Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Kakvi smo mi to ljudi?

Posted by robertradamantsco on September 15, 2007

Jesmo li sami krivi za život koji živimo – nas gotovo 95%? Kakvi su naši standardi?

Kakav smo mi to narod? Kakav smo mi to mentalni sklop? Sluganski? Maloumni? Bez časti i ponosa? Kakvi su nam ciljevi i vrijednosti?

Mislila sam da su Zagrebački bokci osnovani iz humanih, plemenitih pobuda, da je osnovana Udruga koja se zavjetovala robinhudski brinuti o sirotinji koja je svakim danom sve brojnija, da se zavjetovala biti njihov zastupnik, posrednik između onih koji imaju i onih koji su bogati jedino neimanjem. No, to je bilo utopijsko, retoričko predstavljanje javnosti, kako bi se ista senzibilizirala, solidarizirala s potrebitim.I pokazalo se da je Udruga sve, samo to ne. Samo još jedna velika prevara sirotinje i zapravo je stvorena da se na sveopćem siromaštvu moralni bogalji, Krznarić i Nelica i netko iznad njih – bogate. Razmeću se lovom od sirotinjskih milodara. Najcrnje u svemu je što im se ništa ne dešava, ne raskrinkava ih se,javnost se obmanjuje neinformiranjem o njihovom nezakonitom djelovanju. Ne istražuje se, niti dokazuje kuda ide lova iz proračuna Zagrepćana?Gledam ženu s djetetom, iako je neradni dan za Udrugu, istovaruje iz vremešnog, rascvalog fiata vreće milodara … i upozorila sam je da se ti milodari selekcioniraju i da će te milodare sirotinja morati otkupiti, direktno ili indirektno, od Krznarića i klimakterične Nelice, ili na Jakuševcu. Klimakterična? Malo je važno za tekst, ali karakterizira Nelicu, koja nije ni suosjećajna, ni tankoćutna, ni mlada. Nelica ima zavidan standard i vozni park, koji velikodušna, navina, ili samo komotna gospođa s djetetom ne može ni zamisliti. Megana, Passata i … i dnevno, uz plaću zaradi partisuća kuna od prodaje milodara. Torbe su po 100 kn, kaputi isto i skuplji, švercerice otkupljuju vrećice milodara po 200-500 kn … onda se namire cigani … Potom se ostatak baci pred vrata ili direktno u kontejner za potrebite. Tako ionako su u kontejneru …Ta žena s djetetom u pratnji, valjda zbog, licemjernog, odgojnog primjera, me podsjetila na scenu kada je umirovljenica ljubila Sanaderu ruku vrijednu 120 i više njezinih mirovina, zbog povrata opljačkanog dijela njezine opljačkane mirovine????
Mi smo slijep i glup narod, pasivan, inertan. Kloniramo negativnosti, ne možemo puno, ali i koliko možemo ne možemo.Mi smo svoj najveći neprijatelj i ne moraju se političari bojati našeg osvješćenja. Izgubili smo vrijednosti, bez cilja smo … zaglupljeni krivim vrijednostima. Patimo od idolpoklonstva, obožavamo one koji imaju …
A Zakon kaže da su udruge neprofitabilne, a godinama Udruga moralnih, humanitarnih bogalja prodaje sve od igle do namještaja, za osobno bogaćenje i za to još primaju plaću …
Deseteročlane obitelji mogle bi otvoriti Udrugu (ko Krznarić) i od Bandića bi dobili plaću od 15.000 kn i jednokratnu pomoć u više navrata, godišnje, od 50.000 kn… To bi bilo humanije i poštenije.

Ovo je besramni humanitarni inženjering. Sve vrijednosti su devalvirane.
I sve smo više u životnim blokadama, bankrotima, bez posla ostavljeni na milost i nemilost dehumaniziranim, bešćutnim, birokratskim institucijama.I ne mogu razumjeti da smo zapravo zadivljeni kriminalom, solidarizirani s lopovlukom. Jer, što više kradeš to si časniji, moralniji, političare skandali samo populariziraju i ne znam što bi morali napraviti da ih javnost osudi?Mi malobrojni, osvješteni, sve smo ogorčeniji od nemoći. Ne možemo ništa učiniti, osim protestirati, jambrati i, zapravo, samo izazivamo suprotni, protuefekt – osudu javnosti, s etiketom ludog, frustriranog nezadovoljnika ????

Nebo otvori se!

Autor: Labradorica

moj koment:

ovo je tekst! dira ne samo u srce, nego i u pluca, u bubrege; kritika se krece od mozga prema medunozju, da bi dotaknula pete i potom jurnula odmah natrag da pobere jos one preostale emocije. a upravo su emocije ono na sto ciljaju takve udruge koje se prodavaju pod ngo ili sta ja znam kojom humanisticko-progresivnom etiktom!

koliko su plemenite nakane u stanju ne podleci izazovu egoizmu hiperstvarnosti? holodek u kojem se nalazimo programiran je poput chessmastera: niti jedna kombinacija nije izuzeta kako bi se sprijecio hack. ovdje ne mislim na softverski hack vec na hakiranje stvarnosti.
angazirani art i postmoderna kao takva opcenito su pokazatelji broja bodova u ovoj golemoj videoigrici. lice mainstreama i globalizacijski mozak asimiliraju poput borga (kako je to rekao marcel mars). nihilizam odjeven u bezbroj etiketa je rezultanta ove bolesno postavljene jednadzbe. ili smo samo mi bolesni?
kazem, poput chessmastera. a chessmaster je bio pobijeden. mozda ne bas chessmaster, ali neka druga simulacija saha. covjek nadilazi sam sebe u povijesnim treptajima. no nazalost samo pojedinci. zato je i rekao buddha na upit da li se moze cijelo covjecanstvo osloboditi sansare: – ne. to nije moguce. takva je priroda ovog svijeta.
nekoga ove izjave mogu obeshrabriti; na nekoga ce imati suprotan ucinak. ovo nije stvar mogucnosti, vec opcija. kao i pitanje “da li se moze obogatiti a da nemas nista para”? potpuno krivo pitanje, jer pravo pitanje nije “da li mozes”, nego koja je najbolja opcija s obzirom na moju osobnost? to vrijedi i za sve druge stvari, no… da, lijepse je spavati i sanjati o opcijama.
uvjet za promjenu nije zelja, vec potreba, jer zelja izrasta iz potrebe.

3 Responses to “Kakvi smo mi to ljudi?”

  1. gost said

    Da smo samo mi slijep, inertan i glup narod. Francuska npr. ima najveci broj beskucnika, a koliko ih u ovom trenutku spava po nekim kanalizacijama svjetskih metropola da ne pricamo. Ako si u svom komentu htio reci kako bi se trebao pojaviti neki zapadnjacki Gandi koji ce napraviti tihu revoluciju i smanjiti siromastvo za 50 posto, mislim da cemo se nacekati. Ti, ja, Labradorica a pogotovo ti siromasi

  2. Marko said

    Pa kaj čudno? Nas župnik je za vrime rata prodaval (preko babica) stvari iz karitasa na placu, pa kaj onda nebi bogec Krznaric, ipak je grešna dušica ko i svi mi.

    Nedavno je jedan poznanik (ne bas bistar), neznajuć, prodal fotić i 6 objektiva za 200 kn. bas me zanima što je kupac osjecao kupujući objektive od kojih svaki vrijedi 200-300-400 pa i 600 eura. Da li je osjecao nesto srama🙂 ili je jednostavno bio sretan što je dobro prošao.

    Pa kaj onda nebi ovo dvoje iskoristilo priliku da zaradi, pa zar se nije hrpetina kulturnih “urbanih” udruga pretvorila upravo u mijesto kroz koje se može zaradit pare dok se ova ista kultura prodaje kao neki jeftin proizvod stvoren da zavara javnost. ono kao, nekaj se dela!!

    Ma J… ga. ajde recite, razmislivši prvo, kaj bi vi napravili da vam je ponuđen ovaj fotić za 200 kn, a da znate njegovu pravu vrijednost.
    Ha?

  3. robertradamantsco said

    ja osobno… iskreno? ne znam… uistinu ne znam. ovisi o kome se radi, da li tu osobu poznajem, u kojoj sam ja situaciji, u kojoj sam ja situaciji itd.
    postenje nije izuzeto iz konteksta, ali to ne znaci da se kontekst ne moze mijenjati.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: