Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Par crtica o Koracima Antipoda

Posted by robertradamantsco on January 7, 2010

Kada je put vec zavrsen , putovanje tek pocinje, i velicina naseg napora da izbjegnemo opasnosti uniformiranosti mjerljiva je jedino neizvjesnoscu akta pustolovine. (Lukacs)

Gore navedena misao je jedna od onih koje kao da su živjele oduvijek unutar mene. Kao da sam ih sam izrekao. Zvuči tako poznato, familijarno, intimno, poput maglovitog sjećanja na neki prošli život. Neizvjesnost, kročenje prema nepoznatomu, u drhtaju iščekivanja, u plesu nakon sudara sa srećom, i naravno, u naručju vlastitih ruku nakon slomljenog duha. Da li je to jedini put na koji su osuđeni oni koji žele stvaranjem prenijeti svijetu svoju veliku poruku? Da li je uniformiranost uistinu toliko opasna? Opasna za što? Za stvaralaštvo? Za razvoj svoje osobe? Nije li ta omražena riječ uniformiranost samo još jedna cigla u zidu naših beskrajnih iluzija? Na kraju, i pustolov je uniformiran u vojsci pustolova, zar ne?

Do prije nekoliko godina ovakve misli mi ne bi pale na pamet ni pod kakvim uvjetima. Bilo bi to kao da mi neko kaže: – Stari, za godinu dana ćeš biti gay. – Fuck you bi bio prvi odgovor koji bi mi se našao na jeziku. Moja je vizija bila da se to veliko oslobođenje u stvaralaštvu može dogoditi jedino napuštanjem svega poznatoga, štoviše, odbacivanjem. Kao što je rekao Henry Miller: morao sam ne samo odbaciti svoje uzore – morao sam ih zamrziti – kako bih konačno čuo vlastiti glas. U to sam vjerovao, i u to vjerujem i dalje. Čuti vlastiti glas – pa makar i pod cijenu ostati potpuno sam, odbačen nakon što si sam odbacio sve – sve to kako bi taj svoj jebeni vlastiti glas mogao odaslati kao pticu iz kaveza. Jesam li uspio u tome? Svakako da nisam, ustvari, nisam ni blizu tome. Još čujem kako unutar mene pripovijeda jedan Lawrence, Dostojevski, Kerouc, Cobain, Morrison, Rimbaud, i naposljetku Henry Miller.  Nisam li stoga i ja upao u opasnost uniformiranosti? Postoji li uopće nešto izvan nje?

Ta, i mnoga druga pitanja pokušavam razriješiti već godinama. Također, godinama već pišem tu jebenu knjigu Koraci antipoda, knjiga koja ponekada sama sebe piše, i koja me ponekada pritišće na hladno tlo kao da sam jebeni zatvorenik u meksičkom zatvoru. Da li je pisanje te knjige uistinu nastojanje da prodrem u smisao svih tih ludosti koje mi se događaju? Da li ću se osjećati lakše, bolje kad ju dovršim? Da li očekujem pljesak? Ili to pišem samo za izabrane – za luđake? Listajući prvi dio na momente se duboko zamislim, na momente se nasmijem sebi u brk; sad se javi ponos, sad klaun; ponekad pak neko drugo ja. Možda zato jer je sve u knjizi pokušaj kroz fiktivnu priču prikazati oguljenu istinu o mom životu? Ako jest tome tako, i ako to uspijem, morat ću se suočiti sa hrpom uvrijeđenih ljudi koji će prepoznati dijelove sebe i koje sam izopačio. Možda ću dobiti i batine od nekoga. Možda to i želim, tko zna… Na kraju, ako je to pripovijest o mojem stilu života, nije li to ekspresija autodestruktivnosti? Jer, svašta jesam, ali – i’m not a guru. Previše zbrke, premalo ravnomjernog ritma. Prečesto epizode pune rasula, pijanih noći, izgubljenih osoba, izgubljenih ljubavi, i naravno – izgubljenog sebe. Koliko sam samo puta završio na drugom kraju ove države bez prebijene kinte stopirajući u suprotnom smjeru od kuće? Koliko sam puta prespavao stanicu i završio u sasvim desetom gradu? Koliko sam prilika za dobro zaposlenje zajebo’? Pa onih nekoliko nezaboravnih žena koje su mi iskliznule iz ruku a koje su mogle biti već napisane knjige. Ili da spomenem prijatelje kojima sam odlazio na sprovode? Pa dugovanja, žicanja, brbljarije, sprdavanja…? I nakon toga svega, zašto k vragu meni dolaze izmučeni primjerci na ispovijed kada niti ja nisam ništa drugačiji? Ili, zašto mi ljudi govore da sam inteligentan,  da imam potencijala i da ću to sve izgubiti ako se ne sredim?  Što bih ja na to sve trebao reći? Ali kako se srediti pokraj  toliko neodgovorenih pitanja? Ili konkretno: što znači srediti se kada oko sebe vidite samo likove čije su jedine ambicije ostati što duže za šankom? Ako ne to, onda pak odlaze u teretane i furaju se na neki „mi smo moderni intelektualci bez predrasuda prema onima koji nemaju full time job i vole ubijati vrijeme kao i sve svoje potencijale… „

Eto, pokušao sam nešto reći o svojoj knjizi, što će reći, o sebi, a samo sam izvukao već prašnjava pitanja na koja odgovori – makar ponekada bili blizu, kao da osjećam njihov dah – uvijek vješto iskliznu poput jegulje. To su pitanja što se potenciraju čim se pogledaju u ogledalo. I naravno, pitanja što izluđuju. Ali, jednom, kada nestanu pitanja, nestat će i sposobnost čuđenja, osjećanja, doživljavanja, i kad se to dogodi, tada znate da više niste živi. To su simptomi praznih ljuštura koje su prekrivene ustaljenim navikama od mesa i krvi.

Simptomi koje ne želim osjećati na sebi. Možda je moja vjera da ću se  konačno pomiriti sa samim sobom dovršenjem te knjige puko praznovjerje; možda nije. Whatever, ja kažem fuck it, i’ll still do it. Tako traži glas naroda što svakodnevno urliče sa unutrašnje strane mojeg skalpa. A narod se mora slušati, osim ako ne želite biti onaj kralj kojeg svatko želi ubiti.

Meni je dovoljno što već sam sebe ubijam, i zbog čega to radim, e to me nemojte pitati. Još jedno pitanje na koje nastojim naći odgovor u svojoj vlastitoj jebenoj knjizi. No mnogo važnije pitanje je: što ću misliti o samom sebi nakon što se to nađe uokvireno u koricama? Još jedan breakdown u starom nizu u previše odrađenih repriza totalno suludih epizoda? A ako će biti let na drugi svijet, kakav sam kreten vjerojatno ću pak žaliti za ovim danima.

Ali dosta tog svog sranja. Bolje mi je da nastavim tipkati svoju knjigu nego ovaj tekst, jer sam već i previše toga rekao što bih kasnije mogao požaliti. Nego, pokraj  zvuka, riječi su sve što imam, i stoga, uzmite to u obzir prije nego što me krenete razarati. Budite blagi prema tome. Thats all i aksing…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: