Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Archive for November, 2007

A Declaration of the Independence of Cyberspace

Posted by robertradamantsco on November 26, 2007

by John Perry Barlow <barlow@eff.org>

Governments of the Industrial World, you weary giants of flesh and steel, I come from Cyberspace, the new home of Mind. On behalf of the future, I ask you of the past to leave us alone. You are not welcome among us. You have no sovereignty where we gather.

We have no elected government, nor are we likely to have one, so I address you with no greater authority than that with which liberty itself always speaks. I declare the global social space we are building to be naturally independent of the tyrannies you seek to impose on us. You have no moral right to rule us nor do you possess any methods of enforcement we have true reason to fear.

Governments derive their just powers from the consent of the governed. You have neither solicited nor received ours. We did not invite you. You do not know us, nor do you know our world. Cyberspace does not lie within your borders. Do not think that you can build it, as though it were a public construction project. You cannot. It is an act of nature and it grows itself through our collective actions.

You have not engaged in our great and gathering conversation, nor did you create the wealth of our marketplaces. You do not know our culture, our ethics, or the unwritten codes that already provide our society more order than could be obtained by any of your impositions.

You claim there are problems among us that you need to solve. You use this claim as an excuse to invade our precincts. Many of these problems don’t exist. Where there are real conflicts, where there are wrongs, we will identify them and address them by our means. We are forming our own Social Contract . This governance will arise according to the conditions of our world, not yours. Our world is different.

Cyberspace consists of transactions, relationships, and thought itself, arrayed like a standing wave in the web of our communications. Ours is a world that is both everywhere and nowhere, but it is not where bodies live.

We are creating a world that all may enter without privilege or prejudice accorded by race, economic power, military force, or station of birth.

We are creating a world where anyone, anywhere may express his or her beliefs, no matter how singular, without fear of being coerced into silence or conformity.

Your legal concepts of property, expression, identity, movement, and context do not apply to us. They are all based on matter, and there is no matter here.

Our identities have no bodies, so, unlike you, we cannot obtain order by physical coercion. We believe that from ethics, enlightened self-interest, and the commonweal, our governance will emerge . Our identities may be distributed across many of your jurisdictions. The only law that all our constituent cultures would generally recognize is the Golden Rule. We hope we will be able to build our particular solutions on that basis. But we cannot accept the solutions you are attempting to impose.

In the United States, you have today created a law, the Telecommunications Reform Act, which repudiates your own Constitution and insults the dreams of Jefferson, Washington, Mill, Madison, DeToqueville, and Brandeis. These dreams must now be born anew in us.

You are terrified of your own children, since they are natives in a world where you will always be immigrants. Because you fear them, you entrust your bureaucracies with the parental responsibilities you are too cowardly to confront yourselves. In our world, all the sentiments and expressions of humanity, from the debasing to the angelic, are parts of a seamless whole, the global conversation of bits. We cannot separate the air that chokes from the air upon which wings beat.

In China, Germany, France, Russia, Singapore, Italy and the United States, you are trying to ward off the virus of liberty by erecting guard posts at the frontiers of Cyberspace. These may keep out the contagion for a small time, but they will not work in a world that will soon be blanketed in bit-bearing media.

Your increasingly obsolete information industries would perpetuate themselves by proposing laws, in America and elsewhere, that claim to own speech itself throughout the world. These laws would declare ideas to be another industrial product, no more noble than pig iron. In our world, whatever the human mind may create can be reproduced and distributed infinitely at no cost. The global conveyance of thought no longer requires your factories to accomplish.

These increasingly hostile and colonial measures place us in the same position as those previous lovers of freedom and self-determination who had to reject the authorities of distant, uninformed powers. We must declare our virtual selves immune to your sovereignty, even as we continue to consent to your rule over our bodies. We will spread ourselves across the Planet so that no one can arrest our thoughts.

We will create a civilization of the Mind in Cyberspace. May it be more humane and fair than the world your governments have made before.

Davos, Switzerland

February 8, 1996

http://homes.eff.org/~barlow/Declaration-Final.html

Advertisements

Posted in Uncategorized | Tagged: , | 2 Comments »

Romantično-stravičan bal

Posted by robertradamantsco on November 26, 2007

UMM, od svojih prvih koraka do danas, organizirala je raznovrsna dešavanja, od biciklijadi, seminara, preko snimanja filma do volonterskog kampa i sajmova udruga.
Ovaj put pojavila se u ulozi predstavnika jedne mlade umjetnice, mlade pjesnikinje čiji je osebujan stil pisanja vezan uz prolaznost, a njezine su pjesme jedino što traje vječno i suprotstavlja se prolaznosti.
Njezino ime je Antonija Martinčić, a njezin talent ugledao je svijetlo dana već u ranom djetinjstvu kada su joj se prve pjesme pojavile u osnovnoškolskim časopisima, a danas je ta mlada dama nagrađivani član Društva hrvatskih književnika – DHK, a pjesme su joj izlazile i u časopisu «Književna Rijeka» koji se bavi kulturom i književnošću na području grada Rijeke i okolice.
Večer poezije održana je u cocktail baru «Volsonis» u Krku, u zamračenoj prostoriji, odjenutoj u drvo i kamen, pod tihim svijetlom svijeća riječi su zaplesale svoj romantično-stravičan bal, a istinske ljubitelje neobičnog žanra obaviještavamo da mladoj umjetnici početkom prosinca 2007. izlazi zbirka poezije pod nazivom «Tragovi sjećanja».

Spoj sjećanja na minule ljubavi, emotivne uspomene, leševi prekriveni crvima,..sve to skrivaju «Tragovi sjećanja».

Autor: Anivija, udruga Maslina, Krk

Radamant: Još bih samo dodao da je na toj večeri poezije I moja malekost imala udjela kao zvučna podrška. Po želji pjesnikinje izvodio sam scarry I općenito mračnoudne zvukove kako bi efekt romatičkostravičnog bala bio veći. Po mišljenju posjetitelja, u toj namjeri smo bili uspješni.

i.

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »

Jošt: Nema suživota s GMO-om

Posted by robertradamantsco on November 22, 2007

RAZGOVOR S PROF. DR. SC. MARIJANOM JOŠTOM
“EU je veliki uvoznik i potrošač eko-proizvoda – GM usjevima u Hrvatskoj nema mjesta”

Osim gladi, nepravedne raspodjele hrane u svijetu, nezdrave industrijske prehrane, stručnjaci, nevladine organizacije i brojne međunardodne institucije upozoravaju da je jedna od najvećih prijetnji budućnosti hrane u svijetu primjena biotehnologije u poljoprivredi i proizvodnja hrane temeljene na genetski modificiranim organizmima.Na Svjetski dan hrane stručnjaci FAO-a su rekli da nam je “hitno potreban agrikulturalni i interkulturalni dijalog!” Podsjetili su nas na doprinos različitih kultura svjetskoj agrikulturi i rekli da je “iskren interkulturalni dijalog preduvjet napretka protiv gladi i degradacije okoliša”. Mnogi protivnici GMO-a ističu da nam prijeti do sada najveća kolonizacija čovječanstva i pohod GM kompanija uspoređuju s genocidom. Povodom Svjetskog dana hrane, razgovarali smo s prof. dr. sc. Marijanom Joštom, sveučilišnim profesorom na Visokom gospodarskom učilištu o otporu prljavoj GM tehnologiji…

Više na Alert-u

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »

CFRKUT – Centralni Forum za Razvoj Kulture, Umjetnost i Tolerancije

Posted by robertradamantsco on November 21, 2007

CFRKUT namijenjen je za razvoj kulture, umjetnosti i tolerancije u mladih, kao i za obavještavanje istih o sličnim događajima (?!)… WTF??

CFRKUT je forum kao i svaki drugi koji je možda nešto malo drugačijeg koncepta od ostalih foruma, i koji je prvenstveno namijenjen za upoznavanje i rasprave oko stvari u kojima se ljudi prepoznaju.. Kao što su rasprave vezane za sve vrste umjetnosti, u koje ubrajam film i video-stvaralaštvo, likovnu umjetnost, glazbu, književnost, te također, rasprave vezane za ljudska prava, aktivizam, pa do informatike, neta, i tako dalje…

Forum također služi i za obavještavanje i promoviranje nadolazećih manifestacija, ili manifestacija koje su u toku, kao što su festivali, koncerti, predstave, performansi, ili nešto tome slično (npr. ako doma radite tulum slobodno nas obavijestite putem ovog foruma – doći ćemo)

Na ovome forumu mogu se „share-ati“ file-ovi, oglasiti gdje se nalaze najbolje pirat stranice, dijeliti savijeti vezani za net i informatiku općenito,..

Tu možete također reklamirati i sebe ako želite.. Ako ste kreativni, radite nešto vezano za glazbu, film, književnost, likovnu umjetnost, ili pak organizirate kakve demonstracije ili radionice gdje se mogu, na primjer, naučiti raditi molotovlijevi kokteli, za prije navedene demonstracije, seminari i predavanja, stand up comedy ili što već… Slobodno se oglasite putem CFRKUT-a

Uglavnom, forum je namijenjen za sve ljude dobre volje (koji su naravno pismeni) i koji su stariji od 16 godina (iako na prijavnici piše 13) – smatram kako je tako najbolje jer će se vjerojatno u raspravama naći i one, koje eksplicitno opisuju seksualne radnje ili nasilje (mada ću ove nasilne brisati)….

Isto tako, mogu se voditi i netematske rasprave, provocirati, govoriti razna sranja (naravno u rubrikama navedenima za to), širiti ljubav…

Otvarajte teme, pišite postove, vodite rasprave, svađajte se, vrijeđajte, i nadasve uživajte u tome…

Ne postoji cenzura riječi, odnosno ne želim cenzuru riječi, u što ubrajam sve vrste riječi koje imaju vulgarnu konotaciju, ukoliko se upotrebljavaju u svrhu boljeg literarnog dojma. Tako da je sloboda govora neograničena ako se komunicira, nazovimo to, pravilnim doziranjem vulgarnih riječi. U suprotnom BRIŠEM !!!

Sve u svemu CFRKUT je najprije forum za razvoj kulture, umjetnosti i tolerancije te se kao takav bude pokušao i održati…

Bili vi dobri, loši, veseli, tužni, bjesni, anarhistički nastrojeni, homoseksualci, bilo koje boje i nacionalnosti, prostitutke (muške ili ženske), makroi, sitni ili veći kriminalci, ovisnici o drogama, internetu, alkoholu ili bilo koje supstance, obrazovani, neobrazovani (samo da ste pismeni – a ako i niste, možemo vas tome podučiti, samo pokažite volju), depresivni, sretni ili kakvih god vas ima na ovom planetu, SVI ste dobro došli na stranice CFRKUT-a, jer CFRKUT ne poznaje riječi kao sto su „diskriminacija“, „predrasuda“ ili bilo koje riječi iz tog „korijena“…

Link na CFRKUT

Posted in Uncategorized | Tagged: | Leave a Comment »

New releases of Impromondays

Posted by robertradamantsco on November 20, 2007

IMPROMONDAYS live – NO JAZZ FESTIVAL 07

Impromondays crew performing on No Jazz festival in Zagreb, ITD, Student Center 05.11.2007.
Vid Jeraj – tenor sax
D.P.Pajic – El.guitar, fx., percussions;
Kruno Jost – El.guitar, fx., laptop;
Anna Ghallo – vocal;
Višeslav Labosh – turntable, sound generator, effects.
Released on GentleJunk NetLabel November 2007.
Running time: 42 min

Download here

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »

Vrli novi svijet

Posted by robertradamantsco on November 15, 2007

Na naslov ove knjige sam već mnogo puta naletio, pa tako i saznao tematiku ovog odličnog djela. Međutim, tek sam ju nedavno pročitao, i kao što sam i očekivao, knjiga je na mene ostavila snažan dojam. Huxleyjev široki, ali utoliko i uznemirujući pogled na društvene procese i kamo bi nas oni mogli dovesti u najmanju ruku je – zaprepaščujući. Čitajući ovu knjigu sad se osjećate kao da se nalazite u hipermarketu na dobroj dozi antidepresiva i sedativa gdje uz veselu muziku tipkate pin na kasi; no već u slijedećem trenutku, pri izlasku iz marketa, malo kasnije, kad se nađete negdje sami sa sobom, u dijeliće svijesti vam prodiru naviranja iz onih dubljih, podsvijesnih sfera čije su slike i osjećaji poprilično kritički, pa stoga i alarmantni. Međutim, odgojni procesi koji su vas smjestili u udobnost i ritmiku solidne srijednje klase što je sve potencirano raznim, gore spomenutim lijekovima, ne dopušta vam duže zadržavanje u toj trenutačnoj kontemplativnoj samoći. Brzo ju napuštate raznim drugim aktivnostima konzumacije medijskih proizvoda, markiranih artikala, hedonističkim djelatnostima, dokonim časkanjem s drugima, vama sličnima itd. Autokritika vašeg vlastitog životnog stila nedopustiva je, jer neizbježno dovodi do kritike društvenog sistema. Procesi socijalne prilagodbe stvorili su vam takvu svijest, koju napuštate samo u rijetkim, iznimnim trenucima, raznim inhibicijama odmah se vraćajući na prvobitno stanje. Nalikujete svima iz vaše neposredne okoline, i radi obrazovno-medijskog odgoja vi upravo to želite. Ustvari, mislite da to želite. Međutim, heretik u vama ne može spavati zauvijek, i ponekad se budi, no vi ga odmah uspavljujete utakmicom na TV-u, antidepresivima, anegdotama bližih ili daljnih, također vama sličnih, te raznim drugim hiperealističko-sintetičkim sadrđajima. Stvarnost je kalup od sapunskih mjehurića, praha lijekova i osjećaja potrošnje i radikalnog hedonizma. Egoizam nalik na svaki drugi prestaje biti egoizam te se stapa sa općom, društvenom svijesti. Vi niste samo vi, već ste svatko, baš kao što je svatko – vi!

Upravo opisano stanje je samo velika umanjenica slike svijeta, kakva je prikazana u Huxleyjevoj knjizi. Vrli novi svijet je kombinacija realističnog Matrixa u stilu Baudrillardovih teza o simulaciji, Foucaultivih prikaza sustava medicinske kontrole i uvođenja seksualnosti u opći diskurs, i jedne manje umjetne, ali svejednako mračne doze Borga iz Startreka. Društvena stabilnost je neupitna, ne smije i ne može se nikako dovoditi u pitanje, a bilo kakav oblik individualnosti je žvrtvovan udobnosti i zadovoljenju osjetila, jednom sintetičkom i kontinuiranom obliku plitke i infantilne sreće. Tu se ljudi više ne rađaju, nemaju majke i očeve, već bivaju uzgajani u bocama dok su bebe. A kasnije se, u dobu ranog djetinjstva, obrađuju (kako je to nazvao autor) hipnopedijskim metodama. Djeci se za vrijeme sna pušta sintetička muzika, i tihi glasovi poput „svatko pripada svima“, ili „bolje jedan gram nego sram“ tokom noćnih sati neprestano oblikuju ličnost svake jedinke. Tako imate program „seksualnog odgoja“, kasnije „program klasne svijesti“ itd. Te klase su strogo odijeljene fizičko-mentalnim obilježjima, pa tako imate alfa, beta, gama, epsilone. Pri tome se maloprije opisanim metodama svijest svake klase tako oblikuje, da joj upravo odgovara biti ta jedna, određena klasa iz koje do kraja života nikako ne može iskoračiti. Ljudi su tako „obrađivani“ biološko-psihološkim metodama da su upravo sretni biti u svojoj klasi, bez obzira da li je to prva, najviša alfa klasa, ili posljednja, epsilon-poluimbecili. Pojmovi poput demokracije, jednakosti i slobode mišljenja su toliko zastraljeli i iz ljudskog društva odstranjeni da i mnogi najobrazovaniji iz alfa klase za njih uopće i ne znaju. Ista stvar je i s konceptom obitelji, dakle majke, oca, braće itd. Država je strogo centralizirana i sa tržišnim zakonima pomoću biološko-psiholoških tehnologija potpuno stopljena. Moto tog društvenog sistema ispisan je na Londonskom centru za inkubatorsku proizvodnju, i glasi: Zajednica, istovjetnost, stabilnost. Ne slavi se više Boga, već osnivača ovog društveng sistema, Forda. Promiskuitet je također ne samo društveno prihvaćen, već potpuno poželjan, i to iz jednostavnog razloga kao što je poželjna konzumacija svih drugih oblika zabave: kada ljudi svoje slobodno vrijeme provode u uživanju, ne mogu im padati na pamet raznorazne nepoželjne, društveno štetne misli kao što je npr. skepticizam nakon kojeg prirodno slijedi kriticizam. Istina je stoga nepoželjna, a čovjek sredstvo za društvenu stabilnost. Nema više visoke kulture i povijesti, jer to vodi do narušavanja društvene stabilnosti. Nema više Atene i Olimpa, jedne Sikstinske kapele, Francuske revolucije ili devete simfonije. Postoje još samo taktilografski filmovi i sintetička muzika: hiperkonzumacija svih hedonističko-potrošačkih sadržaja nakon radnog vremena. I redovito uzimanje some. Soma je droga veoma male štetnosti, nakon nje nema mamurluka i njeno djelovanje stvara potpun osjećaj ugode. I ta se droga svima dijeli.

Huxley je pokušao u tridesetim godinama prošlog stoljeća opisati jednu daleku budućnost, no ta budućnost je čini se mnogo bliža nego što je to autor zamislio. Današnji propagandni sustavi, ogroman koncentrat medijskog vlasništva sa strane nekolocine megakorporacija i zakonodavne mjere koje tom sistemu idu na ruku nisu već godinama nikakva novost. Sintetička sreća kroz antidepresive i sedative također, te opći poticaj konzumerizmu i radikalnom hedonizmu su isto tako prisutni. Međutim, iako nas još dosta vremena dijeli od radikalnih aspekta te knjige poput uzgoja beba, hipnopedije i kastinskog sustava, „tko zna što se sve može dogoditi u budućnosti“ (kako je to rekao Huxley). No s druge strane, budućnost se oblikuje kroz sudjelovanje u sadašnjosti, i danas imamo takoreći privilegiju da živimo u poprilično ambivalentnom vremenu u kojem imamo izbor: da li se prikloniti pasivnom življenjem aspektu sadašnjosti koji se kreće prema opisanom vrlom novom svijetu, ili aktivnom sudjelovanju u oblikovanju neposredne budućnosti ka jednom drugačijem sistemu, jednom takvom u kojem se istina i individualnost neće žrtvovati umjetnoj sreći i infantilnom, plitkom mentalitetu. Ili drugim riječima: želimo li hiperacionalizam i društvenu stabilnost ili slobodu individue i kulturu? Što je najgore, prva opcija se ponekad čini čak itekako opravdana! Ovo nije samo pitanje prohujale prošlosti ili neke daleke, nama ravnodušne budućnosti, već veoma konkretno pitanje ovog isto toliko konkretnog „ovdje i sada“. Izbor je naš, ali i posljedice. Dakle…?

 

autor: Radamant

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | 1 Comment »

Dobrotvorna akcija FIVE4KIDS i ove godine u Križevcima

Posted by robertradamantsco on November 13, 2007

Od danas pa sve do Božića križevačka udruga P.O.I.N.T. će
provoditi dobrotvornu akciju FIVE4KIDS za djecu s posebnim potrebama Križevaca,
četvrtu godinu zaredom. Svi građani, udruge, obrti i poduzeća koji
štićenicima Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju u Križevcima
žele ovogodišnje božićne blagdane učiniti što
radosnijim, donacije mogu uplatiti na žiro-račun 2402006-1400004747, uz
opis plaćanja "Five4Kids" i primatelja uplate: udruga P.O.I.N.T.,
Tomislavova 27, Križevci.

Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju u Križevcima pohađa
šezdesetero djece. Uz mentalnu retardaciju tu su i druge teškoće:
autizam, cerebralna paraliza, Downov sindrom, hiperaktivnost, epilepsija, nerazvijen
govor, tjelesna invalidnost, poremećaj u ponašanju.

Veliki broj djece s teškoćama u razvoju živi u teškim
materijalnim uvjetima, socijalno su ugroženi i potječu iz obitelji kojima
je potrebna socijalna skrb. Uz djecu školske i predškolske dobi iz Centra,
za tridesetak odraslih osoba s posebnim potrebama brine se i Udruga za pomoć
osobama s mentalnom retardacijom, smještena u samom Centru. Budući da je
vrijeme Božića sve bliže, želja je volontera P.O.I.N.T.-a da
što više građana podijeli radost darivanja s tim osobitim
mališanima.

Ovogodišnja akcija pod sloganom "Petaka za đaka" u narednih će
šest tjedana prikupljati donacije na kulturnim i drugim promotivnim
događanjima, a prva prilika za sudjelovanje bit će na štandu udruge
P.O.I.N.T. ovaj vikend na 10. Obrtničkom i gospodarskom sajmu
Koprivničko-križevačke županije. Sva daljnja događanja bit
će pravodobno najavljivana na portalu Križevci.info koji već
tradicionalno medijski pokriva akciju, a otkud je akcija i prvi put krenula 2004.
godine.

Podršku akciji FIVE4KIDS već su najavili križevačka udruga
K.V.A.R.K. i Klub kulture te moto-klub Crusaders, od poduzeća
Križevački poduzetnički centar, a očekuje se i medijska
podrška Web-portala te tiskanih i drugih medija, posebno onih vezanih uz
Križevce i županiju. Tijekom proteklih godina podrška akciji stizala
je iz Zagreba, Punta (Krk), Čakovca, Osijeka i drugih hrvatskih mjesta, ali i iz
stranih  zemalja - Njemačke, Sjedinjenih američkih država, itd.
Organizatori akcije se i ove godine nadaju jakoj podršci lokalnih pravnih i
fizičkih osoba, jer upravo na ovaj način kao zajednica možemo stasati,
a da pri tome ne mislimo samo na materijalno i samo na sebe.

Organizator:
http://www.udruga-point.hr

Udruga P.O.I.N.T.
Tomislavova 27,
HR-48260 Križevci
Tel/fax 048 / 270 531
mbr 1862413

Kontakt:
Hrvoje Belani
098 / 185 57 91
five4kids@udruga-point.hr

Medijski pokrovitelj:
http://www.krizevci.info

Posted in Uncategorized | Tagged: | Leave a Comment »

FREE TRAVELING RADIO in FONA 07

Posted by robertradamantsco on November 13, 2007

Dear all,

more news from (still) ongoing project FREE TRAVELING RADIO, this time
from FONA 07 (Festival of New Art in Rijeka, MMC Palach):

http://mmkamp.gentlejunk.net/

Hope this post will be interesting for you. Thnx for all who helped.

Kruno Jost  www.uke.hr

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »

Javno mnijenje i masovni mediji

Posted by robertradamantsco on November 12, 2007

Tema rada je međuodnos javnog mnijenja i masovnih medija. Dan je prikaz nastanka javnog mnijenja kao i povijesnih uvjeta koji su ga uvjetovali. Javno mnijenje se upravo zahvaljujući medijima masovnog komuniciranja (novine) uspjelo uzdignuti do bitnog političkog aktera iskoristivši ih kao sredstvo pritiska i poziva na javnu debatu. No odgojni potencijal masovnih medija je iskorišten u svrhu ekonomske propagande i tako je stvorio uvjete da se na isti način postupi i u slučaju politike. Rad upravo pokušava prikazati kako se taj proces odvijao i kako su ga različiti autori (Habermas, McLuhan, Marcuse, Keane) interpretirali. Tako se analizira ekonomski i društveni utjecaj na publiku i na stvaranje njihova stava prema medijima kao i odnosa medija prema publici (medija kao, od strane nekog, kontrolirane institucije). Tematizira se i jedna posebna (McLuhan) interpretacija medija, koja na odnos čovjeka i medija gleda kao na odnos simbioze, povezanosti, koja mjenja «dimenzije» čovjekove svijesti. Na kraju iznesen je i jedan liberalniji pogled i paralelno prikazan s Habermasovim zaključkom o zalazu javne debate.

Ključne riječi: javno mnijenje, masovni mediji, komunikacija, aklamacija, publika, debata,

Uvod

Od kada je Gutemberg u prvoj polovici 15. stoljeća sastavio svoj stroj za tiskanje s pokretnim slovima njegov je izum, sve sigurnijim koracima nametao nove načine komunikacije. Industrijske promjene implicirale su društvene u kojima je omasovljenje društva postalo izvjesnim. Mogućnost proizvodnje većeg broja kopija, što je dovelo do smanjenja njihove cijene, a tako i dostupnosti širem krugu čitatelja, samo je dio tog povijesnog procesa, ali iznimno značajna time što novootkriveni način komunikacije postao medij u kojem su se odvijale društvene «borbe».

Funkcije sredstava masovne komunikacije nisu uvijek bile jednake; povijesni razvoj društva umnogome je utjecao i na komunikacijska sredstva dajući im karakteristična obilježja vremena i društvene situacije u kojoj su nastale. Mediji su doživljavali sve društvene (r)evolucije i ujedno bili bitan faktor u njihovu ostvarenju. Potencijal sredstava masovne komunikacije, prije ili kasnije, uvidjeli su vlast i svi građani koji su imali što za saopćiti širem krugu ljudi – stvarala se publika koja postala i primatelj i pošiljalac poruke što se komunikacijom prenosila.

Formiranjem publike u društvenu upotrebu ušao je i pojam javnog mnijenja, pojam kojim se težilo prikazati stav javnosti kao publike i svojevrsnog koncenzusa u zajedničkom stavu prema nekome (vlasti) ili nečemu (nekom događaju). Takav stav da bi se mogao nazvati javnim mnijenjem trebao je nastati u diskusiji publike koja je sposobna kritički rezonirati.

Mijenjanjem osobina publike mijenjali su se i prilagođavali masovni mediji (proces je uzajaman jer su masovni mediji i efikasno sredstvo odgoja, pogotovo u suvremenim društvima) te je danas, nekoliko stoljeća nakon prvih tiskanih novina, situacija bitno drugačija: tehnički razvoj doveo je do nastanka različitih oblika masovnih medija te njihove popularizacije, tako da korištenje (ali najčešće samo pasivno) nekog od njih više nije pitanje ni društveno – političke aktivnosti ni luksuza. Tendencija daljnjeg razvoja i integriranja različitih medija nije upitna i ostaje otvoreno pitanje koliko će slobode pri interakciji budućeg korisnika medija unutar takvog sistema ostati za kreativan, inovativan način mišljenja i djelovanja, a što će ovisiti i o tehnološkim i ideološki postavljenim granicama. Današnji mediji, kao što su radio i televizija ograničeni su i, unatoč ideji državnog medija kao medija u službi javnosti, ne uspijevaju zadovoljiti zahtjeve fragmentirane publike…

Više na unquietbrutality

autor: turkish

Posted in Uncategorized | Tagged: , | 1 Comment »