Jean Baudrillard, sociolog i posmodernistički filozof, bez sumnje je jedan od najkontroverznijih mislioca današnjice, pogotovo od pojave njegovog najznačajnijeg djela «Simulakrumi i simulacije». Čitajući tu zbirku eseja koji zajedno čine jednu teoriju, činilo mi se gotovo nevjerojatno da je taj isti autor nekada bio marksistički nastrojen. Rečenice poput: «Zbilja se više nikada neće imati prilike dogoditi – takva je životna funkcija modela u sustavima smrti ili, točnije, anticipiranog uskrsnuća što više ne ostavlja nikakve prilike ni samom događaju smrti.», ili: «Nesreća daje oblik životu, bezuman, ona je seks života.». Takve izjave stvaraju osjećaje nihilizma, jednog krajnjeg i neopozivog, one vas ošamućuju poput loše cuge, kao kakav manijački izljev riječi jednog puknutog vizionara. Ili religioznog fanatika. A tu su i rečenice toliko ničeanske: «Stvarnije od stvarnog, tako se ukida stvarno.» No, o čemu se tu ustvari radi?
Tko zeli saznati vise o ovoj temi moze otici ovdje
Autor: Radamant
