje. I to ne tipkanje bilo kakvo, tj. gdje nije toliko važno što ispadne, nego dotjerivanje ili pak slaganje teksta koji će se kasnije objaviti na nekom recimo važnom mediju. I koji bi trebali prodati. I to bi još možda išlo ali – ha! – eto ga: digo se, kao čudovište u hororcima, kao stari, dobri ali nepozvani frend koji vam upada u sasvim krivo vrijeme, poput iznenadnog kihanja dok se upucavate komadu, kao… no dobro. Dobili smo svi sliku. Sad da razmotrimo neke odlike tog fenomena što se zove erekcija. Erekcija je u uobičajenim okolnostima (mada je i ovo uobičajena okolnost, jer nije baš tako rijetka pojava) ustvari dobrodošla pojava, ugodna i ako niste nekakav totalni gad ili pak bolesnik na mozak za čovječanstvo kao takvo veoma korisna stvar. Pa čak i ako nikog nema kraj vas da tu pojavu s njom podijelite (u dobru i u zlu!), opet to može biti dobar sedativ, andidepresiv ili jednostavno zamjena za TV ako na njemu – a sigurno je tome tako! – ničega pametnog nema. Ali tu postoje stanovite opasnosti kao npr. pretjerano izbacivanje sjemena nije povoljno za neke moždano-živčano-psihičke funkcije, kao uostalom i prerijetko izbacivanje (ovo posljendje trvdi moderna medicina). To je kao i sa lijekovima: u pretjeranim dozama se pretvaraju u svoju antitezu, u otrov. Dakle, ako biste svaki puta masturbirali kad vam to onaj dolje naloži, kao prvo biste izgubili dosta vremena. Nadalje: što je još važnije, izgubili biste mnogo energije za samo neznatan nadomjestak užitka koji bi s vremenom bio sve manji (opet paralela s drogom. Ustvari, ovo se sve manje-više odnosi i na droge…) a u isto vrijeme bi vam erekcije bile sve češće. I tako biste trošili neviđeno, upravo nezdravo mnogo vremena na masturbiranje. A da ne spominjem što bi sve vaša potencijalno bolesna mašta producirala u vašem “krutom” (!) duhu, jer one uobičajene teme bi polako blijedile te bi vam na kraju izgubile svu boju te biste morali posegnuti za drugima. A gotovo ista stvar je i kad imate ženu. Na početku (pogotovo ako ste tek ušli u vezu ili se tek uselili na isti stan) bi to sigurno djelovalo osvježavajuće i stimulativno, ali kao i u prvom slučaju, to bi s vremenom (ovisno o kakvoj osobi je riječ) postala obična tjelovježba u dvoje, doduše s ponešto više užitka i s određenim filozofsko-psihološkim premisama (i ako ne pazite produktivna – doslovno), ali oni iskusniji među vama će se morati složiti kako bi i u tom slučaju morali, prije ili kasnije, posegnuti, prvo za raznim maštanjima (isto kao i vaš partner), pa ako se monotonija vašeg sada već ljigavog seksualnog života ne bi manifestirala kroz uobičajne psihološke reakcije libida u sve češće svađe koje bi uskoro prerasle u svakodnevnicu, tada biste neizostavno, ili posegnuli za kojekakvim pomagalima u krevetu a što opet vodi naviku u sasvim mutne i prljave vode, ili biste se pak polako povlačili u samoću, zaključavajući se u sobu i sve više uz Schopenhauera i ostale pesimiste sanjarili o lijepšim svijetovima. Dakle, degradacija u svakom slučaju.
I kad sada o svemu tome malo pomnije promislite, uvidjet ćete s imalo razuma da erekcija u svojoj biti i nije nešto naročito pozitivno u životu čovjeka, a niti praktično, barem ne ako čovjek ne posjeduje određenu dozu samokontrole. A takvi su rijetki. Ustvari, erekciju možemo u ovom svijetlu promatrano okriviti tako reći za sve neugodne pojave u našim životima. Od njene nagle pojave u najgorim, upravo nemogućim trenucima (kao recimo dok ste na intervjuu za posao pa vam se digne), ili dugoročne posljedice slijeđenja tog poziva naših najsirovijih instinkata a što, vidjeli smo maloprije, ima jako teške posljedice. Dakle, svakom razmnom biću ne preostaje ništa drugo nego – trpjeti. Da, gospodo, trpjeti i raditi kao da se ništa nije dogodilo. Ali kad bi to barem bilo tako lako… Jer, recimo vama se pojavi ta nepozvana erekcija, i vi kao razumno biće ne pođete za tim porivom nego se fino pravite kao da ničeg nema, vi dakle krenete s vašim poslom, a kad ono – a to nipošto nije rijetko – ta napuhana i tako nametljiva erekcija nikako da prođe, već upravo suprotno, reagira na svaki i najmanji vaš pokret, napuhava se i postaje sve senzibilnija a vi nikako da sredite misli i da se prihvatite posla onako kako bi trebalo. Eh kakva gnjavaža… To je jedan od razloga zašto je vrag prikazan kao pohotan a seks kao takav kao grijeh. I kao što je erekcija kriva za nedostatak koncentracije u važnim, tako reći ključnim trenucima u našim životima, tako je ta sasvim prirodna ali nimalo bezazlena pojava kriva za gotovo sve ostalo. Ali kod erekcije postoji jedna intelektualna stvar, a to je da je ona svjevrsni biološki dokaz o postojanju Boga. Bog nas je kaznio tako da nam ne dopušta da sami određujemo vrijeme svoje erekcije, već ju je učinio posve samostalnom pojavom, vjerojatno s vlastitom svijesti i potpunom političkom autonomijom a što nama oduvijek nedostaje. Kada ne bi bilo ovako, mogli bi sami određivati vrijeme svoje erekcije i sve stvari na svijetu bi tekle ne samo mnogo lakše, već glatko i nesmetano. ne bi se pojavio npr. freudizam i s njim povezane implikacije o tamnoj strani čovjeka (kasnije uprizoreno u Ratovima zvijezda) a što je dovelo do postmodernističkog shvaćanja kako je ovo kraj svakog historiciteta te svake mogućnosti promjene. Kao da smo u matrixu…
Dakle, ovdje se nameće jedna ružna, neugodna i poprilično uznemirujuća ideja sama od sebe, ali kako izgleda jedina logična i razumna, a to je – kastracija. Dakako, kad napravite potomka… Uf! kakve ideje!
I nemojmo zaboraviti i akutni neostatak iste kad nam najviše treba, npr. u nekom klubu kad smo s komadom u wc-u i trebamo ju/sebe zadovoljiti a ono vani neko brblja i – ništa! Sve ovo nije nimalo optimistično i ja tu ne vidim mnogo dobroga. I na kraju, da nema te erekcije sad ne bi utrošio ovoliko vremena na pisanje ovog ne baš pretjerano korisnog teksta, već bih napisao nešto mnogo produktivnije i za moj individualni život bitnije u svakom pogledu. Dakle, gore ili dolje? mislim da je odgovor jasan… a sad cao: idem nešto obaviti (!)

Autor: Radamant

Tekst 2:

Ovaj tekst je istinit i preuzet je sa portala javno.hr pod rubrikom Gradani novinari:

Slozna braca

Genijalan plan

Zaista bizarna priča nam dolazi iz Njemačke odnosno ravno iz Berlina pa vi prosudite dali dijelite moje mišljenje.

Manfred Schuh, 26-godišnji njemac je došao do ideje od koje sam pukao od smijeha. Naime on je bio u vezi s dvije godine mlađom djevojkom, ali je imao mali problem koji ga je mučio (mali penis) .

Budući da je bio razočaran s veličinom svog penisa, a bio je toliko zaljubljen u svoju djevojku da je nije htio razočarati došao je na ideju da kao zamjenu tijekom seksa u zamračenu sobu pošalje svog brata.

Inzistirao je kod djevojke da vode ljubav u mrak, što bi mu omogućilo da ubaci svog brata kao zamjenu. Manfred bi svaki put prije seksa otišao na wc, a u sobu gdje je bila djevojka uletio njegov 28-godišnji brat te bi obavio posao kako triba.

Budući da su dvojica braće uistinu i bila slična, stariji brat za vrijeme seksa šue te cura nije ništa posumnjala.

Ono što je najbizarnije u ovoj priči je to što je djevojka ovu bolesnu igru saznala tek nakon dva mjeseca. Saznala je tako što je po prvi put upalila svjetlo u sobi.

E sad vi meni recite s kime je ova dva mjeseca bila ova djevojka ? Izgleda da je ova djevojka hodala s dva dečka istovremeno. S jednim za vrijeme seksa, a s drugim ostatak vremena.

Autor: Erwin

Tekst 3:

Uglopluškači – agenti sunca iz društva za… pa…ono…ma!vidjet ćete već…

helou! this document is from the front mojih uglopluškača. (!?) uglopluškači su prikazani kao humanoidni termometri (s pokazivačima kretanja nestabilnih dinamičnih sustava) koji su ustvari tajni agenti iz društva za fondaciju ne-iskusnih, ne-vandaliziranih, ne-osakačenih, ne-destiliranih, ne-gostujućih i da-živih-živo napaljenih organizama čija je jedina zadaća zbuniti onu čudesnu vrstu homo sapiens. zbuniti ih do kranjnje granice ljudske i ne-ljudske imaginacije. ušglopluškača ima posvuda. nalaze se tik do vas kad čekate tramvaj, promatraju vas kad ste na moru, bilježe boju vašeg govna, opčinjuju vas kad ste već opčinjeni. ušglopluškači se vrte oko svoje osi na pun mjesec, jedu samo strogo propisanu hranu (jelovnik poznat kao “interdiscplinirani kodeks žderanja” invent by a unknown zagorec. koncept stariji od ayur vede), spavaju stojećki, pišaju ležečki. njihova infrastruktura se nalazi poglavito u zamršenim labirintima, tamo im je operativno središte (ninja turtles su nastali kao ideja ušglopluškača: propaganda iz želuca svijeta u epicentar podsvjesnih sfera: i subliminalno oglašavanje je bezobrazno preuzeto od naših (“nepoznatih”) heroja!). uglopluškači su uvijek opranih lica, a ipak, nitko ih nikada ne prepoznaje. poput taoista, što i jesu, oni djeluju a da ne djeluju. stoje a hodaju. govore bez da otvaraju usta. uglopluškači se nalaze (kao što već rekoh!rekoh!reko…)posvuda, nigdje određeno, mada vlada uvriježeno mišljenje mnogih analitičara da se uglopluškači nalaze, zapravo, najviše po uglovima. to su ti analitičari zaključili (nakon stoljetnih istraživanja tog fenomena za kojeg neki tvrde, usput budi rečeno, da su ustvari alieni) na osnovu prvog dijela njihovog naziva, tj. uglo-pluškači. dakako, to je samo još jedna od briljantnih taktika uglopluškača, kao što je i npr. promoviranje super-mega-cool donjeg rublja koje vas masira kad to ne želite, a ne masira kada biste to htjeli (njihova taktika skretanja pažnje na dublje psihološke fenomene poput arhetipova, anime i animusa, sinkroniciteta itd.). uglopluškači kažu u svojim tajnim spisima koje su objavili na svim jezicima svijeta i koji se mogu raštrkani po svim živim populističkim znanstvenim bestselerima naći: nemojte lajati na mjesec. nemojete se ljubiti otvorenih očiju. uzimajte samo one vitamine koji su zdravi. vjerujte da ćete poletjeti ako skočite sa nebodera. ne odgovarajte na ušminkane mejlove. odite na tulume koji nisu opterećeni savršenstvom tulumarenja. ako trebate mlijeko obratite se kravama, nikome drugom. želite li osvojiti svijet, odite u boeme ili se drogirajte dok ne umrete. kad vas škaklja pero, vi ga uzmite i napadnite crnog viteza s mačem. ništa bez zraka i mandala, sve bez kravata i aparata. buddha, isus, lao ce i ostala ekipa su iz istog legla.
ustvari, njihovim porukama za dobrobit bića nema kraja. zato… aplauz za uglopluškače! neka gavrani naoći nikada više ne zamute naše vode, jer agenti sunca u punom su žaru dubokog sna na javi!
jer sve što ne spava a sanja je sveto!

Autor: Radamant

Tekst 4: