Robert Radamant’s Co

About the great big white world

par stvari od jedne…cure

Posted by robertradamantsco on November 22, 2009

nobody knows whats its like, to feel this feelings. well, necu sad cijelo vrijeme na engleskom, ali prva recenica, inace iz behind blue eyes od the who, nekako mi prva pada na pamet kada citam njene stvari. ne znam, mozda jednostavno svoje interpretacije vadim na licu mjesta, tipa intuitivno, da tako kazem. kako god, teme o kojima pise ova cura su one opcenite, one koje se svih nas ticu, nas, misaonih bica iz ovog jedinstvenog suncevog sustava. pitanja samoce, bliskosti, kontradikcija, ukratko, samog zivota: to su boje na njenoj paleti. no, da nesto kazem ovdje. mi cesto puta citamo nesto iza cega stoji necije ime, ali koliko mi zaista znamo o toj osobi? jednom je R. Bach zapisao:  mi sudimo o nekoj osobi u nekom trenutku njenog ocaja ili srece, praznine ili ispunjenja. medutim, mi ne znamo milijune i milijune odluka i posljedica koje su ovu osobu dovele sad tu, pred nase oci. hocu reci, citamo zivo slovo iza mrtvog imena. koliko puta ste se potrudili informirati o osobi koju citate i koja je ostavila na vas neki dojam? vrlo zanimljivo kad se malo bolje pogleda, zar ne? eto, ova osoba cije pjesme ovdje sad objavljujem me danas pitala da li smatram da je ta poezija iznad njenih godina. iako sam se onda poceo zajebavati na foru rimbauda i bla, sad, kad ponovno citam ovo sto cu kopi-pejstat razmisljam o onome sto sam joj odgovorio. rekoh: – gle, na to ti ne mogu odgovoriti, jer nisam profesor knj. pa da znam kako pise ekipa tvojih godina. kasnije je ona preformulirala pitanje, pa sam vec mogao lakse odgovoriti: dovoljno je reci da smo zavrsili na batmanu koji nikad ne placa za prozore koje je razbio prilikom svojih junackih pothvata. ok, priznajem: i spiderman je bio u shemi. whatever, skuzili ste da cura nema 27 godina i 2 braka iza sebe, i kako god tesko odgovoriti na njeno prvotno pitanje, mislim da mogu reci jednostavno – da. jeste, jer osjecaj iskustva koji imas kad to citas je prirodan, ono kao istinski, nepatvoren, kako vec zelite, ali svakako je efektno. a efekt u danasnjoj poplavi svega toga je tesko naci. pricam o pravom efektu, a ne o zapisivanju brbljarija na sudu. ili na intervjuu… rijetkosti su dragocijene zbog cega zlato  i ostalo drago kamenje ima takvu vrijednost – ne samo novcanu. naravno, danas svasta ima veliku vrijednost, instant zvijezde npr. eto, tu bi naravno i ova cura mogla proci kao pop rock zvijezda, samo sto ne zeli pokazati vise svog povrsnog aspekta hehe… ok, serem. fuck it. ako nema zajebancije, onda necu to ni raditi. no, point je da je ostavila dojam. cool. zivcan. impresivan. ok, moze i weird ako tako hocete.  anyway, eto par njenih stvari:

Iznad vlastitih granica

On stoji kao
najbolji za mene
On stoji kao
jedini za mene
Riječi kao
dodiri od dijamanata
Dodiri zbog kojih
ne vrijedi zauzet se
za sebe
Ovo je borba
koju znam
da neću dobiti
Jer On
On stoji kao
najbolji za mene
On stoji kao
jedini za mene
On stoji kao
iluzija moje mašte
On ne postoji
i nema ga

——————————–

Poroci

Ogorčeni čovjek ispred svojeg vremena

grabi požudno trenutak da pobjegne

od narcisa koji zamijeniše tulipane

u pohlepi ljudskih umijeća da zadive

svojim nedostacima.

Promatran očima drugih i onih koji

ne spoznaše istupa iz skupine, smatran

upravo predmetom sramotnog ismijavanja

čopora nikad sitih.

Gdje su nestali sanduci u kojima sam

nekoć na leđima jedva nosila

smijeh i sreću?

———————————————–

Opet iluzije

Crno je pa
Zatvaram oči
Unutra je more
Osjećam hladnoću
Miris soli
Sama sam
Osluškujem valove
Vidim daljinu
Vidim tamno nebo
Vidim… Ma jel to stvarnost?
Otvaram oči
Razaznajem daske
Paučinu
Miris zemlje
Sama sam i pitam se
zašto su me
opet pokopali živu

——————————–

Bez hrabrosti

Na tračnicama moje srce vrišti
kao da sam jučer odlučila
pasti pred očima bespomoćnog čovjeka
Skrivam se po šumama
Prsti mi otpadaju
Nadomak urbanizacije
Nadomak izgubljenog identiteta
Miris vrućeg čelika
i gusta magla
Čujem vlak i padam, opet
u naručje zemlje
u beznađe
u kukavičluk

——————————–

Ne mogu zaspati

Svijeća još malo pa prestaje gorjeti.
Tamo, iznad prozora, mrkli mrak,
gluho doba i prazna tišina.
A ovdje… Samokritika, nesigurnost i
miris žica od gitare na mojim prstima.
Udahni duboko, nešto si stvorila.
Dok plamen svijeće prestaje
pogledom isprati svježe napisane
riječi nove pjesme.
Možda ćeš sada zaspati.

——————————————–

Ljubavna

Ako mi dopustiš
da ti budem blizu
Progutat ću omču
što me steže
Zaustavi vrijeme
jer misli mi lete
Prebrzo
Previše mislim
Isključi me,
bar ćeš mi
tada biti blizu

———————————

Nestajanje i prestajanje

Ne gledaj me, majko
Ne gledaj me dok plačem.
Komad sivila
obuhvatio je moje snove.
Želim stvarati,
a ja nestajem.
Progone me
po stepenicama
I daju mi alkohol
uz riječi da će ovo
prestati.
I prestat će
dok i ja
prestanem.
Disati.

——————————————

Trebam te

Razapni moju bol
Učini to tiho
Nedorečeno
Uskovitlaj moje misli
Želim eksplodirati
Hej!
Vidiš li pepeo?
One komadiće što
se crne u njemu?
To je nekada
bio moj život.
A nemir…
Nemir je ostao.
Bezrazložne suze
Izbrisan osmijeh
Polako blijedim
Suze s razlogom

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: