Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Archive for April, 2009

good morning captain: i’m sick and i’m not sorry

Posted by robertradamantsco on April 26, 2009

whatever you do, dont be just another brick in the wall. moj moto, u zadnje vrijeme… i mislim da je ok moto, jer: daj mi dramu, daj mi veselje, daj mi sranje, daj bilo sto osim – dosade! samo da nije dosadno, zar ne? eto, npr jucer, jucer je bilo.. pa ok, nista special, ali je bilo ok. mala pijanka, male pice, malo zezanja: malo svega. ali – nista konkretno. osim mozda… eh da. to nesto… to je sjebana tema pa cu to ostaviti za drugi put. umjesto toga, vracam se na naslov: i’m sick and i’m not sorry. captain (skoro zaboravih…) rape me. my friend. again. and ever and never. ok, sad sam zaglibio – u – citiram: neko retro grunge peglam karirane kosulje sranje. ovo je reko jedan bas ok frend, i moram reci da je bas pogodio. ono, kratko ali jasno… he got the fuckin point. iako… ok, vremena za diskusije o post retro high emicional music shitu uvijek ima, tako da… tako da cemo i to ostavit za kasnije. mnogo toga se inace ostavlja za kasnije: trazenje posla, zene, para, cuge, jastuka, pljuga, kljuka, muka… to je ono: sto mozes danas, ostavi za sutra hehe… i stoga, zaposljavam se u tvornici snova, radim na preparatima za stimuliranje genitalija, za nabrijavanje zivota, lijep izlazak sunca, zalazak vidnog polja, ubijanje muha, pusenje karme, jebanje jezeva, odcerupanih, oguljenih… krumpira… hostesa, neceg…

mislim: zar je tako bitno da li ces spasit dan ili sjebat svoj san? au! kako nihilisticki… da, fakat je nihilisticki, ali – i po svim mjerilima ambivalentnosti – i’m not the only one. da…

ali pravo pitanje je: zasto ovaj grad tako uporno usporava svoje gradane? ili je ovo samo subjektivisticko videnje?… hmmm….

Advertisements

Posted in Uncategorized | Leave a Comment »

Nesto mojih posljednjih radova

Posted by robertradamantsco on April 19, 2009

Kako je doslo proljece doslo je i vrijeme da opet stavim nesto mojih posljednjih radova. Ovo suncanom energijom nabijeno vrijeme probudilo je u meni volju i inspiraciju za daljnji rad, pa su tako nastali neki novi trackovi (iako ne bas mnogo) i neki setovi. I kao i obicno, tu ima raznih zanrova, od za mene uobicajenih tipa d’n’b i npr. dubstep, do cak i komercijalnog breakbeata, da tako kazemo. I uistinu, kad cete taj breakbeat set slusati, necete naprosto vjerovati da sam to ja napravio; tu ima funky, pa cak i onih vokalnih dijelova, znate, onakvih zvukova kakve cujete po coctail barovima gdje dobivate suncobrane u sarenoj cugi hehe… Sad, zasto sam to napravio? Prije svega, to sam radio za vlasnike nekih birceva na moru s kojima sam bio u pregovorima za dj-ing u smislu da bi tamo radio cijelo ljeto kao dj, a buduci da se na tim mjestima vrti vokalni house i sl, napravio sam set sa funkisticnim, ful light i melodicnim breakbeatom te to onda poslao tim vlasnicima. No kasnije kad sam o tome razmisljao, lagao bih kad bih rekao da sam to radio samo iz poslovnih razloga. Stvar je u slijedecem. Ljudi me obicno vide kao nekakvog underground lika, nekog freaka koji radi skroz cudnu elektroniku ili pak vrti u nasim krajevima slabije poznate zanrove kao sto je recimo glitch hop (koji inace nitko u Hrvatskoj svira osim Phillipea iz Confusion crewa, i sad eto mene hehe…). Medutim, iako to je istina, to nije cijela istina; u svakom underground liku cuci negdje duboko u nutrini onaj fancy guy, i on takoder treba s vremena na vrijeme doc na svoje. Isto tako vjerujem da i u najvecem sminkeru, tompsonovcu ili sta ja znam kome lezi negdje duboko jedan zataskan underground freak. Kako taj pa makar veoma malen dio moje osobnosti ne bi samo sutke camio u tami mog nesvjesnog, dao sam mu eto malo oduska i kroz taj relativno komercijalan set pustio ga da “ode na taj tako dugo prizeljkivani fancy tulum gdje moze piti sarene coctaile sa malim suncobranima u casama” :)) Ja sam covjek koji nastoji niti jedan dio sebe potisnuti, koji nastoji biti iskren prema sebi pa shodno tome i prema svijetu, sto je uostalom prvi i najvazniji preduvjet kad se bavis necim kreativnim. I tako, s ponosom predstavljam taj fancy breakbeat nazvan jednostavno “Happy Breaks”, jer na kraju, to mozda i nije toliko komercijala koliko je jednostavno samo vesela plesna glazba.

Sto se tice ovog posljednjeg d’nb seta, moram reci kako sam veoma zadovoljan s njim. Ne sad radi neke tehnicke majstorije u miksevima, jer sam ja veoma daleko od neke velike majstorije (iako nisam nezadovoljan kako su miksevi ispali), vec prije svega radi price u setu. Radi izbora muzike. Jer, tracklista za taj dnb set nazvan “DnB Trip” je rezultat visetjednog preslusavanja hrpe dnb mjuze, kako nove tako i stare, i mislim da sam tu uspio izraziti kakva drumba je (barem trenutno) meni najbliza, i s druge strane ispricati jednu malu pricu od 54 minute. Tu ima atmosferskog dnb-a, deepa, techstepa, nesto sa jungle elementima, cak i malo IDM-a, ukratko, raznih podzanrova drumbe sto se inace bas ne cuje cesto u kracim dnb setovima. Anyway, meni je bilo bas ok kasnije taj set preslusavati, pa se nadam da ce tako biti i vama :))

I za kraj, tu su neki od mojih novijih trackova o kojima za sad necu puno; samo cu reci kako se radi o dnb-jungle-idm-breakcore stvarima. Dakle, tko tako nesto voli, neka samo ovdje izvoli… :))

DnB Trip:

http://www.sendspace.com/file/c3gj4k

Happy Breaks:

http://www.megaupload.com/?d=XAPRKYV8

trackovi:

http://www.archive.org/details/TheWish

http://www.archive.org/details/EgzoticElectronic

http://www.archive.org/details/WildSweetAngryDance_151

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »

Male reference na male pretenzije

Posted by robertradamantsco on April 2, 2009

Kako opet ne mogu spavati, pustio sam Idem čija umirujuća mjuza bi mogla pomoći oko sna, i po navici otvorio browser. I između ostalog tu me dočekao poziv sa neke mejling liste. radi se o prosvjedu povodom 60 godina NATO-a te primanja Hrv u taj hvalevrijedan savez. Piše da taj poziv šalje izvjesna Hrvatska ljevica Zagreb, u čije lijeve namjere nije za posumnjati, no to se baš ne može reći za svrhu tog poziva, točnije prosvjeda. Dovoljno mi je sjetiti se one akcije Stegnite vi svoj remen bla i ishodom tog po faceu i ostalim mjestima razvikanim događajem koji je trebao biti uvertira za neke velike promjene. Nisam te promjene baš osjetio, niti sam primijetio da ih je itko osjetio, osim možda organizatori tog eventa i razni drugi entuzijasti koje je žar aktivizma zapalio na svaki i najmanji komentar sa strane medija, blogera ili pak slučajnih prolaznika. Sličan slučaj kao i sa onim “tramvajem zvan sekularizam”…
Zanimljiv je taj naš aktivizam, rekao bih veoma specifičan, jer po svemu nalikuje više nekom građanskom senzacionalizmu nego aktivizmu kao takvom. Ja bih umjesto toga radije pozivao na opće pijančevanje u ime divne nam države, jer ako ništa drugo, bar bi se našlo više kandidata, a i humoristično-ironični kriticizam uvijek dublje zadire u rane nego ovaj senzacionalistički.
Da me ne razumijete krivo, nije da sam u suštini protiv toga svega. Neka se ljudi angažiraju, tko zna, možda se jednog divnog dana nešto iz toga i izrodi, ja ću među prvima otvoriti bocu da nazdravimo. (Opet ja s tom cugom…) Nije da ne razumijem ono „glavno da se nešto radi, jer bolje i to nego sjediti za šankom i uz pivu se praviti pametan“, i iako ja baš volim sjediti za šankom i praviti se pametan, treba nekad i izaći iz sanjarsko-verbalne domene i nešto konkretno napraviti. Onako, da se malo hakira stvarnost… Samo, akcije poput ovog anti-nato prosvjeda ili onog stegnite remen nisu hakiranje stvarnosti, niti mijenjanje iste (bar ne u smislu u kojem to inicijatori žele), nego je to prije onda potvrda već postojeće i ustaljene verzije stvarnosti. Jer, svaki velik događaj koji gaji velike pretenzije a ne ostvari ih niti blizu, svoju vlastitu namjenu svojim neuspjehom potkopava, a s time uzdiže vrijednost i moć onoga što je htio prvobitno ukinuti. I tako, nakon stegnite remen i prvog anti-natoa hrvatski aktivizam je postao veći vic, NATO i svjetski poredak još teže za narušiti u očima javnog mnijenja, a razni brbljavci, komentatori i rekreativna piskarala (poput eto sada mene) imaju još više materijala za naslonit se za šank, naručiti još jednu cugu i uz ciničan osmijeh slijegat ramenima kada listaju novine te taj osmijeh kasnije pretočit u svoj članak, kolumnu, komentar, blog, face ili šta ja znam u šta.

Umjesto toga, zanimljiviji bi bio culture jamming, neko subverzivno djelovanje iz sjenovite pozadine, raditi ilegalne partyje i ulične intervencije, ili jednostavno se samo nasloniti i ne više pritiskivati dugmad. Ovo potonje mi u ovim noćnim satima još najviše odgovara, još kad se uz umirujuće vibracije nekog laganog jazza i nađe nešto za popiti i zamotati…

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »