Nakon sto sam odradio relativno zestok mamurluk, eto me sad sa upravo otvorenom pivom, spreman izbaciti iz sebe… pa kojesta. Ustvari, kojesta sam izbacio jucer, tocnije sinoc na maloj hrpi piva, i to na krizevackom forumu. kad sam se danas pokuso ulogirati, nisam to uspijevao uciniti. cini se da neki admini bas ne vole necije rijeci…
Anyway, eto taj post, neusminkan i cist kao dok je raden:
“ooo fuck! vidim ovdje se lome cigle, rasparaju se umni organi i opcenito, rasturamo se koliko vec ide. fakat smo sado-mazo freakovi koji bas vole zivjeti one otrcane darvinisticke teorije. a da se malo manje jebemo? mozda bi imali bolji sex? poprilicno kontradiktorno, zar ne hehe… ? neko ce reci kaj ovaj brije, da, ok, volim malo brijat, ali to volite i vi, ili..? ili da budem jos vise otrcan pa da kazem ono “ko je bez grijeha neka baci kamen”… da, ovo je sad vec smijesno, pogotovo kad se uzme u obzir da na izlozbama upadam govorancijama u rijec i da onda serem gluposti. cak se i ne sjecam kaj sam ono prico ali ok, to sam samo ja hehe… cini se da su moje rijeci izgubile na kredibilitetu heh…
no kako god, oblaci se polako muvaju, suncane zrake pucaju, i pticice se od nekud pojavljuju i… ali na kraju opet ono mansovo: when you think you are free, the crack inside your hart is me…
jebes to sve, preskocimo uvod i budimo direktni: seremo naokolo, a drugima seremo sto gazimo u necija govna. e da mi je biti zaba.. ok, dupin heh…
ma nevermind, sad samo serem, pustimo to sve, jer to je samo jedan los dan, nepovoljni horoskop, i sutra ce opet sve biti savrseno…
ili life sucks? ne znam, jer ja to nisam reko heh… ali… da, uvijek to ali, jer: nakon sto dobijes placu, nakon sto vratis dug, nakon sto zavrsi tulum, svrsi sex, prestane psiho rat medu spolovima, nastane mali akutni raj, zamrzne se trenutak, i opet prode trenutak, ponovo za placom, ponovo odi svirat, napisi nesto, budi konacno odrastao, kaj brijes, ajde se sredi a onaj tamo ko je bio kao sreden poubija njih 5 zato jer vrijeme bas sere i…
ok, you got the point. nista, sad sam se istreso i sad idem obuc nove gace, ispit pivu i do grada na – pa na pivu…
a sto drugo?”
To je eto to. Znam da nije moje najvece literarno dostignuce, ali je eto tu, i ako nista drugo iskreno je, i na kraju, ja sam to napisao, tada sam to sve bas tako mislio, sto sada mislim ne znam tocno, ali eto, sad je tu.. pa, i thats pretty much it.
Zasto ovo sve pricam? Imam li neku egzistencijalnu krizu, ili sam samo pod dubljim utjecajem literature i filmova i svega sto vec trenutno konzumiram? Ne znam, i zato vjerojatno o tome sad trubim kako bih dokucio o cemu se ustvari radi. Mozda sam samo malo pretjerao sa tulumarenjem ovih dana, pa me peglaju emocije od post-partyjanersko-brijackih dana, mozda je samo to, a mozda sam stvarno na nekoj dubljoj razini sjeban, sto bi bilo jedno od objasnjenja zasto u zadnje vrijeme ne mogu nista posteno, konkretno napisati ili odsvirati. Sad, ako se netko osjeca ponukan da mi pruzi neki svoj uvid, nema beda, ja sam “open mind”, you know, ali mi samo nemojte slati kontakte od svojih omiljenih psihijatra jer sam zadnjih godina ustanovio da bas ne cijenim previse te sve bijele kute, bilo koje vrste. Takoder mi nemojte slati sheme tipa “Jesus is your friend”, jer iako mi je Jesus jako drag, imam svoju vlastitu ideju kako duhovnosti, tako i stvarnosti i u tom smislu nisam open mind za sugestije koje bi trebale voditi nekakvoj promjeni toga. Ja imam svoju vlastitu dogmu, da tako kazem, i bas mi je odlicna ta moja mala privatna dogma. Ona je moj argument protiv svih onih tzv. realista iz cijih ociju citam onu hipokritsku shemu tipa “vrijeme je da se sredis decko”. Jednom cu se mozda i srediti, ali samo mozda, jer koliko ja shvacam, nema bas ljudi koji uopce znaju kako bi se to mi svi trebali srediti. Ili ih barem ja ne poznajem…
One koje poznajem vrlo dobro su raznorazni spaljenjaci, nekakvi pjesnici ili muzicari, kladionicari, narkomani i pijanci, aktivisti ili pak sanjari, putnici namjernici, duhovni tragaoci bez ikakvog cvrstog tla pod nogama, bolesnici, jebaci, skejteri, vidovnjaci, kojekakvi eksperimentatori, ukraktko: ludaci. Oni ludaci koji nas uvijek tako dobro nasmiju, koji nam neprestano pokazuju kako se ne bi trebali ponasati, ili kako mozda bas bi; to su sve oni freakovi o kojima se pisu romani i snimaju filmovi i sto ide pod cool, ili cak pod kultno, ali kakvi po nekom kao racionalnom stavu vecine ne bismo trebali biti. Na to ja kazem fuck off & fuck you, i mislim da nisam usamljen u tome. Mozda jesam malo usamljen u smislu da bas ne karam ko jebeni H.Miller, ali i u tom klubu ima hrpetina clanova, tako da…
Tako da sam se sad istreso, manje vise, i sad mogu nastaviti svoju ulogu u ovoj ludoj tvornici snova znanu kao zivot. Stay cool i ne vjeruj svemu sto procitas:))
so long…
supplement:
fat basses, nice asses and happy faces: good morning captain, i’m sick and i’m not sorry
