“Sporije pricaj i brze razmisljaj” rece jednom neka mudra glava. Na to se moze nadovezati i reci “manje pricaj i vise djeluj”. Kada bi covjek uspio ove dvije izreke stalno imati na umu pa ih tako i primjenjivati u svojoj svakodnevnici, mnoge stvari bi izgledale poprilicno lijepse. Mozda je rijec lijepse nekima neprikladna; kič se percipira na različite načine jer ga percipiraju različiti ljudi. Isto tako, razliciti ljudi djeluju veoma razlicito. Nasa uvjerenja za koja mislimo da su opca i stoga neupitna, vrlo cesto su upravo ono suprotno. Nedosljednost je posljedica neshvacanja, tocnije, nedostatka dubljeg uvida kroz afektivnu spoznaju. Intelektualna spoznaja je samo pocetak, ne njezin kraj, kao sto je i logika pocetak mudrosti, a ne njezin kraj (potonje rekao Spock).
Na sto ovdje ustvari ciljam? Na mnogo toga; od drustvene organizacije, politike, medicine, obrazovanja itd. Medutim, ovdje bih izdvojio djelovanje u skladu sa svojim nacelima. Bez brige, necu poceti sad ovdje popovati; to ostavljam za pijane trenutke za sankom hehe…
Svi mi imamo razlicite frendove s kojima imamo razlicite odnose. S nekima se vidamo samo povremeno, bez dogovora, tipa navecer uz cugu u bircu gdje redovito zalazimo. S nekim drugima se ponekad cujemo i odemo na kavu malo popricati “kaj ima novog”. S nekima imamo oba ova odnosa; s nekima i jos nesto vise. U vezi ovog potonjeg cu reci nekoliko stvari. To cu uciniti kroz jednostavan opis odnosa kojeg imam sa jednim, ne frendom – jer toga se ima koliko hoces – nego prijateljem.
Jednog lijepog dana sjednem za komp, idem ga upalit, a kad ono – nista. Riknuo hard. Divno… Nakon prvih nekoliko sati izrazitog zivciranja i proklinjanja tehnologije kao takve, krenem smislajti kako nabaviti novi. Marko P odmah je uskocio rekavsi kako on moze nabaviti hard po veoma povoljnoj cijeni. I buduci da je Marko P inace veoma vjest u kombiniranju svega i svacega, taj hard je uskoro bio u mojim rukama. No prilike su bile takve da sam u meduvremenu kupio laptop, za koji sam imao samo dio para, pa sam stoga morao raditi na tome da ostale pare vratim dragim ljudima koji su mi posudili ostale pare. I tako, rekoh Marku P: – Cuj, a da mi ovaj moj stari komp sad slozimo i prodamo? Moram vratiti pare, a lova za tekstove nikako da sjdne na racun. Malo cemo pojacati komp, instalirat sve na njemu i tako ga srdenog nekome uvaliti kome je potreban. – Marko P je odmah spremno odgovorio: – Moze. Imam ja jos jedan mali hard, par giga, ali mi ustvari sad ne treba pa cemo i to stavit u komp. – I dok smo slagali komp, Marko P mi je dao hrpu filmova koji njemu vise ne trebaju rekavsi neka si izaberem koje hocu. Za cijelo to vrijeme smo samo jednom spomenuli da cu naravno i njemu dati nesto od tih para, jer Marko P je jedan od rijetkih ljudi koji se uglavnom sami snalaze za svoju egzistenciju, dok istovremeno studira (i to veoma uspjesno), mnogo cita, za sebe osobno piskara sve i svasta, uci se radit na raznom softveru, i jos mnogo toga u sto spada i pomaganje svojim bliznjima. Kao recimo taj put meni. Kada smo komp sredili, razmislili smo kome ga prodati. Sjetili smo se B-a, lika koji radi teski fizicki posao, i osim toga nista drugo. Samo pasivno konzumira sve sto mu okolina pljune pred njegovu mrsavu pojavu. – Njemu bi dobro dosao komp – rekoh, na sto je rekao Marko P: – Da, istina. Barem nece vise samo jesti dop i kljucat pred tv-om, nego ce imati komp na kojem moze nesto i raditi. – I tako, B-u smo ponudili komp za 700 kn (u sto je ukljuceno instaliran sistem, svi potrebni programi, codeci, razni filmovi, slike itd. s tim da je konfiguracija dosta dobra: 1.9 procesor, 256 rama, oko 40 GB itd.). U meduvremenu me je pitao Marko P sto cu s monitorom koji mi je ostao. Rekoh: – Vidjet cu. Mozda cu ga prodat. Da li tebi treba?- Rekao je da mu treba, i ja sam mu ga dao; ne prodao. Nekoliko dana kasnije Marko P je bio na Hrelicu u shopingu, i izmedu ostalog je pokupovao i knjiga. Cim smo se vidjeli, odmah je rekao da dodem do njega na caj, da si usput pokupim knjigu koju je kupio za mene. Radi se o knjizi o Bhudizmu na njemackom. I dok smo ispijali caj i igrali sah, Marko P je spomenuo zbirku aforizma koju sam mu mejlao nekoliko dana prije. Tu istu zbirku sam postavio ovdje na blog, i jedan aforizam iz te zbirke je Marko P upotrijebio u komentu na neki moj post. Radi se o nekom totalno weird aforizmu koji je doslovno izhakirao sve komente koji su bili prije toga napisani. Komenti koji su prije njegovog bili prisutni, napisala je A, jedna cura sa Krka kojoj izgleda nije nikad tesko baciti, mozda malo suvise laskav, ali uvjek dobrocudan i konstruktivan koment na neki post ili sl. A poznajem vec neko vrijeme, i ona nekako uspijeva pratiti neke aspekte mojih radova na netu te ih stalno komenirati. S druge strane, mnogi od mojih frendova koje poznajem hrpu godina gotovo nikada nisu niti napisali neki koment na bilo koji moj rad, niti nakon formalnog upita “kaj ima” nastavili poput Marka P reci nesto tipa “e, pa znam ti ja gdje toga ima. mogu ti to sutra nabaviti…”. Marko P-u je sasvim prirodno pitati me za 10 kn, i ako ih imam, ja mu ih dam. Pod tim mislim, ne posudujem mu, nego mu ih jednostavno dam. Isto tako on meni da 10, 20 ili 50 kn ako ja nemam i pitam ga za pomoc. Nikad jedan drugog ne trazimo povrat novca, jer to niti ne mozemo; mi smo jedan drugom darovali te svote. Takoder, A svojim komentima podupire moj rad, i stoga sam stavio na ovom blogu link na udrugu ciji je ona clan. Tako i ja podupirem njen rad. A poznajem nekih tri godine, no ona zivi na drugom kraju lijepe nase, i vidimo se jednom ili dvaput godisnje. Neke druge ljude vidam mnogo cesce, dakle, s njima i mnogo vise pricam, planiram sto sve raditi itd i sl., no vecina tih prica ostaje prilijepljeno na talogu kave koju smo ispili za vrijeme tog brbljanja. Nekima trebaju cijeli mjeseci da bi zaprzili jedan cd, nekima nekoliko minuta. Oni potonji manje pricaju o przenju nego oni prethodni. Kao sto A u rijetkim trenucima kada se vidimo ne prica nimalo o tome kako ce ici vidjeti moje radove jer ju takosilno zanimaju itd. Ona jednostavno to napravi. S druge strane, oni koji pricaju kako ce ici pogledati te radove jer ih “fakat silno zanimaju”, obicno ne odu niti baciti oko na to. Kao sto i ja nekad ne odem baciti oko na nesto za sto sam rekao da me “fakat silno zanima”.
Tesko je reci da li je lijenost posljedica nezainteresiranosti, ili njen uzrok. Odgovor je vjerojatno paradoksalan kao i u svim bitnim stvarima. Neke od bitnih stvari su koristenje potencijala koji su nam dani; kako oni naseg karaktera, tako i oni naseg drustvenog sistema. Ostvarenje potencijala moze na pocetku izgledati sporo i tegobno, no nakon sto se prode ta pocetna faza, ostvarenje pocinje teci sve lakse i brze. Kao kod plivanja ili bicikliranja…
Iako je govor bitna stvar, djelovanje je za stupanj bitnije. Korak izmedu djelovanja i pricanja je malen. Za neke. Za neke golem, bas kao prelazenje kontinenta. Nije li to fascinantno? Ali da, i uobicajeno…
…tu smo se malo nasmijali, jer smo shvatili da smo obojica čitali Marlo Morgan…