Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Fascinantno koliko i uobicajeno

Posted by robertradamantsco on September 15, 2007

“Sporije pricaj i brze razmisljaj” rece jednom neka mudra glava. Na to se moze nadovezati i reci “manje pricaj i vise djeluj”. Kada bi covjek uspio ove dvije izreke stalno imati na umu pa ih tako i primjenjivati u svojoj svakodnevnici, mnoge stvari bi izgledale poprilicno lijepse. Mozda je rijec lijepse nekima neprikladna; kič se percipira na različite načine jer ga percipiraju različiti ljudi. Isto tako, razliciti ljudi djeluju veoma razlicito. Nasa uvjerenja za koja mislimo da su opca i stoga neupitna, vrlo cesto su upravo ono suprotno. Nedosljednost je posljedica neshvacanja, tocnije, nedostatka dubljeg uvida kroz afektivnu spoznaju. Intelektualna spoznaja je samo pocetak, ne njezin kraj, kao sto je i logika pocetak mudrosti, a ne njezin kraj (potonje rekao Spock).

Na sto ovdje ustvari ciljam? Na mnogo toga; od drustvene organizacije, politike, medicine, obrazovanja itd. Medutim, ovdje bih izdvojio djelovanje u skladu sa svojim nacelima. Bez brige, necu poceti sad ovdje popovati; to ostavljam za pijane trenutke za sankom hehe…

Svi mi imamo razlicite frendove s kojima imamo razlicite odnose. S nekima se vidamo samo povremeno, bez dogovora, tipa navecer uz cugu u bircu gdje redovito zalazimo. S nekim drugima se ponekad cujemo i odemo na kavu malo popricati “kaj ima novog”. S nekima imamo oba ova odnosa; s nekima i jos nesto vise. U vezi ovog potonjeg cu reci nekoliko stvari. To cu uciniti kroz jednostavan opis odnosa kojeg imam sa jednim, ne frendom – jer toga se ima koliko hoces – nego prijateljem.

Jednog lijepog dana sjednem za komp, idem ga upalit, a kad ono – nista. Riknuo hard. Divno… Nakon prvih nekoliko sati izrazitog zivciranja i proklinjanja tehnologije kao takve, krenem smislajti kako nabaviti novi. Marko P odmah je uskocio rekavsi kako on moze nabaviti hard po veoma povoljnoj cijeni. I buduci da je Marko P inace veoma vjest u kombiniranju svega i svacega, taj hard je uskoro bio u mojim rukama. No prilike su bile takve da sam u meduvremenu kupio laptop, za koji sam imao samo dio para, pa sam stoga morao raditi na tome da ostale pare vratim dragim ljudima koji su mi posudili ostale pare. I tako, rekoh Marku P: – Cuj, a da mi ovaj moj stari komp sad slozimo i prodamo? Moram vratiti pare, a lova za tekstove nikako da sjdne na racun. Malo cemo pojacati komp, instalirat sve na njemu i tako ga srdenog nekome uvaliti kome je potreban. – Marko P je odmah spremno odgovorio: – Moze. Imam ja jos jedan mali hard, par giga, ali mi ustvari sad ne treba pa cemo i to stavit u komp. – I dok smo slagali komp, Marko P mi je dao hrpu filmova koji njemu vise ne trebaju rekavsi neka si izaberem koje hocu. Za cijelo to vrijeme smo samo jednom spomenuli da cu naravno i njemu dati nesto od tih para, jer Marko P je jedan od rijetkih ljudi koji se uglavnom sami snalaze za svoju egzistenciju, dok istovremeno studira (i to veoma uspjesno), mnogo cita, za sebe osobno piskara sve i svasta, uci se radit na raznom softveru, i jos mnogo toga u sto spada i pomaganje svojim bliznjima. Kao recimo taj put meni. Kada smo komp sredili, razmislili smo kome ga prodati. Sjetili smo se B-a, lika koji radi teski fizicki posao, i osim toga nista drugo. Samo pasivno konzumira sve sto mu okolina pljune pred njegovu mrsavu pojavu. – Njemu bi dobro dosao komp – rekoh, na sto je rekao Marko P: – Da, istina. Barem nece vise samo jesti dop i kljucat pred tv-om, nego ce imati komp na kojem moze nesto i raditi. – I tako, B-u smo ponudili komp za 700 kn (u sto je ukljuceno instaliran sistem, svi potrebni programi, codeci, razni filmovi, slike itd. s tim da je konfiguracija dosta dobra: 1.9 procesor, 256 rama, oko 40 GB itd.). U meduvremenu me je pitao Marko P sto cu s monitorom koji mi je ostao. Rekoh: – Vidjet cu. Mozda cu ga prodat. Da li tebi treba?- Rekao je da mu treba, i ja sam mu ga dao; ne prodao. Nekoliko dana kasnije Marko P je bio na Hrelicu u shopingu, i izmedu ostalog je pokupovao i knjiga. Cim smo se vidjeli, odmah je rekao da dodem do njega na caj, da si usput pokupim knjigu koju je kupio za mene. Radi se o knjizi o Bhudizmu na njemackom. I dok smo ispijali caj i igrali sah, Marko P je spomenuo zbirku aforizma koju sam mu mejlao nekoliko dana prije. Tu istu zbirku sam postavio ovdje na blog, i jedan aforizam iz te zbirke je Marko P upotrijebio u komentu na neki moj post. Radi se o nekom totalno weird aforizmu koji je doslovno izhakirao sve komente koji su bili prije toga napisani. Komenti koji su prije njegovog bili prisutni, napisala je A, jedna cura sa Krka kojoj izgleda nije nikad tesko baciti, mozda malo suvise laskav, ali uvjek dobrocudan i konstruktivan koment na neki post ili sl. A poznajem vec neko vrijeme, i ona nekako uspijeva pratiti neke aspekte mojih radova na netu te ih stalno komenirati. S druge strane, mnogi od mojih frendova koje poznajem hrpu godina gotovo nikada nisu niti napisali neki koment na bilo koji moj rad, niti nakon formalnog upita “kaj ima” nastavili poput Marka P reci nesto tipa “e, pa znam ti ja gdje toga ima. mogu ti to sutra nabaviti…”. Marko P-u je sasvim prirodno pitati me za 10 kn, i ako ih imam, ja mu ih dam. Pod tim mislim, ne posudujem mu, nego mu ih jednostavno dam. Isto tako on meni da 10, 20 ili 50 kn ako ja nemam i pitam ga za pomoc. Nikad jedan drugog ne trazimo povrat novca, jer to niti ne mozemo; mi smo jedan drugom darovali te svote. Takoder, A svojim komentima podupire moj rad, i stoga sam stavio na ovom blogu link na udrugu ciji je ona clan. Tako i ja podupirem njen rad. A poznajem nekih tri godine, no ona zivi na drugom kraju lijepe nase, i vidimo se jednom ili dvaput godisnje. Neke druge ljude vidam mnogo cesce, dakle, s njima i mnogo vise pricam, planiram sto sve raditi itd i sl., no vecina tih prica ostaje prilijepljeno na talogu kave koju smo ispili za vrijeme tog brbljanja. Nekima trebaju cijeli mjeseci da bi zaprzili jedan cd, nekima nekoliko minuta. Oni potonji manje pricaju o przenju nego oni prethodni. Kao sto A u rijetkim trenucima kada se vidimo ne prica nimalo o tome kako ce ici vidjeti moje radove jer ju takosilno zanimaju itd. Ona jednostavno to napravi. S druge strane, oni koji pricaju kako ce ici pogledati te radove jer ih “fakat silno zanimaju”, obicno ne odu niti baciti oko na to. Kao sto i ja nekad ne odem baciti oko na nesto za sto sam rekao da me “fakat silno zanima”.

Tesko je reci da li je lijenost posljedica nezainteresiranosti, ili njen uzrok. Odgovor je vjerojatno paradoksalan kao i u svim bitnim stvarima. Neke od bitnih stvari su koristenje potencijala koji su nam dani; kako oni naseg karaktera, tako i oni naseg drustvenog sistema. Ostvarenje potencijala moze na pocetku izgledati sporo i tegobno, no nakon sto se prode ta pocetna faza, ostvarenje pocinje teci sve lakse i brze. Kao kod plivanja ili bicikliranja…

Iako je govor bitna stvar, djelovanje je za stupanj bitnije. Korak izmedu djelovanja i pricanja je malen. Za neke. Za neke golem, bas kao prelazenje kontinenta. Nije li to fascinantno? Ali da, i uobicajeno…

3 Responses to “Fascinantno koliko i uobicajeno”

  1. gost said

    Sto ljudi sto cudi.

  2. boriss said

    Nema tako davno, u jednoj od knjiga iz serije “Razgovori s Bogom”, pročitao sam, recimo odlomak, koji korespondira sa ovim tekstom…Da ne citiram opširno, prepričat ću ga ukratko svojim riječima.
    Ovako nekako ide: Sasvim je razumljivo da nismo jedina razumna bića u Svemiru, sasvim je razumljivo da postoji i jako puno i naprednijih civilizacija od naše u ovom beskonačnom svemirskom prostranstvu, a eto, čini se, ima puno i civilizacija koje su ČAK IZNIMNO NAPREDNIJE od naše… Takve se civilizacije u tekstu označavaju kao NAPREDNE.
    U čemu se sastoji jedna od temeljnih razlika između jedne takve NAPREDNE civilizacije i ove naše? Pored ostalog i u jeziku: U jeziku NAPREDNE civilizacije ne postoji riječ “MOJE”…Jedini približni “ekvivalent” bila bi riječ kojoj bi opisno značenje bilo “JA SKRBIM O OVOM PREDMETU”. Zašto? Zato što pripadnici NAPREDNE civilizacije na takav način i doživljavaju svoj odnos prema predmetima. Pojedinac ih čuva, pazi i skrbi o njima, ali ne zato da bi uskratio drugome pravo na korištenje tih predmeta, već baš suprotno – da bi ih što veći broj pojedinaca mogao upotrebljavati i imati koristi od njih…
    Jer, apsurdno je, sa njihovog stanovišta, da pojedinac svojata neki materijalni predmet, kada je svima jasno da su svi predmeti zapravo male stanice na tijelu Planeta koji je tako velikodušno udomio njihove duše na svom putu prema Beskonačnosti…
    A svojatati DRUGO ŽIVO BIĆE, bez obzira kojoj životnoj kategoriji pripadalo, iz njihove perspektive, pretpostavljam, graniči sa zdravim razumom…
    Eto, to je jedna od glavnih karakteristika civilizacije koja je dostojna da se nazove NAPREDNOM.
    U svijetlu ovakvih razmišljanja, sasvim je očigledno na kojoj se razini razvoja nalazi ova naša “civilizacija”. Dovoljno je da čovjeku samo na tren kroz glavu proleti slika o tisućugodišnjoj povijesti bjesomučnog ratovanja, a oko čega? : Ovo je MOJ kamen, ovo je MOJA dolina, ovo je MOJE jezero, ovo je MOJA rijeka, ovo je MOJE more, ovo je MOJ naftni izvor…itd.
    I eto, da ova priča baš bude i zaokružena, baš juče čitam na internetu – neki (taj i taj) bivši visokopozicionirani US “official”, otvoreno priznaje u svojim memoarima da su osnovni motiv za rat u Iraku bili naftni izvori…ovako ili onako…(mislim – ako je itko o tome još uopće i dvojio)…
    Eto, Radamant, pozdrav i vidimo se u nekoj NAPREDNIJOJ civilizaciji (bar nam humor ne mogu oduzeti…🙂

  3. robertradamantsco said

    mašta je divna stvar; humor također. ali kombinacija ovih dvije stvari je divna!🙂
    budisti npr. imaju divan smisao za humor u kojem je uvijek implementirana neka zivotna mudrost. ta se mudrost medutim razlikuje od one nase, krscanske (mislim na onu tipicnu popovsku moralizaciju) kao sto se razlikuje osmijeh zdravog dijeteta od onog namjestenog na faci cijem obliku vlada visoka drustvena pozicija koja je, na kraju, i sama napregnuta od visih zakonitosti od nje same.
    nego, da se vratimo temi. rekao si nesto veoma zanimljivo:
    jezik. u sanskritu npr. takoder ne postoji ekvivalent nasoj rijeci “ja”. postoji nesto sto bi se moglo tako prevesti, ali ustvari je to prijevod netocan i iskrivljen poput odraza u zrcalu cija je povrsina zaobljena i nagnuta pod nekim nerazumnim stupnjem. kod nijemaca pak je prica sasvim suprotna. oni gotovo da ne mogu voditi razgovor u kojem se ne bi pojavila rijec “ja”. jedan moj frend takve ljude zove jajari hehe…
    seranje, davanje, koristenje i nadogradivanje bez financijsko-egoistickih motivacija je organski princip. to je kao kada izrasta cvijet, dode pcelica i uzme plodove cvijeta, odnese ga u kosnicu iz koje covjek crpi med. med sa maslacem na kruhom je bas fina stvar, zar ne? kao i caj s medom i limunom… stroj, koji ako se zeli nadograditi, treba platiti novi dio, dakle, treba cekati da se naruci novi dio, njega treba ugraditi, platiti itd. to je analogno sa naplacivanjem znanja, kulture, bilo cega sto nema visoku novcanu vrijednost.
    motivacija zbog cega netko nesto cini odreduje kvalitetu te djelatnosti. na kvalitetu se nadovezuje kvantiteta, i tada se odvija promjena stanja neke pojave. mjereno nasim mjernim instrumentima, te pojave mogu biti dobre ili lose; one mogu biti i neutralne. sa vise metafizicke pozicije sve su pojave neutralne, iako nisu. paradoks je kljuc za spoznaju. ali to ne znaci da s nase pozicije trebamo sve relativizirati i tako neutralizirati dobro i lose. mi nismo na takvom stupnju. stoga, ako zelimo naprednu civilizaciju, trebamo skupljati stara kaoi nova znanja. kada imamo npr. staro znanje, necemo ici bijelim kutama ako nas redovito boli glava. jesti cemo manje zitarica a vise mlijekai povrca, i glavobolje ce nestati kroz par dana. bijele kute bi nas kljukale sa nekom kemijom hrpu mjeseci s tim da je veoma upitno da li glavobolje uopce prestale. institucionalna indoktrinacija je mocna stvar, i tebalo bi ju nastojati izbjegavati kao pijanca koji te uporno zeli navesti na soru.
    s druge strane, zar se ne soramo kroz medije kao sto je ovaj ovdje? hehe… kako smo dosljedni!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: