Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Netlabelovi kao odgovor problemima major labelova

Posted by robertradamantsco on March 5, 2008

Preuzeto sa zamirzine
Autor: Robert Olujić

U posljednje vrijeme se mogu naći po netu naslovi tipa “Život i kriminal glazbene industrije” ili “Glazbena industrija u sumraku 2008. god.” Potonji tekst počinje anegdotom iz jednog broja Economista iz 2006 koja ukratko ovako izgleda. Label EMI je pozvao grupe mladih u njihovo londonsko sjedište na neku vrstu konferencije. Pri kraju konferencije šefovi EMI-ja zahvalili su svojim gostima na njihovom sudjelovanju i ponudili ih da slobodno uzmu CD-ove poslagane na jednom stolu. Ali nitko od tih mladih nije uzeo niti jedan CD, iako su bili besplatni. “To je bio trenutak kada smo shvatili da je igra potpuno završena”, rekao je jedan od prisutnih šefova.

To naravno ne znači da je ovdje riječ o smrti velikih diskografskih kuća, jer zgrade na čvrstim temeljima ne ruše se samo tako. Ovdje je riječ o promjeni pristupa, distribucije, prodaje… ukratko: promjeni oblika. Iako je prodaja CD-a po raznim analizama drastično pala značajne 2006 god., glazba se općenito nikada nije više slušala, pa i prodavala nego danas: eMusic biznis je od 2004 nadalje u vrtoglavom rastu. U 2007 povećala se online prodaja singlica, ali i albuma za više od duplo u odnosu na prethodnu godinu – i to unatoč činjenici da se ne radi o DRM-free mp3-cama. No, iako prodaja glazbe (barem što se tiče online prodaje) cvate, mjere protiv tzv. piratstva kroz zakonodavstvo i tehnologiju rastu proporcionalno s rastom online prodaje. O p2p mrežama se priča kao o velikoj prijetnji glazbenom biznisu; štoviše, file shareing se upravo demonizira sa strane glazbene industrije. Priča se o piratstvu kao o kriminalu koji se nastoji implicitno smjestiti na razinu organiziranog kriminala. Kazne za povredu autorskih prava u SAD-u su enormne, one ponekad čak premašuju i opasna krivična djela. RIAA (Recording Industry Association of America) neprestano tuži razne individualce za narušavanje copyrighta, i ovdje ne pričamo o tužbama koje mogu platiti prosječni studenti ili obitelji srednjeg staleža. Takvim djelovanjem se koči inovacija i kreativnost, jer se usporava prirodan razvoj kulture.

Možemo navesti klasičan primjer iz Lawrence Lessigove knjige Free Culture. Riječ je o već spomenutoj RIAA čije je djelovanje u kontekstu poticanja inovativnosti potpuno apsurdno. Ovo je priča o tužbi pokrenute sa strane ove institucije protiv jedne inovacije koja nije učinila ništa drugo nego samo unaprijedila tehnologiju. 2002 Jesse Jordan se zaposlio na Renssealer Polytechnic Institute (RPI) u New Yorku. Iako nije programer, Jesse se počeo poigravati sa net pretraživačem koji je bio dostupan na RPI-ovoj domeni. RPI je jedna od najvećih američkih tehnološko-istraživačkih institucija, i ona otvara mogućnosti u poljima od arhitekture i inženjeringa do informatičkih znanosti. Kompjuteri RPI-e povezuju studente, fakultete i administracije jedne s drugima preko neta, no nije sve što je dostupno na RPI networku dostupno i na cijelom netu. Neke sadržaje mogu koristiti samo suradnici RPI-a. Sad, jedan google nam je približio internet mnogo bliže nego prije svojim široko rasprostranjenim mogućnostima tražilice, a neki specijalno izvedeni pretraživači su i efektniji u tome.


S druge strane, ideja “intranet” tražilica, tj. tražilica koje pretražuju sadržaje samo unutar domene neke posebne institucije, je da opskrbljuje korisnike samo tih institucija sa boljim pristupom materijalu. Kao što kaže L.Lessig: Biznis to radi cijelo vrijeme potičući zaposlenike sa pristupom materijalu koji se izvan biznisa ne može dobiti. Fakulteti to rade isto tako. Lessig dalje objašnjava kako je takav način funkcioniranja podstaknut samom internet tehnologijom, i tu navodi primjer Microsofta. Ovo toliko poznato ime ima jedan network sistem koji olakšava tražilicama uključene u taj isti network da pretražuje sistem za objavljene sadržaje dostupne samo unutar tog sistema. Ovo što slijedi je uistinu zanimljivo. Jesse je učinio nešto što je njemu bilo sasvim prirodno: unaprijedio je tražilicu uklonivši bug koji je tražilicu unutar Microsoft file-sharing sistema poboljšao. Prije njegove intervencije je postojala tendencija da ukoliko ste htjeli windowsovim browserima pristupiti datoteci na kompjuteru koji je bio offline, vaš kompjuter se mogao srušiti. To je bio poprilično konkretan problem koji je Jesse riješio bez financijskih motivacija. Njegova je motivacija bila samo omogućen pristup windowsovom kodu preko kojeg je mogao popraviti program. Što je i učinio. I što je imalo dalekosežne posljedice, kako za njegov individualni život, tako i za kontekst prirodne nadogradnje na neki po sebi nadogradnjiv sustav. Kao što je rekao L.Lessig: Jesse je bio natjeran da postane aktivist. Zašto? Jesseijeva intervencija na pretraživaču dovela je do toga da se preko milijun fileova unutar RPI-ove mreže moglo bolje i brže razmijenjivati; od slika i filmskih klipova do tekstova koje su proizvodili studenti kolali su kroz tu mrežu na mnogo efektniji način nego prije. Među tim svim sadržajem su se nalazili i music folderi. Ustvari, jedna četvrtina cijelog sadržaja su bili muzički, i na osnovu toga je uslijedila tužba pokrenuta od RIAA-e koja je tvrdila da je Jesse povrijedio preko stotinu autorskih prava. To je značilo da je Jesse trebao platiti najmanje 15,000,000 $! Sad, stvar je u tome da Jesse nije uopće imao namjeru skupljati na serveru toliko glazbenih sadržaja; stvar je u tome da se Jesse jednostavno poigravao sa nedovoljno dobro napravljenim pretraživačem čiju je rupu on samo popravio. To što se počela glazba na toj mreži razmjenjivati je samo popratna pojava. Nadalje, jedan Jessejev ujak je bio pravnik koji je počeo pregovore sa RIAA. Oni su demantirali da znaju da Jesse ima samo 12,000 $ od ljetnih i drugih poslova. To su činili kako bi dobili parnicu. Jesseijev ujak je objasnio Jessejevoj familiji prirodu američkog pravnog sustava. Jesse se mogao boriti protiv RIAA-e, i čak je mogao pobijediti. Međutim, troškovi takve parnice bi iznosili najmanje 250,000 $, i čak kad bi i pobijedio, ne bi mogao povratiti te novce. I kao što je to komentirao Lessig: Tako se Jesse suočio sa izborom nalik mafijaškoj situaciji: ili 250,000$ i šansa da pobijedi, ili 12,000$ i nagodba. Radi toga je taj čovjek koji je programiranjem upao u 5 miliona tešku tužbu postao aktivist: Ja definitivno nisam (prije) bio aktivist. Ja nikad nisam niti namjeravao biti aktivist… (Ali) ja sam bio gurnut u to. Ovakve se stvari događaju cijelo vrijeme, ovo je samo jedan primjer, i protiv ovakvih stvari se bore članovi Free Culture pokreta. I često poprilično uspješno… Možemo ukratko navesti još jedan, mnogo svježiji primjer. Organizacija Electronic Frontier Foundation je prošle godine na sudu branila jednu majku koja je tužena radi slijedećeg. Stephanie Lentz je snimila filmić od 29 sekundi kako je njeno dijete plesalo na Princeovu stvar “Let’s Go Crazy”. Tu snimku je Stephanie uploadala na youtube kako bi sretan trenutak svojeg sina podijelila sa ostatkom obitelji. Koji mjesec kasnije Stephanie je dobila obavijest od youtube-a da je njena snimka uklonjena jer je povrijedila autorska prava diskografsje kuće Universal, koja je radi toga tužila S. Lentz. Pri tome je značajna jedna “sitnica”: u SAD-ovom pravnom sustavu postoji zakon o fair use-u. Laički rečeno, to znači da je dozvoljeno korištenje tuđih radova ukoliko se radi o samo nekoliko sekundi preuzetog materijala; jednom riječju, po zakonu je dozvoljeno ono što je učinila Stephanie Lentz, no kao što vidimo to nije spriječilo moćne institucije da podignju tužbu.


Sve ove priče ukazuju na mnoge važne stvari. Na primjerima poput Napstera i Jessea možemo vidjeti kako tzv. piratstvo ne samo da ne ugrožava ozbiljno veliki biznis, već ga čak unaprijeđuje. Kako? Komercijalni sektor zna vrlo dobro da ne može zaustaviti razvijanje i korištenje tehnologije poput p2p mreža koje naziva piratstvom. Ne može ga ugasiti što je vidljivo iz primjera Napstera. Kada je 2001 zabranjen Napster, u konkretnom smislu nije učinjeno ništa drugo nego što se taj file shareing servis podijelio na mnoge druge mreže. Igra file shareinga se nastavila, samo što su se mreže drugačije zvale. Biznis je shvatio da ne može tu tehnologiju ugasiti, ali da se može s njom natjecati. Smanjila se prodaja CD-ova, ali se zato i smanjio broj njihovog tiskanja. Uvela se online prodaja koja je u konstantnom rastu. Dakle, to tzv. piratstvo ne samo da nije ugrozilo biznis, nego ga je i uvećalo. Kao poznat primjer možemo uzeti grupu Radiohead, koja je prošle godine objavila album online na slobodno skidanje i što je rezultiralo većom prodajom tog istog albuma. Treba spomenuti i takoreći besplatne inovacije u softveru sa strane tih omraženih pirata, inovacije koje također i biznis koristi. No apsurdima nikad kraja, jer umjesto da se te ljude nagradi što su razvili tehnologiju i naposlijetku samu prodaju, njih se goni po moru Interneta kao što su se nekad gonili gusari.

Alternativa dominantnim modelima major labelova

Kao što smo vidjeli, velike diskografske kuće i s njima povezane institucije tvrdoglavo nastoje blokirati korištenje suvremene tehnologije, a to dovodi do kriminalizacije njene upotrebe. Kako je to komentirao Tomislav Domes iz Multimedijalnog instituta: To je kao da proizvođači pisačih mašina žele spriječiti upotrebu kompjutera. Kao odgovor na ovakve situacije pojavili su se netlabelovi. Iako netlabelovi često djeluju poput tradicionalnih labelova radi produkcije i promocije glazbenih projekata, primarna razlika između njih je da netlabelovi potiču slobodno downloadanje kao opozicija fizičkim izdanjima (CD, gramofonske ploče ili DVD). Najčešće je glazba na takvim labelovima objavljena pod licencama koje potiču dijeljenje, poput Creative Commons licenci. Neki od takvih netlabelova su npr. francuski www.dogmazic.com, njemački www.pulsar-records.de ili hrvatski www.egoboobits.com. I da bude jasnije kako ta cijela priča funckionira, moramo se sada malo prebaciti na pravo. Kako na EGOBOObitsu stoji: “EGOBOO.bits je digitalni izdavački projekt i produkcijski kolektiv pokrenut od proizvođača elektronske glazbe: Aesqea, Blashka, Plazmaticka i zvukabroda i Marcella Marsa u Multimedjalnom institutu 2001. godine. Najmanji zajednički nazivnik EGOBOO.bitsa je GNU Opća javna licenca (GNU GPL) koja dopušta svakome da slobodno kopira, distribuira i modificira objavljene radove uz uvjet da originalni ili modificirani rad zadrži dostupnim javnosti pod istim uvjetima. Creative Commons alternativni sustav licenci omogućio je pravno valjano licenciranje u duhu GNU GPL-a i za druge nesoftverske tipove sadržaja.” Drugim riječima, ako odete na www.egoboobits.net i ako vam se sviđa npr. mjuza jednog Blashka, slobodni ste od njega sve na tom netlabelu objavljene radove downloadati, drugima ih pržiti, dijeliti, javno izvoditi – čak i prerađivati – bez da ste narušili bilo kakva autorska prava. Spomenuti uvjet se može uvjetno podijeliti na dva: 1. obavezno je navođenje od koga ste preuzeli rad i 2. da preuzeti rad dajete dalje pod istim ovim uvjetima; u ovom slučaju pod CC licencom. Takav pristup stvara ozračje za slobodnu razmjenu kulturnih dobara i njenu prirodnu nadogradnju. To je organski princip stvaranja naspram “all rights reserved” principu koji svojim kompleksnim pravilima stvara samo trenje te je stoga u kategoriji mehaničkog obilježja.


EGOBOO.bits je od svojeg rođenja okupio više od 40 glazbenika, ali i drugih umjetnika poput Ane Hušman koja je na tom sajtu objavila nagrađivani kratkometražni film “Plac”. Također, na ovom netlabelu možemo naći mnoga imena koja već dugo djeluju na glazbenoj sceni te su dobile brojne pohvale za svoj rad. Neka od njih su Labosh, zvukbroda ili No Name No Fame. Multimedijalni institut između ostalog redovito organizira EgoEdoo, besplatnu edukaciju koja u sebi uključuje produkciju glazbe i videa na slobodnom softveru, radionice tog softvera i semantičkog weba. I naravno, EGOBOO.bits je povezan s brojnim drugim netlabelovima i sličnim projektima sa područja Free Culture pokreta diljem svijeta. U Hrvatskoj imamo i druge netlabelove. To su Netlabel Monteparadiso i Gentlejunk, dok je u susdjednom BiH prisutan Oscilator. Dok su EGOBOO.bits i Oscilator usmjereni više na elektronsku i klubsku glazbu, Gentlejunk se koncentrira na noise-drom, free form, aritmičan minimal i općenito rijetko zastupljene žanrove u Hrvatskoj. Monteparadiso pak objavljuje uglavnom HC-punk i njima srodne pravce. Kod ovih netlabelova postoje neke razlike u pristupu kreiranja i funkcioniranja, no osnovna ideja dijeljenja glazbe i kulturnih dobara općenito po netržišnim zakonitostima im je zajednička. Na taj način kulturni proizvodi kolaju brže, jedni se na drugi organski nadograđuju te tako nesputano nastavljaju svoje razvojne putove. To je digitalni ekosustav koji nije poremećen megalomanskom ideologijom postindustrijalizacijskog doba. Ili drugim riječima, lik iz Bostona uploada svoju stvar na neki ovakav netlabel, netko iz Splita skine tu stvar, remiksira ju, i uploada ju na onaj isti netlabel, izvorni autor dobije obavijest o tome i baš je happy vidjet kako se njegova mjuza koristi i u kreativne svrhe, ne samo u konzumacijske. I na kraju, ukoliko je autor iz Splita na EGOBOObitsu, stavit će taj remiks i na taj sajt, navesti koga je remiksirao, odakle je to uzeo, pa jedan u Hrvatskoj bezimeni lik iz Bostona dobiva automatski free promociju svojeg rada.

Postoje i dva sajta koja sadrže cijele liste postojećih netlabelova, i to su www.netlabels.org i www.archive.org. Sa tih sajtova možete doći do netlabelova poput Thinner ili Monotonik/Mono211. O netlabel www.thinner.cc stoji: “Thinner izdaje elektronsku glazbu u digitalnom formatu pod CC licencama. Ovaj netlabel postoji od 1998 i uživa pohvale kritika diljem cijelog svijeta. Do danas, Thinner je akumulirao preko 2 milijuna mp3-ca.” Neka od poznatijih imena sa ovog netlabela su Das Kraftfuttermischwerk, Benfay, Paul Keeley, Selffish i Digitalverein. Monotonik je pak specijaliziran za IDM i glitch te su preko njega izdavali Lackluster (DeFocus/Merck), Bogdan Raczynski (Rephlex), Sense (Neo-Ouija), Tim Koch (Surgery/DeFocus), BrothomStates (Warp), Proem (Merck/Hydrant), Fun Tourist (Worm Interface/Sony Finland), Vim! (Surgery/Oggum) i mnogi drugi.


Kao što je rekao Perry Barlow iz EFF-a: “Ne možete to zaustaviti. P2P mreže su tu; ništa ne može zaustaviti dijeljenje i razmjenjivanje sadržaja na netu. Možete ugasiti jedan Napster, no odmah se pojavljuje jedan drugi…To je jednostavno u prirodi takve tehnologije.” Besmisleno je inzistirati na zastarjelim modelima intelektualnog vlasništva pokraj sve većeg razvoja tehnologije koja samim svojim funckioniranjem stvara povredu ovdje već opisanih zakona, ali od tih zakona mnogi nikako ne žele odustati. No kao što smo rekli, razvoj tehnologije radi svoje, ljudi koriste P2P mreže, i dok major labelovi strahuju za svoju budućnost, netlabelovi ju stvaraju na progresivne, pametne i jednostavne načine. I za kraj možemo citirati Lawrence Lessiga: “Kultura je od svojih početaka funkcionirala na načelima zajedničkoga stvaranja i sudjelovanja u njezinim dobrima… Kulturu danas proizvodi nekolicina, te ju potom upućuju velikom broju korisnika za pasivnu potrošnju…. Pokret za slobodnu kulturu bori se protiv pravnih regulativa koji onemogućavaju slobodnu razmjenu kulture, protiv strogih zakona o korištenju intelektualnog vlasništva i skupe tehnologije koja onemogućava slobodnu razmjenu informacija.”

Linkovi vezani na temu:

- www.egoboobits.net
- http://gentlejunk.net/?page_id=11
- http://netlabel.monteparadiso.org/bin/view/Netlabel
- http://www.thinner.cc/pages/home.php
- http://www.netlabels.org/
- http://www.archive.org/details/netlabels
- www.freesound.iua.upf.edu
- http://www.oscilator.net/ www.creativecommons.org
- www.uke.hr
- www.mi2.hr

2 Responses to “Netlabelovi kao odgovor problemima major labelova”

  1. robertradamantsco said

    za one koji ne znaju sto je drm tehnologija:

    http://en.wikipedia.org/wiki/Digital_rights_management

  2. darry said

    3U0YoC fvdf87y978sdct9bvd892hbsc

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: