sto je to sveto…gdje??? pa sad, nije bas da je uistinu sveto, bolje reci emocionalno vrijedno, a rijec je o zadnjem albumu roberta radamanta, tj moje malenkosti, uratku koji sam kao brizljivo kompilirao posljednjih mjeseci. ok, serem, godinama, samo sto sam to zadnjih par mjeseci radio onako, zaozbiljno (sto bi se ono reklo). rekao sam da mi je to zadnji album, a ustvari mi je prvi. prvi album u smislu u kojem to jedan album vec jest. do sada sam samo pojedine stvari objavljivao po netlabelovima, onda jedan EP nazvan oximoron (takoder na netlabelu Jamendo), i sada eto i taj album nazvan sacred times. i cak postoji odreden razlog zasto je tako nazvan, ali vam to necu reci. necu. fakat necu i da mi ne znam sto date, nema sanse da… ok, sad je bilo dosta, brijem gluposti. eto razlog u narednim recima.
na albumu sacred times su samo stvari starije od dvije godine, a neke su cak i medu mojim prvim, nesto normalnije produciranim radovima. a upravo prvi radovi su oni koji su me tada totalno zanosili, bacali me ispred kompa, lupali mi u glavi dok bih hodao po ulicama, dok bih pio pivu i pravio se da slusam sto se prica; te stvari su me furale kao neki neizmislivi dop, dok sam sam bio budan kao i dok sam spavao. ono, fakat me to bacalo u neku ludu euforiju. stvaralacku euforiju. i prirodno, tada se nisam mogao zaustaviti: po cijele dane sam samo radio mjuzu, slazuci zvuk na zvuk, ulazio u njega, najdublje sto se moze uci u zvuk, prckao tamo po njemu i konacno ga onda izmjenio da zvuci kako sad vec zvuci. to su bili noci i dani slaganja ritmova i melodija; sati i sati biranja zvukova koji bi sad bas najbolje sjeli na ovom dijelu stvari na kojoj sam vec radio. i koliko god energije ulagao u to, sve sam je vise dobivao natrag od samog tog rada. iako bi naravno i koja para dobro sjela, sada, kada se vratim u te dane, ne znam da li bih uopce znao koliko i kako naplatiti te ludacke osjecaje. tu su onda naravno i suradnje sa drugim producentima i dj-ima, pa nastupi koji su uslijedili i radi kojih sam hrpu toga proputovao, dozivio, i radi kojih sam, na kraju to sto danas vec jesam. u tom smislu, ti stari radovi ponekada sumnjive produkcije su sveti – za mene – a mozda ce i u nekom drugom nesto pokrenuti. ako je to samo jedno dizanje obrva uz fini glasan “heh” i gutljaj rakije da se zaboravi sto je maloprije uslo u uho, ok, barem sam pridonio zdravom zivotu te osobe, a ako ce netko nakon sto preslusa taj album puknuti, napraviti si krila i skakati sa zgrade, moj duh ce uistinu biti svoj na svome. anyway, rekoh sam sebi: – let it be! i ne samo to, nego i: for free. (let it bee for free. hm… dobro ime za stvar…)
sad, iako ovo jest album za sebe, on to opet i nije, jer je ovo prvi dio albuma sacred days. drugi ce uslijediti uskoro. treba jos malo proprckati po produkciji, po masteringu i tako to, ali uglavnom, ne bi trebalo proci mnogo vremena do objave drugog dijela. (znaci, tamo slijedece godine u ovo doba…) do onda, see ya, bee nice one to each other kids, stay well & for the end: whatever you do, don’t be just another brick in the wall.
link na SACRED TIMES
ps. e da, skoro zaboravih. mnogo fala antoniu hadrovicu iliti elfu iliti 2.0 toniju na dizajnu. i ne samo ovome…
