Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Javno dobro i sloboda

Posted by robertradamantsco on September 29, 2007

Iako je svakodnevnica takva da je mnogima cudenje postao stran pojam, covjek se jos uvijek moze ponekad dobro zacuditi. Kao ja i jedan frend neki dan. Ukratko, zamolio me da ga otpratim do glavnog kolodvora kako bi tamo kamerom snimio dolazak vlakova. Tu mu treba za faks, tocnije, njegovoj curi koja studira dizajn i koja treba napraviti izmedu ostalog i dokumentarac na temu HZ-a. Sad, moj frend kao dobar decko koji se usput razumije u snimanje ponudio joj je da ce joj pri tome pomoci. I tako, nas dvojica ispijamo kavu na kolodvoru, i on ode postaviti kameru. Tada mu je prisao prometnik s kojim je poceo nekakvu raspravu. Iako je bio na relativno velikoj udaljenosti, mogao sam naslutiti sto se dogada; i moje slutnje su ispale tocne. Prometnik je mom frendu rekao da se ne udaljava, jer on – prometnik – mora pozvati policiju kako bi se provjerilo sto se to tocno kuje pomocu te kamere. Uskoro zatim su se pojavila 2 murjaka koja su mog frenda, prvo legitimirali, onda ga jos odveli u prostoriju gdje su ga dodatno provjeravali. Iako je prometnik inzistirao da se izbrise sav snimljeni materijal, po rijecima mog frenda, caksu i murjci skuzili da se radi o sasvim bezazlenoj stvari, pa su pustili mog frenda zajednosa snimljenim materijalom.

Vjerujem da vam nije tesko pretpostaviti koja je bila tema razgovora kada smo se udaljavali od “mjesta zlocina”. Potpuna besmislenost prometnikove intervencije koja granici sa vec dobrom dozom bizarnosti toliko nas je uznemirila da smo, nakon sto smo zakljucili da tog prometnika zena doma vjerojatno tuce po guzici pa na poslu mora to kompenzirati ispoljavajuci svoju uniformiranu moc (jelte!), da i inace cijeli sistem sve vise ide u smjeru sustava kontrole. Jer: mjesto na kojem je frend snimao je Public space iliti javno dobro, nije tu potrebna nikakva posebna ili bilo kakva dozvola, pa ovaj slucaj poprilicno dovodi u pitanje taj koncept javnog dobra. Da, ovdje se radi o samovoljnom postupku prometnika, no nije uopcetesko zamisliti kako bise uskoro moglo dogoditi nesto tipa stojite ispred necije kuce, razgovarate na mobu sa nekim, i vlasnikte kuce odjednom vas prekori, pozove murju koja vas tada legitimira i pita da zasto ste se udostojili telefonirati ispred njegovog vlasnistva. Pri cemu je bitna jedna pojedinost: ovaj potonji izmisljeni slucaj manje je bizaran nego onaj prethodni buduci da se radi o privatnom posjedu. Dakle, mogli bismo ici dalje i reci kako cemo uskoro trebati dozvole za telefoniranje u parkovima, na ulicama, trgovima itd.

Sustav kontrole uzima maha, pojedinci koriste svoje mrvice moci, neki drugi mnogo vise takvog rade, i po svemu sudeci jos ce mnogo toga vise ciniti. Pasivno pristajanje na takav razvoj sistema hrani ga, stimulira, daje mu krila…

Ako ima istine u rijecima Foucalta koji kaze (znanje i moc): “Moc nije institucija i nije struktura, ona nije stanovita sposobnost kojom su neki obdareni; ona je naziv sto pridaje nekoj slozenoj strategijskoj situaciji u danom drustvu”, tada to znaci da kako se i mi – hocemo-necemo – nalazimo u toj situaciji, jer se i nalazimo u danom drustvu. Dakle, moc je distribuirana posvuda, svatko je moze koristiti iliti ne-koristiti. Ovo potonje ce pomoci laksem razvoju sustavu kontrole; ono prvo ce mu zadati muke. Dakle…?

One Response to “Javno dobro i sloboda”

  1. gost said

    Apsurdno. To je sve sto imam za reci

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: