Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Brazilska slobodna i otvorena kultura

Posted by robertradamantsco on September 19, 2008

Razgovarala Dea Vidovic. Preuzeto sa Kulturpunkta

Kruno Jošt već je u nekoliko navrata boravio u Brazilu, a ovom nam prilikom govori o tom iskustvu i suradnji te brazilskoj slobodnoj i otvorenoj kulturi. KP: Četvrtu godinu za redom Ministarstvo kulture RH financijski pomaže projekt suradnje na području razmjene slobodne i otvorene kulture između Hrvatske i Brazila. O kakvom je projektu riječ?
K. J.: Riječ je o projektu razmjene umjetnika, aktivista, znanstvenika te teoretičara i kulturnjaka svih područja. Projekt se temelji na razmjeni znanja i vještina te kulturnog djelovanja koje nije podređeno privilegijama socijalnog ili ekonomskog statusa. Uglavnom se temelji na postavkama slobodne i otvorene kulture te novomedijskog djelovanja u FOSS okruženju.

Slobodna i otvorena kultura podrazumijeva razmjenu znanja, zajedničko istraživanje i rad na kreativnim aktivnostima koje u pravilu uključuju kritički pogled na politiku, ekonomiju i socijalno stanje koje je, kako Guy Debord kaže, uvjetovano prisilom i nasiljem društva podijeljenoga u klase, siromaštvom povijesno organiziranim u sprezi sa stalno rastućim zahtjevima iskorištavanja.

Slobodna i otvorena kultura nadogradila se i rasla zajedno s razmišljanjima i djelovanjem ‘open source’ zajednice, nastavljajući se na razmišljanja i djelovanja koja zastupaju pravo da programski kôd bude javno dobro koje se može i mora dijeliti na dobrobit svih, ali i prastarih načela dijeljenja za dobrobit svih za razliku od iskorištavačkog sistema koji crpi resurse za dobrobit manjine.

KP: Kako je došlo do suradnje i što je temeljna ideja?
K. J.: Suradnja na području slobodne i otvorene kulture između Hrvatske i Brazila počela je sasvim slučajno tijekom hrvatskog festivala Elektronske eksperimentalne intervencije (EEII 05) na kojem je sudjelovao Chico Caminati, predstavnik slobodnog radija RadioMuda iz UNICAMP-a (Univerzitet Campinas). RadioMuda temelji se na utjecaju koji je Félix Guattari ostavio tijekom posjeta Brazilu ranih 80-ih, a otvoren je na tradicionalno ljevičarskom univerzitetu Campinas koji danas broji nekih 30 000 tisuća studenata. EEII 05 otvorio je mrežu slobodnih internet radija koja je omogućila da se uz relativno jeftinu kompjutersku tehnologiju, softver otvorenog kôda i dobru volju može postati dijelom nezavisne i slobodne medijske scene i to ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu pomoću umrežavanja medijskih inicijativa i kroz nove tehnologije.

Ideja suradnje temeljila se na tom posjetu dok se program svake godine širio na nova područja. Pored nezavisnih medija i korištenja softvera otvorenog kôda za audio streaming, program je uključio produkciju za nezavisni FM radio, radionice za multimediju u softveru otvorenog kôda, razmjenu radijskoga programa putem interneta (internet radio streaming), medijske intervencije i performanse koji uključuju tematiku slobodne kulture i pitanja autorskih prava, slobode medija i sl. Naknadno se tematika proširila i na pitanje reciklaže hardvera, uglavnom kompjutorskoga, koja se nameće pitanjem sve većeg odlaganja e-otpada zemalja EU ili USA u Afriku ili južnu Ameriku. Tu je i pitanje školstva i vezanosti edukacije s open-hardware, open-software inicijativama, pitanje medija i ekologije, tj. održivog razvoja i znanosti.

Kroz spomenute teme suradnja se koncentrira na zajedničkom kritičkom pristupu sagledavanja današnjice, utjecaja digitalne kulture na modernog čovjeka kroz prizmu socijalnih prilika i odnosa zemalja prvog i trećeg svijeta, pitanje tehnologije i konzumerizma te moguće puteve da se u edukaciju budućih naraštaja unese duh recikliranja i održivog razvoja.

KP: Već si nekoliko puta boravio u Brazilu pa si imao priliku bolje upoznati okolnosti u kojima se razvija tamošnja slobodna i otvorena kultura.
K. J.: Početkom ovog desetljeća brazilski ministar kulture Gilberto Gil u svijetu je počinjao dobijati auru suvremenog političara koji prati želje mladih. Naime, on je podržao ideje korištenja slobodnog softvera i slobodne kulture kroz brojne projekte. Tako je Brazil, gledano globalno, duže vremena bio jedini primjer gdje Vlada ulaže i polaže pažnju u stvaranje slobodne kulture. Gilova je prošlost pomalo legendarna. Rođen je u državi Bahia koja ima preko 80 posto crnačkoga stanovništva i vjerojatno najveći postotak nezaposlenih ili siromašnih te visok postotak kriminala vezanog uz turizam. Za vrijeme diktature je uhapšen te 1969. prognan iz zemlje. Tada odlazi u London gdje nastavlja glazbenu karijeru. Po povratku u Brazil postaje jedan od legendi kontrakulture pa i danas, kao ministar kulture, zagovara ono što je to vremensko razdoblje i nosilo sa sobom. Nakon nekog vremena i projekata kroz koje je napravio puno po pitanju otvaranja kulturnih centara za razvoj otvorene kulture u Brazilu, Vlada je 2005. počela otpuštati mlađe ljude. Prijatelji su morali davati otkaze prijateljima, ljudi su tražili načina kako da ostanu zaposleni. Među hakerima i aktivistima raslo je nezadovoljstvo, osjetili su se poraženo jer su krenuvši hakirati Vladu bili hakirani od nje. Također se osjetilo da je kapital počeo prisvajati kolektivno jedinstvo i suradnju.

KP: Pa ipak, takva Vladina politika nije do kraja zaustavila razvoj slobodne i otvorene kulture u Brazilu. Javili su se novi modeli suradnji. Možeš li nam pobliže objasniti o čemu je riječ?
K. J.: Zlatno doba kada su mladi ljudi iz svih dijelova Brazila zaposleni u raznim ministarstvima kako bi radili na projektima tzv. ‘Kulturnih točaka’ (kojih je u kratkom periodu između 2004. i 2007. izgrađeno i osposobljeno više od 400) zamijenile su malverzacije i poznati problem korupcije u zemljama trećeg svijeta. Ubrzo su osnovane nove platforme poput Descenta te su stari oblici suradnje s Vladom zamijenjeni novima koji teže većoj autonomiji. Na mailing listi Descentra još danas traju diskusije kako napraviti najbolji model. Diskusije su raznolike: od problema gdje zemlje prvog svijeta, kao što je Nizozemska, traže kako se vratiti u harmoniju naklonosti među ljudima i prirodom na temelju brazilskog iskustva, do brazilskog problema gdje se u zemlji ogromnih razlika, svakojakih utjecaja i organskoga te nepredvidljivog rasta nudi samo jedna ideja za sve.

Također, do nedavno aktivno podržan model licenciranja Creative Commonsa, koji je lansirao Lawrence Lessig i podržao Gill, pretvorio se u opće nezadovoljstvo. Danas je vidljivo djelovanje zajednice da se prekine kulturna industrija građena na idejama otvorene kulture u političke svrhe, ili korištenje nematerijalnoga rada zajednice u svrhu promocije ili dobitka pojedinaca. Tako su brazilski aktivisti krenuli u kreiranje vlastitih licenci, podržavanje licenci kao što je COPYLEFT i sl. Ovim samo pokazuju aktivnost i poziciju propitivanja je li sve što dolazi sa Zapada moguće održati i u brazilskim prilikama.

KP: Koje su temeljne specifičnosti brazilske otvorene i slobodne kulture?
K. J.: U Brazilu se povezanost ove kulturne scene vidi na više razina. Jedna je njihov urođeni smisao za diskusiju i zajedničko rješavanje nastalih situacija koje u nekim slučajevima odlažu realizaciju projekata. Ritam rada je različit po svom organskom tempu koji bezbroj puta zapadne Europljane dovede do ludila. Koncept monotonije umjetnosti nadomjestilo je obilje kolektivne ekspresije.

2000. godine pohađao sam tečaj web dizajna i sjećam se da je većina polaznika bila zainteresirana za Adobe Flash softver. To je bilo stoga što u HTMLu, gdje je izvorni kôd (source) vidljiv svakome, pa se stoga može i kopirati, prepoznali kao nešto što se može lako ukrasti, preinačiti i koristiti u svoje svrhe. U flash fajlovima ne može se doći do izvornog kôda. Brazilski umjetnici koji se bave otvorenim tehnologijama uzimaju upravo suprotan pristup. Otvaranje izvornog kôda ili informacije uzimaju kao jedinu mogućnost za razvoj suradnje, razmjene i nastavka istraživanja s jedne strane te nesebičnosti s druge. Kako svoj rad otvaraju za preinake i dijeljenje s drugima tako druge ne postavljaju u ulogu kriminalca kad koristi izvorni kôd. Ovo se naravno ne odnosi samo na softverski kôd nego na sve aspekte kulturne proizvodnje slobodne kulture. Isto kako je sjevernoamerička getoizacija neshvatljiva iz stava da razlike između rasa ne postoje jer su se raspršile dugogodišnjim miješanjem, tako ni getoizacija znanja i kulture ne postoji jer je moguća samo miješanjem i dijeljenjem.

Također je vidljivo i sudjelovanje kod umjetničkih projekata, što vjerojatno dolazi iz participativnosti u svim sferama života i odbijanja pukog konzumerizma. Jedan od takvih performansa bio je i dekonstrukcija u Rio da Janeiro gdje se cjelokupna publika priključila performansu.

KP: U kojem smjeru će se razvijati brazilska scena otvorene i slobodne kulture?
K. J.: Planovi za budućnost obuhvaćaju sisteme koji bi se mogli svrstati pod zajednički nazivnik ‘art and technology labs’. Umjetnički laboratoriji koji već postoje u cijelom svijetu krenuli bi napraviti sljedeći korak ka individualizaciji. Svaki čovjek postaje drugome čovjeku art lab. Granice između individue i kolektiva se mijenjaju. Umjetnički laboratoriji primarno su orijentirani prema procesu, ne prema rezultatu (rezultatu u smislu za sve jednako vrijednog komoditeta). Prezentacija i link s publikom manje je važan, ali može postati dijelom proizvodnoga procesa. Također, prijelaz između umreženih organizacija, što je oblik po kojem su dosad djelovale institucije, prelazi u organizaciju umreženosti – pojedinci, kolektivi koji su nevezani vremenskim terminima ili teritorijem, umrežuju se slobodno i proizvoljno.

KP: Brazil je kao i Hrvatska prolazio kroz svojevrsno tranzicijsko razdoblje. Kako se taj proces reflektirao na područje kulture i umjetnosti, naročito umjetnosti novih medija?
K. J.: Hrvatske i brazilske prilike slične su po tome što su obje zemlje proživjele tranziciju. I Brazil i Hrvatska zemlje su trećeg svijeta, tehnološki i industrijski privredno nesamostalne, gdje se iscrpljuju resursi, a stanovništvo pretvara u konzumente. Na planu umjetnosti novih medija je podjednako. Vlada subvencionira umjetničke projekte kroz donacije velikih firmi kao što su Petrobras ili Oi futuro (nafta i mobilna telefonija). Donacije se otpisuju od poreza, a Vlada provodi istraživanja kako novi mediji mogu biti u službi napretka (progress).

U tom smislu, usprkos drugačijim htjenjima aktera sa slobodne scene, vlada ulaže najviše sredstava u popularizaciju novih tehnologija koje naginju konzumerskom načinu života. Istraživanja u interaktivnim tehnologijama služe kako bi se pronašao modus za najjeftiniju proizvodnju digitalnih prijenosnika mp9 generacije kako bi čak i kada putuju autobusima u škole ili na posao građani bili prilijepljeni za izvor informacija digitalne televizije čiji je jedini ili najveći interes kapital. Ni jedna minuta njihove pažnje ne smije biti izgubljena. Nizozemski dizajn je u medijima prisutan u svojoj minimalnoj i čistoj formi, koju većina Brazilaca doživljava vjerojatno kao onaj drugi svijet, raj bogatih. Ista situacija koja se primjenjuje u Hrvatskoj, ali je tržište Brazila puno veće.

KP: Može li Hrvatska učiti na nekim primjerima brazilske prakse?
K. J.: Posebno me zanima brazilski načini reciklaže. Ne znam kakvo je stanje i gdje je Hrvatska s vlastitim e-otpadom ili e-otpadom iz EU, ali spoj otvorenog softvarea (GNU-Linux) koji je laganiji po potrošnji hardverskih resursa od tehnologija zatvorenog kôda (Vista), i reciklaže mogao bi se po nekim brazilskim principima koristiti u edukacijske svrhe te kulturne klubove za mlade gdje je kompjuter i veza na internet nezaobilazna.

Pitanje učenja možda je malo nezgrapno. Svrha suradnje Brazila i Hrvatske je također i prevladavanje dogme da je učenje jednosmjeran proces. Suradnjom i zajedničkim djelovanjem te učenjem o tuđoj kulturi ljudi dolaze do boljih ideja kako riješiti vlastite probleme. Praksa koja bi savršeno djelovala u Brazilu u Hrvatskoj ne bi bila primjenjiva. Bile bi potrebne preinake i prilagođavanja. Tako je i sa svim ostalim praksama koje se prenose iz drugih kultura u naše, a nisu organski izrasle razmjenom.

KP: Nastavljate suradnju s brazilskom scenom. Zašto je ona važna za hrvatske umjetnike i aktiviste?
K. J.: Konkretni planovi razmjene između Brazila i Hrvatske nastavljaju se kroz projekte kao što su Multimedijalni kamp i Exchange in Free Open Culture BR-HR koji i dalje nastavlja suradnju umjetnika, znanstvenika, aktivista i teoretičara koji žele doživjeti tuđu kulturu kroz zajednički proživljeno vrijeme i zajedničko stvaranje, kroz upoznavanje tuđe kulture radije nego kroz nametanje vlastite, kroz suradnički rad i život, umjesto kroz predstavljanje vlastite kulture kao turističkog ili izvoznoga produkta.

Više o temi:

Free radio Brasil
Bricolabs – na temeljima brickolage – pokret koji spaja reciklažu, hackiranje i socijalnu jednakost
ARK, projekt putujućeg medijskog, edukacijskog, znanstvenog i kulturnog labaratorija
Estudiolivre exchange wiki link
indymedia radio lista
EEII 2005
radio muda
stanica mir
MMKamp
br-hr exchange
Intervju s Alexanderom Freire, jednim od osnivača i važnijih aktera u mreži Descentro

preuzeto sa

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: