Zajebancije
dakle, ovo su nasumicno pobacane stvari kojekakvih sadrzaja. izjave, vicevi, situacije, price… nesto ce biti prosto, ali fuck it, ako na predzadnjoj stranici jednih dnevnih novina moze biti gola mala droljica s prve godine faksa, moze i ovdje. moraliziranja su ovdje nepozeljna, stovise izricito zabranjena. pozeljno je da dijelite smijesne stvari. i da uplacujete na moj racun jednu naravno razumnu svotu kako biste mogli koristiti ove toliko vrijedne sadrzaje. ok, zajebavam se, ne morate uplacivati bas tako malo, sobodno vi i vise…
ok, umjesto daljnjeg filozofiranja, eto nekih stvari poput…
koliko mlada ameba ima do skole? jednu stanicu…
neki ljudi ne vole techno jer im ide samo tup tup tup, a neki ga vole jer im ide samo tuc tuc tuc
pa kad smo kod sexa…
Tekst 1:
Erekcija
Evo je opet! e pa…
Ovako ćemo. Sad ću – ovdje i to odmah! – napisati, ne samo samo malo poveći tekst o jutarnjoj erekciji, nego pravi esej – ni manje ni više! Dakle…
Probudite se, još niste niti pravo stupili u javu, san se još mota po glavi kao zadah sinoćnje cuge, i vi trebate srediti misli što prije jer vas čeka tipkanje. I to ne tipkanje bilo kakvo, tj. gdje nije toliko važno što ispadne, nego dotjerivanje ili pak slaganje teksta koji će se kasnije objaviti na nekom recimo važnom mediju. I koji bi trebali prodati. I to bi još možda išlo ali – ha! – eto ga: digo se, kao čudovište u hororcima, kao stari, dobri ali nepozvani frend koji vam upada u sasvim krivo vrijeme, poput iznenadnog kihanja dok se upucavate komadu, kao… no dobro. Dobili smo svi sliku. Sad da razmotrimo neke odlike tog fenomena što se zove erekcija. Erekcija je u uobičajenim okolnostima (mada je i ovo uobičajena okolnost, jer nije baš tako rijetka pojava) ustvari dobrodošla pojava, ugodna i ako niste nekakav totalni gad ili pak bolesnik na mozak za čovječanstvo kao takvo veoma korisna stvar. Pa čak i ako nikog nema kraj vas da tu pojavu s njom podijelite (u dobru i u zlu!), opet to može biti dobar sedativ, andidepresiv ili jednostavno zamjena za TV ako na njemu – a sigurno je tome tako! – ničega pametnog nema. Ali tu postoje stanovite opasnosti kao npr. pretjerano izbacivanje sjemena nije povoljno za neke moždano-živčano-psihičke funkcije, kao uostalom i prerijetko izbacivanje (ovo posljendje trvdi moderna medicina). To je kao i sa lijekovima: u pretjeranim dozama se pretvaraju u svoju antitezu, u otrov. Dakle, ako biste svaki puta masturbirali kad vam to onaj dolje naloži, kao prvo biste izgubili dosta vremena. Nadalje: što je još važnije, izgubili biste mnogo energije za samo neznatan nadomjestak užitka koji bi s vremenom bio sve manji (opet paralela s drogom. Ustvari, ovo se sve manje-više odnosi i na droge…) a u isto vrijeme bi vam erekcije bile sve češće. I tako biste trošili neviđeno, upravo nezdravo mnogo vremena na masturbiranje. A da ne spominjem što bi sve vaša potencijalno bolesna mašta producirala u vašem “krutom” (!) duhu, jer one uobičajene teme bi polako blijedile te bi vam na kraju izgubile svu boju te biste morali posegnuti za drugima. A gotovo ista stvar je i kad imate ženu. Na početku (pogotovo ako ste tek ušli u vezu ili se tek uselili na isti stan) bi to sigurno djelovalo osvježavajuće i stimulativno, ali kao i u prvom slučaju, to bi s vremenom (ovisno o kakvoj osobi je riječ) postala obična tjelovježba u dvoje, doduše s ponešto više užitka i s određenim filozofsko-psihološkim premisama (i ako ne pazite produktivna – doslovno), ali oni iskusniji među vama će se morati složiti kako bi i u tom slučaju morali, prije ili kasnije, posegnuti, prvo za raznim maštanjima (isto kao i vaš partner), pa ako se monotonija vašeg sada već ljigavog seksualnog života ne bi manifestirala kroz uobičajne psihološke reakcije libida u sve češće svađe koje bi uskoro prerasle u svakodnevnicu, tada biste neizostavno, ili posegnuli za kojekakvim pomagalima u krevetu a što opet vodi naviku u sasvim mutne i prljave vode, ili biste se pak polako povlačili u samoću, zaključavajući se u sobu i sve više uz Schopenhauera i ostale pesimiste sanjarili o lijepšim svijetovima. Dakle, degradacija u svakom slučaju.
I kad sada o svemu tome malo pomnije promislite, uvidjet ćete s imalo razuma da erekcija u svojoj biti i nije nešto naročito pozitivno u životu čovjeka, a niti praktično, barem ne ako čovjek ne posjeduje određenu dozu samokontrole. A takvi su rijetki. Ustvari, erekciju možemo u ovom svijetlu promatrano okriviti tako reći za sve neugodne pojave u našim životima. Od njene nagle pojave u najgorim, upravo nemogućim trenucima (kao recimo dok ste na intervjuu za posao pa vam se digne), ili dugoročne posljedice slijeđenja tog poziva naših najsirovijih instinkata a što, vidjeli smo maloprije, ima jako teške posljedice. Dakle, svakom razmnom biću ne preostaje ništa drugo nego – trpjeti. Da, gospodo, trpjeti i raditi kao da se ništa nije dogodilo. Ali kad bi to barem bilo tako lako… Jer, recimo vama se pojavi ta nepozvana erekcija, i vi kao razumno biće ne pođete za tim porivom nego se fino pravite kao da ničeg nema, vi dakle krenete s vašim poslom, a kad ono – a to nipošto nije rijetko – ta napuhana i tako nametljiva erekcija nikako da prođe, već upravo suprotno, reagira na svaki i najmanji vaš pokret, napuhava se i postaje sve senzibilnija a vi nikako da sredite misli i da se prihvatite posla onako kako bi trebalo. Eh kakva gnjavaža… To je jedan od razloga zašto je vrag prikazan kao pohotan a seks kao takav kao grijeh. I kao što je erekcija kriva za nedostatak koncentracije u važnim, tako reći ključnim trenucima u našim životima, tako je ta sasvim prirodna ali nimalo bezazlena pojava kriva za gotovo sve ostalo. Ali kod erekcije postoji jedna intelektualna stvar, a to je da je ona svjevrsni biološki dokaz o postojanju Boga. Bog nas je kaznio tako da nam ne dopušta da sami određujemo vrijeme svoje erekcije, već ju je učinio posve samostalnom pojavom, vjerojatno s vlastitom svijesti i potpunom političkom autonomijom a što nama oduvijek nedostaje. Kada ne bi bilo ovako, mogli bi sami određivati vrijeme svoje erekcije i sve stvari na svijetu bi tekle ne samo mnogo lakše, već glatko i nesmetano. ne bi se pojavio npr. freudizam i s njim povezane implikacije o tamnoj strani čovjeka (kasnije uprizoreno u Ratovima zvijezda) a što je dovelo do postmodernističkog shvaćanja kako je ovo kraj svakog historiciteta te svake mogućnosti promjene. Kao da smo u matrixu…
Dakle, ovdje se nameće jedna ružna, neugodna i poprilično uznemirujuća ideja sama od sebe, ali kako izgleda jedina logična i razumna, a to je – kastracija. Dakako, kad napravite potomka… Uf! kakve ideje!
I nemojmo zaboraviti i akutni neostatak iste kad nam najviše treba, npr. u nekom klubu kad smo s komadom u wc-u i trebamo ju/sebe zadovoljiti a ono vani neko brblja i – ništa! Sve ovo nije nimalo optimistično i ja tu ne vidim mnogo dobroga. I na kraju, da nema te erekcije sad ne bi utrošio ovoliko vremena na pisanje ovog ne baš pretjerano korisnog teksta, već bih napisao nešto mnogo produktivnije i za moj individualni život bitnije u svakom pogledu. Dakle, gore ili dolje? mislim da je odgovor jasan… a sad cao: idem nešto obaviti (!)
Autor: robert olujic
to je sto se toga tice, i nakon ove toliko oybiljne tematike, vracamo se na naslov ovog pagea. no prije toga jos malo ozbiljnih tema. jebga ne mozete se uvijek samo zajebavat…
Šta pevaju noj i kokoška kad se napiju?
NEKE PTICE NIKAD NE POLETE..
smijesno, zar ne? e da ste kokos ili noj, onda bih vas pito…
i ovo moze onda proci: sjede 2 kruha, na balkonu i drobe se od smjeha
Tekst 2:
Ovaj tekst je istinit i preuzet je sa portala javno.hr pod rubrikom Gradani novinari:
Slozna braca
Genijalan plan
Zaista bizarna priča nam dolazi iz Njemačke odnosno ravno iz Berlina pa vi prosudite dali dijelite moje mišljenje.
Manfred Schuh, 26-godišnji njemac je došao do ideje od koje sam pukao od smijeha. Naime on je bio u vezi s dvije godine mlađom djevojkom, ali je imao mali problem koji ga je mučio (mali penis) .
Budući da je bio razočaran s veličinom svog penisa, a bio je toliko zaljubljen u svoju djevojku da je nije htio razočarati došao je na ideju da kao zamjenu tijekom seksa u zamračenu sobu pošalje svog brata.
Inzistirao je kod djevojke da vode ljubav u mrak, što bi mu omogućilo da ubaci svog brata kao zamjenu. Manfred bi svaki put prije seksa otišao na wc, a u sobu gdje je bila djevojka uletio njegov 28-godišnji brat te bi obavio posao kako triba.
Budući da su dvojica braće uistinu i bila slična, stariji brat za vrijeme seksa šue te cura nije ništa posumnjala.
Ono što je najbizarnije u ovoj priči je to što je djevojka ovu bolesnu igru saznala tek nakon dva mjeseca. Saznala je tako što je po prvi put upalila svjetlo u sobi.
E sad vi meni recite s kime je ova dva mjeseca bila ova djevojka ? Izgleda da je ova djevojka hodala s dva dečka istovremeno. S jednim za vrijeme seksa, a s drugim ostatak vremena.
Autor: Erwin
Tekst 3:
Uglopluškači – agenti sunca iz društva za… pa…ono…ma!vidjet ćete već…
helou! this document is from the front mojih uglopluškača. (!?) uglopluškači su prikazani kao humanoidni termometri (s pokazivačima kretanja nestabilnih dinamičnih sustava) koji su ustvari tajni agenti iz društva za fondaciju ne-iskusnih, ne-vandaliziranih, ne-osakačenih, ne-destiliranih, ne-gostujućih i da-živih-živo napaljenih organizama čija je jedina zadaća zbuniti onu čudesnu vrstu homo sapiens. zbuniti ih do kranjnje granice ljudske i ne-ljudske imaginacije. ušglopluškača ima posvuda. nalaze se tik do vas kad čekate tramvaj, promatraju vas kad ste na moru, bilježe boju vašeg govna, opčinjuju vas kad ste već opčinjeni. ušglopluškači se vrte oko svoje osi na pun mjesec, jedu samo strogo propisanu hranu (jelovnik poznat kao “interdiscplinirani kodeks žderanja” invent by a unknown zagorec. koncept stariji od ayur vede), spavaju stojećki, pišaju ležečki. njihova infrastruktura se nalazi poglavito u zamršenim labirintima, tamo im je operativno središte (ninja turtles su nastali kao ideja ušglopluškača: propaganda iz želuca svijeta u epicentar podsvjesnih sfera: i subliminalno oglašavanje je bezobrazno preuzeto od naših (“nepoznatih”) heroja!). uglopluškači su uvijek opranih lica, a ipak, nitko ih nikada ne prepoznaje. poput taoista, što i jesu, oni djeluju a da ne djeluju. stoje a hodaju. govore bez da otvaraju usta. uglopluškači se nalaze (kao što već rekoh!rekoh!reko…)posvuda, nigdje određeno, mada vlada uvriježeno mišljenje mnogih analitičara da se uglopluškači nalaze, zapravo, najviše po uglovima. to su ti analitičari zaključili (nakon stoljetnih istraživanja tog fenomena za kojeg neki tvrde, usput budi rečeno, da su ustvari alieni) na osnovu prvog dijela njihovog naziva, tj. uglo-pluškači. dakako, to je samo još jedna od briljantnih taktika uglopluškača, kao što je i npr. promoviranje super-mega-cool donjeg rublja koje vas masira kad to ne želite, a ne masira kada biste to htjeli (njihova taktika skretanja pažnje na dublje psihološke fenomene poput arhetipova, anime i animusa, sinkroniciteta itd.). uglopluškači kažu u svojim tajnim spisima koje su objavili na svim jezicima svijeta i koji se mogu raštrkani po svim živim populističkim znanstvenim bestselerima naći: nemojte lajati na mjesec. nemojete se ljubiti otvorenih očiju. uzimajte samo one vitamine koji su zdravi. vjerujte da ćete poletjeti ako skočite sa nebodera. ne odgovarajte na ušminkane mejlove. odite na tulume koji nisu opterećeni savršenstvom tulumarenja. ako trebate mlijeko obratite se kravama, nikome drugom. želite li osvojiti svijet, odite u boeme ili se drogirajte dok ne umrete. kad vas škaklja pero, vi ga uzmite i napadnite crnog viteza s mačem. ništa bez zraka i mandala, sve bez kravata i aparata. buddha, isus, lao ce i ostala ekipa su iz istog legla.
ustvari, njihovim porukama za dobrobit bića nema kraja. zato… aplauz za uglopluškače! neka gavrani naoći nikada više ne zamute naše vode, jer agenti sunca u punom su žaru dubokog sna na javi!
jer sve što ne spava a sanja je sveto!
Autor: Radamant
Tekst 4:
Robert Radamant's Co 
ja said
Olujiću, daj učini svijetu uslugu pa si pucaj u glavu ili nešto. Bilo što. Tko god te uvjerio u vrijednost tvojih kvazi-intelektualističkih iseravanja nek prati tvoj primjer. Unaprijed zahvalan.
robertradamantsco said
“vi ne mozete izdrzati sami sa sobom i ne ljubite sebe dovoljno: stoga zelite zavesti bliznjega na ljubav i sebe pozlatiti njegovom pogreskom”(nietsche)
tko god bio (i iskreno, puca me kurac ko si), ne govori drugima da si pucaju u glavu, jer ono sto te smeta na samom sebi pripisujes drugima kako bi tvoja savjest ostala mirna. to zovem pateticnim: ludak koji misli da je mudrac. smijesno… smiri zivce, sredi samog sebe i onda kritiziraj druge. i da ti jos odgovorim na ono “Tko god te uvjerio u vrijednost tvojih kvazi-intelektualističkih iseravanja nek prati tvoj primjer. Unaprijed zahvalan.” dakle, neka si pucaju u glavu urednici, izdavaci, razni meni nepoznati i poznati? uistinu zracis pozitivom: na prvi pogled se vidi da nemas nikakvih kompleksa.
Ja said
Da, i oni, ako netko doista prepoznaje literarnu kvalitetu u tvojim… kako god to nazivaš, trebao bi revalorizirati svoje standarde. Pero Babić je zanimljiv. Čak i Balog. Tvoj kvaziintelektualizam nije vrijedan papira na kojem je printan. Btw, prilično si entuzijastično odgovorio za nekoga kome puca kurac (tu te citiram). Možeš ti (prividno) pobjeć od mentalne nestabilnosti, ali ona od tebe ne.
robertradamantsco said
koji je tebi kurac u zivotu? zar nemas pametnijeg posla nego pljuvat po tudim radovima? i to iz ocitog razloga sto imas nesto protiv te osobe, a ne protiv njenog rada. u ovom slucaju sam to ja. ili mozda po cijele dane hengas po sajtovima, blogovima itd i takve gluposti pises? kazes da je moj odgovor prilicno entuzijastican za nekog koga boli kurac. eto tu tvojeg intelekta: ja sam napisao da me boli kurac ko si, a ne za to sto pises. ja vrlo lako mogu maknut tvoje komente, ali necu, neka ljudi vide kakvih ima skompleksiranih likova. btw, slobodno salji sa jednog te istog mejla ove svoje u rijeci zapakirane frustracije, jer je ionako jasno da je to jedna te ista osoba. moj savjet: get a life instead to bother other people.
Ja said
Zašto bi meni trebalo nešto bit ako sam odlučio prozvat kvaziintelektualizam i mediokritetsvo? Kakva su to proseravanja? Osoba JEST ono što radi, imanje nečega protiv iste uključuje i imanje nečeg protiv njenog rada, ako to u tvojem slučaju možemo nazvati tim imenom. Ako te boli kurac za to tko sam, kakve onda veze ima što pišem? Kužiš relaciju? U svom izokrenutom nastojanju da zvučiš pametan i načitan, sklon si lupanju prazne slame. Tvoje riječi imaju težinu kod šiparice na placu koju fascinira sposobnost da se složi rečenica sa više od dva glagola i par prijedloga. Sadržaj je manje bitan. Oh, i moj savjet: nauči engleski prije nego što ga počneš tako samosvjesno upotrebljavat: get a life instead OF BOTHERING other people. Kužiš Robi?
robertradamantsco said
jesus, zar nemas pametnijih posla? sto mislis, sto ljudi – btw nema ovdje 1000 klikova na dan hehe – misle o tvojim napadima na mene i moje radove? sto se tu sepuris? ajde da vidim(o) onda tvoj intelekt! ajde, posalji link na nesto svoje. sto si ti to tako veliko napravio da si uzimas za pravo zauzimati mjesto medu sucima necijih, tocnije mojih radova? kao sto su rekli mnogi, kriticari knjizevnosti su oni koji sami ne znaju pisati. mozda znas pisati, mozda si i bolji u tome od mene: zaboli me kurac. jer: ja ne shvacam svoje stvaralastvo kao natjecanje. ja to naprosto radim jer sam to ja. sto ti radis? seres po meni i ko zna po kome jos. sto si onda ti? seronja. jel smo zavrsili? ako nismo, odi se bre lijecit
Ja said
Zamjetio sam da si počeo moju kritiku doživljavat na somatskom nivou i razina kontradiktornosti unutar istog teksta ti je eksponencijalno narasla. Krenimo redom; ne vidim zašto bi se ovo protumačilo kao jalov posao, ja ostavim kritiku, ti se uredno odazoveš JOŠ ISTI DAN, čestitam, toliko o tvojem argumentu o trollanju po forumima i blogovima. Ne mislim da ljudi, kao takvi, išta misle o TVOJOJ percepciji mojih napada na tebe, barem to ne pokazuju. Vidiš li ti stvari drukčije? Vidiš li tu BAREM JEDAN post (osim svojih i nečijeg suvislog komentara) koji bi ti dao naslutiti da te netko brani? Ili uopće posjećuje tvoje štovalište lika i djela, kad smo već kod toga? I kad je ovo točno postao “pissing contest” da zahtijevaš “link na nešto moje”? Ne sjećam se da sam igdje spomenuo da je ovo natjecanje (čime ga ti očito shvaćaš), ali svjesno zanemaruješ činjenicu da si svoje… radove, whatever, objavio na javnom mediju i da su, kao takvi, podložni kritici. Sasvim je druga priča, naravno, tvoje očekivanje da ciljana skupina postanu isti poltroni koji cijene i tvoj muzički izričaj, (koliko god apsurdno ta konstrukcija zvučala), te pokoji nenamjerni “ja-sam-mlad-i-mrzim-autoritet-ali-prepoznajem-kvalitetno-štivo” anarho-liberal koji će famu dalje proširiti usmenom predajom. Ovo te, čini se, iznenadilo. “sto si ti to tako veliko napravio da si uzimas za pravo zauzimati mjesto medu sucima necijih, tocnije mojih radova? ” Pazi, molim te, kompleksa (još jedna riječ koju tako voliš upotrebljavati) veličine, samo i ISKLJUČIVO ako sam napravio nešto VELIKO imam se pravo svrstavat među suce tvojeg opusa. “kao sto su rekli mnogi, kriticari knjizevnosti su oni koji sami ne znaju pisati.” Krasan primjer, definicija argumenta: kao što su rekli mnogi. Tko? Kada? Gdje su to rekli? Još bitnije, gdje ja (ili bilo tko drugi) mogu provjeriti da SU to rekli? A pazi sad onu kontradiktornost koju sam spomenuo prije (i to su TVOJE dvije rečenice, da ne bi bilo optužbi za podmetanja); “sto se tu sepuris? ajde da vidim(o) onda tvoj intelekt! ajde, posalji link na nesto svoje. sto si ti to tako veliko napravio da si uzimas za pravo zauzimati mjesto medu sucima necijih, tocnije mojih radova?” (kao, da vidimo tko to bolje radi) I “mozda znas pisati, mozda si i bolji u tome od mene: zaboli me kurac. jer: ja ne shvacam svoje stvaralastvo kao natjecanje. ja to naprosto radim jer sam to ja.” (“ups, ali tamo sam napisao da stavi link na svoje radove, ovo bi ipak mogli protumačiti kao natjecanje”). Ovo zadnje bi u normalnim okolnostima bio tvoj tok misli, budući da sve shvaćaš kao napad na osobnost, ne gajim iluzije da će ovaj put biti drukčije. Razina komunikacije ti je također u vidnom pogoršanju svaki slijedeći put, što si bliže kraju teksta. Idući odgovor očekujem u obliku jednog pasusa narodnog izričaja bez cenzure. Ne mislim se doticat tvojih završnih komentara. Oni te oslikavaju u najboljem svjetlu.
robertradamantsco said
ah ti covjece. ako su moji radovi toliko nevrijedni, zasto ih neprestano kritiziras? cemu ta fatalna potreba? da, ok, kontradiktoran sam, i da, istina, cinjenica da sam izlozio svoje radove javnosti one dozvoljavaju kritiku. no tvoje kritike nisu konstruktivne, nego suprotno. djelujes i zracis necim neproduktivnim. cini mi se da si u svojem malom svijetu poprilicno usamljen, zapostavljen, i da imas tu snaznu, neodoljivu potrebu negdje se ispucati kako bi bio zamjecen. ok, izabrao si mene. ali zasto onda ne stojis iza svojih toboznjih kritika i ne potpisujes se? zasto se skrivas? ocito si neko ko me dugo poznaje, pa molim lijepo, reci svoje ime i prezime. i da, kao sto rekoh, ako vec kritiziras mene i moje radove, radi to konstruktivno, argumentirano, a ne ovako djecacki samo pljuvati svoju dugo nakupljenu slinu koju samo ego tjera iz tvojih lajavih usta.
Ja said
Interesantna si ti individua, ali ne previše. Postaješ predvidljiv, Robi. Znam da se kao mladi, neafirmirani autor toga (vjerojatno) najviše bojiš, ali činjenice govore tome u prilog. Zamjetio sam određeni obrazac u tvojem adresiranju, po tebi, ovih ničim isprovociranih napada na tvoj lik i djelo, naime, pritisnut argumentima, pribjegavaš dobro prokušanoj tehnici “napad je najbolja obrana”. Tako, umjesto da se referiraš na stvari koje sam ja istakao u prošlom postu kao argumente na tvoje teze, ti pribjegavaš petparačkim (kao i većina tvojeg “literarnog” opusa) psihološkim opservacijama dostojnim brazilske sapunice. Loše, k tome. Moja kritika JEST konstruktivna, Robi. Ona jest to što jest, kaže ti da se prestaneš baviti nečim u čemu si samo prosječno kvalitetan i okreneš onome što ti ide (što je to, to valjda ti znaš, ali ovo nije). “cini mi se da si u svojem malom svijetu poprilicno usamljen, zapostavljen, i da imas tu snaznu, neodoljivu potrebu negdje se ispucati kako bi bio zamjecen.” Čestitke na dubokom daru za opažanje, SVE što sam ja do sad napisao ocrtava me u BAŠ TOM svjetlu, suprotno tome, svi tvoji ARGUMENTIRANI odgovori (“ovako djecacki samo pljuvati svoju dugo nakupljenu slinu koju samo ego tjera iz tvojih lajavih usta,”,”sto si onda ti? seronja. jel smo zavrsili? ako nismo, odi se bre lijecit) ocrtavaju te kao toplu, emotivno inteligentnu i iznad svega, na kritiku uvijek spremnu osobu. S druge strane, ne vidim potrebu (niti se osjećam prozvanim) da ostavljam svoj potpis. Ja sam ja. Sjećaš se, ja ovo nisam doživio kao natjecanje zbog kojeg bih morao kvalitativno komparirati stil i sadržaj. To dovoljno dobro za obojicu činiš i sam. Ja ni u jednom trenu nisam aspirirao tome da sam veliki umjetnik ili bogzna što, ali ti, Robi, jesi (“dakle, neka si pucaju u glavu urednici, izdavaci, razni meni nepoznati i poznati?””sto si ti to tako veliko napravio da si uzimas za pravo zauzimati mjesto medu sucima necijih, tocnije mojih radova? kao sto su rekli mnogi, kriticari knjizevnosti su oni koji sami ne znaju pisati”) i to je primarni razlog moje reakcije. Nekim meni nepoznatim načinom uspio si to okrenuti u napad na svoj karakter i cijelu diskusiju odvest u krajnje banalnom smjeru. Što se mene tiče, polemika ovim završava, u pravu si bar što se jednog tiče: TVOJI RADOVI DEFINITIVNO NE ZASLUŽUJU TOLIKO (tako rijetkog, a tako željenog) SLOBODNOG VREMENA. Molim te, također, primjeti i uvaži činjenicu da ja tebe nigdje nisam OSOBNO uvrijedio niti okarakterizirao, čemu ti, u svojem gnjevu i nemoći, obilato pribjegavaš. Pozdrav od Mene, Robi.
robertradamantsco said
aha, nisi me uvrijedio, samo si mi jos u prvoj “konstruktivnoj” kritici rekao da si pucam u glavu. postajem predvidljiv. mozda zato sto ne skrivam nista? gle. ajde lijepo prestani srati gluposti i pusti me da zivim svoj zivot bez uletavanja nekih bolesnih spika. reci cu samo ovo: nemam ti se sto dokazivati, kao niti ti meni. ako sam ne previse interesantna individua, za mene si ti jos manje interesantna jer kao sto rekoh – nista, ali ama bas nista konstruktivno nisi reko. uopce ne znam zasto sam se spustio na taj nivo i iso se s tobom prepucavati. ustvari, ako bas hoces, eto, idem se preseravati, tj proseravati kao sto ti to lijepo kazes.
eto npr, zasto bih se trebao prestati baviti ovim sto radim? bas mi je lijepo ovako. eto, u petak imam gig di cu se bas fino moci ispucati sa dnb setom i di cu dobit taman para za racune i jos koju pivu, pare mi od quoruma sjedaju, i jos ako mi konacno uplate ovi drugi mediji koji su mi duzni za hrpu kartica tekstova: sjajno 🙂 da, znam da ces reci da se ja sad tu sepurim, i da, to radim sad, u ovom trenu potpuno namjerno i svjesno. stovise: idem se sad doslovno preseravati. dakle: nakon sto sam radio svoj breaks da rules program u velikoj gorici u clubu 100 neko vrijeme i jos na nekim mjestima u hrv, nakon sto sam na kraju nastupa u aquariusu pobrao plijesak od publike, i jos nakon raznih shema tipa emisija na radiju sc, sad cu u novom klubu legacy imati svoj dj program. izdajem seriju kompilacija za dallas rec, mozda cu voditi i sublabel bas za elektronsku mjuzu na prijedlog dallasa, i bas mi je super to sve i jos bolje mi se sad tu pred tobom i tvojim nekim tamo kretenom preseravati! divan osjecaj. jel ti dosta? ajde se izdrkaj do kraja i svrsi vise da si mozemo reci zbogom. ja vise ne odgovaram na tvoja proseravanja, a ti seri koliko hoces i zicaj pljuge okolo.
ps. ako si onaj za koga mislim da bi to mogo biti, samo cu reci: pateticno.
Terrorist Win said
ehehe !!!
nigga said
yo… wsup ?
robi dobro su te izjebali komentari gospona JA., uglavnom,dobro zbori tip…
uostalom ti si samo addict i wanna be muzikaš…tak da moš ti kojekekvim glupanima prodavat maglu sl nama hommie ne.. pis i pusa