Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Slobodan korak G. Millera

Posted by robertradamantsco on September 11, 2009

“Radite šta želite!” (Rabelais)

“Volite Boga, i radite šta želite.” (Sv. Augustinus)

“Ali ako čovjek ovo radi, šta radi rado, ima uvijek onaj osjećaj slobode, čak ako je to sloboda glada i patnje.” (H. Miller)

Iako ova osoba nije ništa novo u svijetu književnosti, vjerujem kao što vjeruju i mnogi drugi da se treba pisati o njemu.  Ovdje ću pokušati predstaviti Henryja Millera, tog često puta neshvaćenog pisca, ali prije toga ću navest  jedan njegov citat iz knjige «Svijet seksa»:

«Rakova obratnica je krvava oporuka koja svjedoči o teškim posljedicama moje borbe u utrobi smrti. Snažni vonj seksa koji je prožima zapravo je miris rađanja koji je neugodan ili odvratan samo onima koji nisu uspjeli dokučiti njegovo značenje.» Rekoh da ću pokušati predstaviti H. Millera, no prije svega kao osobu, tek onda kao pisca. Međutim, ovdje odmah moram samog sebe ispraviti, jer ustvari u njegovom slučaju ne postoji ona uobičajena podjela na pisca i osobu koja je tako česta među književnicima. Stoga, možda  su ovih nekoliko posljednjih rečenica suvišne; a možda upravo neizostavno potrebite. No, idemo o Henryju Milleru, čovjeku iz čijih su rečenica prštale iskre istinskog i nepatvorenog života, čovjeku koji je očito tipkao na mašini kao da svira neki ludi jazz i koji nije znao što je to dlaka na jeziku.

Zbog njegovog nekonvencionalnog izražavanja, pogotovo u njegovim prvim djelima (Rakova obratnica, Jarčeva obratnica…), ljudi, a pogotovo visoko cijenjeni akademici, trpaju ga u koš čiste pornografske literature. A upravo u tim prvim djelima u kojima sve samo pršti od seksa, revolta prema ustaljenim društvenim konvencijama i razbijanja čahura tabua, on razotkriva, na krajnje metaforičan način, umrtvljen duh svog (ili ovog, ako baš hoćete) doba. On je duboko u sebi osjećao, od samog početka, lažnost društvenog morala i ostalih stvari, i na potpuno slobodan način razbija svijet strojeva i robota – ljudskih robota!

H.Miller je bio lik, koji je životario vječito bez novaca, i tako je tumarao po gotovo cijeloj kugli zemaljskoj. Kurvao se, ponekad opijavao, često puta klošario, neznajući gdje će provesti noć niti što će pojesti. Ali istovremeno, on je od najranijih dana proučavao umjetnost, književnost, filozofiju zapada i istoka pri čemu mu je naravno istočnjačka varijanta zbilje mnogo bliža nego naša zapadna. Kao što je bio opsjednut, ali na krajnje zdrav način, seksom i ostalim oblicima čisto tijelesnog uživanja, tako je bio opsjednut i religijama, recimo svecima. To se vidi u njegovim kasnijim djelima, (Pleksus, Neksus, Mudrost srca…), pa čak i u nekim ranijim, poput Jarčeve obratnice. To se može činiti proturiječno, no zar nije proturiječnost jedno od osnovnih oblilježja ovog svijeta ! Neki ga čitaju zbog te njegove, recimo surove, seksističko-hedonističke strane, a neki pak samo zbog one duhovno-religiozne. Ali, kao što on sam kaže o sebi i svojoj književnosti :

« Očigledno samo nekoliko razumijevajućih duša je u stanju spojiti suprotne strane jednog čovjeka, koji se trudio, da nijedan dio svog Bića ne ugnjetava ».

“Njena pička činila se još više svilena, dok sam je unutra dirao svojim prstima, kao da sviram banjo.” … “Na kraju nije više mogla izdržati. Spontano se spustila na koljena i stavila ga u usta.” (Sexus) – ovo su rečenice i opisi i (anti-) vrijednosti koje se priviklo povezivati s Millerom. Obscene slike seksualnih igara: Žudnja, želja, ispunjenja, svršavanja i vriskanja, tečnosti i pokreta.

I dalje, on kaže: “Mislim, pisao sam o seksu, jer je on igrao ovoliko veliku ulogu u mom životu. Seks je bio uvijek ono dominirajuče.” (World of Sexus). Ipak, kaze dalje: “Kod ove seks-price radi se o puno vise nego samo o seksu. To je elementarna snaga, isto tajanstvena i magicna kao Bog ili Universum.” (My life and times). Kao što sam kaže, kod Millera je seks igrao veliku ulogu, ali ne i jedinu: «Ja sam oduvijek mislio da ima samo jedan put, put istine, koji ne vodi do spasa nego do prosvjećenosti. Koliko se god zakoni, običaji, uvjerenja i idoli razlikovali u pojedinim razdobljima, u pojedinim tipovima ili rasama ljudi, zapažam u vladanju velikih duhovnih vođa izvanredno poklapanje, potvrdu istine i cjelovitosti koje može pojmiti čak i dijete.».

Kao što rekoh, u većini vremena svog života on je bio bez novaca, čak i kad je bio zaposlen, i stoga je gotovo cijelo vrijeme žicao svoje prijatelje, poznanike i ljubavnice. Ti isti ljudi, koje je vječito žicao, to mu kasnije nisu više niti zamjerili, jer su vidjeli « da je nepopravljiv. », kako su mu znali reći. Odrastao i živio još dosta dugo u New Yorku, odmah je spoznao, još od samog početka, tajanstveno kretanje prema nepoznatom izazvanog slijepim urbanim stvorom, tjeranog kaosom. Provodeći mnogo vremena na ulicama, u barovima, s kurvama i luđacima, isto kao i sa umjetnicima i intelektualcima, on se provlačio (i letio) kroz atmosferu krutih i izobličenih oblika stvarnosti, koji su prožeti mračnim tonovima što su uredno porazbacani u pulsirajućem svijetu. To je neposrednost golog, slobodnog plesa nasuprot nategnutog, apstraktnog koraka. Osjećaj života u svoj svojoj vitalnosti, snazi i punoći. Tu je igrao osjećaj slobode odlučujuću ulogu. Težnja prema slobodi i nepoznatome, opsesija koja je opsjedala i mnoge druge likove, kao uostalom i cijelo čovječanstvo.

No zašto bi onda Miller bio poseban, drugačiji od drugih ? Neka ponovno on sam odgovori : « Čak ni danas  ne smatram sebe piscem u uobičajenom smislu te riječi. Ja sam čovjek koji priča priču o svome životu, o procesu koji, mojim postojanjem, postaje sve neiscrpniji. Beskonačan je, poput razvoja svijeta. »(Mudrost srca)

Dakle, sve njegove knjige su ustvari « autobiografski izlijevi », kako je on to jednom sam nazvao. Kad piše o New Yorku, grad kojeg je izgleda i mrzio i obožavao, u stanju je  pljuvati po sumornim ulicama i čudovišnim neboderima, bičevati riječima svoje poslodavce i razgoličiti, do samih kostiju, cijeli sistem čija potpuno nepoznata funkcija paralizira duh i umrtvljuje maštu – životnu maštu.  Njegovi opisi gradova i one mehaničke atmosfere koja izbija iz njihove čelične anatomije, su negacije, kojima izražava onu duboku težnju ka prirodnom, iskonskom osjetu, koja kipi duboko u vulkanu čovjeka, čekajući svoju konačnu erupciju. Ovdje nije riječ o revoluciji, već o jednoj čistoj ekspresiji. Poput drevnog istočnjaka, s onu stranu iluzornih koncepcija, on se šeta svojim putem vlastite imaginacije. Na trenutke je egocentričan, lud, divlji, nemoralan i agresivan; a već u slijedećem trenutku, malen, ponizan, spuštene glave. Čista proturiječnost po sebi, kao što je, uostalom, i sam život. Odbacio je i dobro i loše, i veliko i malo, ukratko, sve, kako bi dobio – sve!

« Shvatio sam da sam ništa – manje od ništa – negativna količina. » « Morao sam doći do ruba i skočiti u tamu. »  « Uskočio sam s obje noge u carstvo  estetike, u ne-moralno, ne-etičko, ne-utilitarističko carstvo umjetnosti. Sam moj život je postao umjetničko djelo. »(Mudrost srca)

To je počelo početkom tridesetih godina, kad ga je providnost bacila, umjesto u Španjolsku, u Pariz, gdje je nastala « Rakova obratnica ». Kao što samo ime te knjige kaže, to je bila neka vrsta metamorfoze, jedne postepene, efektne preobrazbe. Sav onaj seks kojim je prožeta ta knjiga, je njegova vrsta metafore, simbol oslobođenja, što se, dakako, može shvatiti samo nešto pažljivijim čitanjem. Tu on opisuje svoj život u Parizu, kako živi sa raznim tipovima, od kojih su svi manje-više ono, što se zove « ekscentričnim umjetnicima », i koji žive na rubu, od danas do sutra. U Jarčevoj obratnici pak opisuje život u New Yorku, koji se u mnogočemu i nije previše razlikovao od onog u Parizu. Obadvije knjige su krcate svojeglavim humorom, ironijom, čak i nekim cinizmom, pa i patnjom ; ali i veseljem, euforijom, gotovo ludim zanosom. Taj zanos se osjeća u većoj mjeri u « Kolosu iz Maroussia », knjiga o njegovom boravku u Grčkoj.  U tu zemlju ga je pozvao njegov prijatelj Lawrence Durell, ali tek drugi svijetski rat ga je sklonio da umjesto u Ameriku, pa umjesto na jug Francuske, ode u Grčku. Još jedna igra sudbine, kao i desetak godina ranije kad je umjesto u Španjolskoj završio u Parizu. Tu u Grčkoj, u toj kolijevci zapadne kulture, je osjetio dah bogova, tamo je pratio otiske njihovih koraka koji su ga vodili u prostrane planine, idilično otočje i gotovo netaknutu prirodu. Proživljavao je mitove, i njihovu neposrednu vezu s golim životom. Ovdje je iznimno zanimljivo spomenuti da u toj knjizi nema nikakvog govora o seksu, gdje, kao i u knjizi « Mudrost srca », dokazuje da je njegovo stvaralaštvo mnogo više od puke jebačine i klošarske avanture. Jednom je jedan moj prijatelj rekao, da je u njegovim knjigama gotovo svaka rečenica za sebe, i to je istina. Na trenutke potpuno realistični opisi događaja, uvijek s elementima crne parodije, dok odjednom, poput zmaja koji je spavao i sada se budi, počinje rigati vatru i mahati krilima, tako rušeći željeznu konstrukciju koja je usađena u organizam svijeta ; svijeta koji neprestano vibrira poput pomahnitalog stroja. Uzmite « Crno proljeće » u ruke, samo se zavalite i širom otvorenih očiju pustite da vas ispuni tečnost jednog ogromnog simbolizma, koji je fluid, pjena oceana, snaga kita koji proždire Ahabovu nogu i dubinska čulnost renesanse, gdje se čuje zveket mačeva arhanđela i osjeća poput vjetra pomahnitali libido sa svojim klaunovskim paradama, stupajuća vojska prošlosti koja prekriva poput ogromnog raka prerezane kontinente, njihove priče kojima su nas hranili nakon što smo se nacuclali mlijeka sa majčinih dojki, krenuli na ulicu, mladi, prljavi, ludi, nevini, još spojeni sa životom, neprerezane pupčane vrpce koja prodire direktno kroz sve guste nakupine u srce svijeta, napajujući nas svježom krvi koja kola našim venama. To je žar pod vama kad legnete u krevet a iznad vas svijetle zvijezde i odjek truba u svježe jutro kad satovi blijede i sunce prži natprirodnom snagom a vi se krečete poput indijanca, samotnog vuka, sa slobodom orla. Ništa nije zatvoreno u kutijama: podij za ples je osvijetljen a – ulaz slobodan !

Have a nice time…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: