Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Dragim tekstopiscima od jednog tekstopisca

Posted by robertradamantsco on April 15, 2010

dragi citaoci,  imam zadovoljstvo ovdje objaviti jedan vrlo dobro i nadasve koristan tekst.  radi se o kolumni u kojoj autor (marko marcius) govori o gramatickim pravilima u knjizevnosti, gdje ih i zasto koristiti, ali i gdje ih se moze i zaobici. no kao sto je autor rekao: “Nemojte se vaditi na umjetničku slobodu ili nekakav vlastiti izraz, jer je to prozirno. Tek onaj koji poznaje pravopis, može ga tu i tamo savijati kako bi dobio odgovarajuću estetsku figuru ili željeni ritam rečenice.” Isto to je jednom meni rekao frend gitarist kad mi je jedna stvar bila atonalitetna; da je ok koristiti atonalitet, ali da se i njega mora znati “pravilno” izvesti, a to se moze tek kad poznajes zakone tonaliteta. no da se vratimo temi…

ovo je kolumna jednostavno nazvana Dragi tekstopisci i koja je trebala izaci u sestom broju moj-student časopisa koji je propao. tekst nazalost nije izasao jer se eto casopis jos vise nazalost ugasio. ali tako to biva na ovom svijetu prolaznosti, i zato smo odlucili reci fuck it, ako nema casopisa, imamo jos uvijek net, i ovaj sajt pa cemo taj tekst ovdje objaviti kako bi mladi pisci imali koristi od njega. eto tekst marka marciusa koji je ne samo pisac nego i glazbenik, producent, koji je objavio vec u nekoliko casopisa tipa vijenac i zarez kratke price, novelu u jednoj zbirki prica “pet autora trazi naslov” (gdje je i moja malenkost objavila prvi dio knjige koja se jos pise) i jos na raznim drugim mjestima.  pisci, novinari, komentatori, kolumnisti ili jednostavno samo znatizeljni citaoci, eto tips & tricks by marko marcius:

Dragi tekstopisci

Javio sam se kao volonter u Moj-student magazin i kao znak dobre volje ponudio svoje lektorske usluge uredniku. Kad tamo, dođe petnaesti, a on meni ni pet ni šest, uvali dvadeset tekstova (četvrti broj). Mogu vam reći, dobro sam se preznojio u tih trinaestak sati, oči su me počele peći od ekrana, zakuhalo mi je u mozgu. Stoga sam odlučio ovaj članak posvetiti svim sadašnjim i budućim tekstopiscima ovog magazina, kao i široj studentskoj populaciji koja gaji ljubav prema pisanoj riječi.

Ne mogu vam ovdje iznesti sva pravopisna i gramatička pravila, a ni ne moram budući da su lijepo strpana u one dvije crvene knjige (Hrvatski pravopis i Gramatika hrvatskog jezika). Mogu vam dati praktične savjete kako da poboljšate svoje pisanje. Kaže se da u današnje vrijeme svatko znade pisati, ali nije svatko pismen. To je djelomično i točno. Svi ljudi koji pišu, rade to jer prvenstveno vole čitati, a kako vole čitati dobar dio pravopisa usvojili su upravo na taj način. Ono što trebate učiniti jest pronaći se u onome gdje griješite. Nemojte se vaditi na umjetničku slobodu ili nekakav vlastiti izraz, jer je to prozirno. Tek onaj koji poznaje pravopis, može ga tu i tamo savijati kako bi dobio odgovarajuću estetsku figuru ili željeni ritam rečenice. Ako pišete brzo i spontano kako bi tekst bio energičan, svejedno ga prođite kasnije minimalno tri puta, izbacite suvišne rečenice i ispravite pogreške. Zatim ga ostavite da odleži tri dana pa sve to ponovite još jednom. Nakon takvog postupka niti jedan lektor ili urednik neće vam mijenjati ono što ste napisali. Gledajte da vam rečenice budu suvisle i gramatički ispravne. Sa zarezima budite štedljivi, ali ih stavljajte tamo gdje su potrebni (ispred a, ali, nego, već, no – nezavisno složene, suprotne rečenice). Također ih nemojte stavljati ispred i, pa, te, ni, niti (nezavisno složene, sastavne rečenice), osim ako je ispred dotičnih veznika umetnuta rečenica. Naravno, pravila su tu da se krše, ali ih prvo treba poznavati.

Kada koristiti s, a kada sa? S se stavlja uvijek, osim ispred riječi koje počinju sa s, z, š, ž, ks, ps, mn, gdje se stavlja: sa (sa mnom, sa psom; s njim, s nekime). Negdje ćete pronaći i drugačije pravilo, ali oko nekih se pravila unutar hrvatskog pravopisa (jer nam je jezik predivan i opsežan u svojoj stilskoj upotrebljivosti), spore i lingvisti. Kada su Krležu pitali u svezi takvih stvari kao eminentnog književnika od formata, mirno je izjavio nešto kao: «Za mog života promijenilo se barem deset pravopisa, a ja stalno pišem isto…». (Eminentni književnik od formata je pleonazam (gomilanje riječi istog ili sličnog značenja), budući da je eminentan netko tko je uzorit, istaknut, ugledan, a osoba (književnik, znanstvenik…) od formata je sintagma (spoj dviju ili više riječi u jednu sintaktičku cjelinu), u ovome kontekstu sličnog značenja riječi eminentan, a pleonazmi, kao što i sama riječ ružno zvuči, ne odaju nečiju inteligenciju, nego stilski loše iskorišten vokabular).

Također upamtite da ispred ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će, infinitiv na – ti gubi i (vidjeti ću = vidjet ću). (Ovo je bio copy-paste J) U svim ostalim slučajevima piše se vidjeti, gledati, pokušati, i tako dalje i tako bliže.

Ono što je važno kod hrvatskog pravopisa i zbog čega je on tako intrigantan i težak za usvojiti (pogotovo strancima), jest da mnogo toga proizlazi iz konteksta. Jer da sam u prethodnoj rečenici mislio na knjigu, napisao bih Hrvatski pravopis, a zapravo, mislio sam na pojam: hrvatski pravopis. Slično kao što kršćani vjeruju da je Bog jedini bog. Slične stvari dešavaju se kod riječi kao što su sljedeći i slijedeći. Sljedeći je idući po redu, sljedeći autobus koji čekamo, a ako se ipak vozimo autom, možemo to učiniti slijedeći taj isti autobus koji smo čekali. Ista stvar dešava se kada je nešto svijetlo, poput žarulje koja proizvodi svjetlo.

Iskreno, da me sada pitate da vam svako od tih pravila izložim onako kao što su izložena u dvije crvene knjige, ostao bih bez teksta. Nitko živ ne razumije našu gramatiku i nije lud da ju krene štrebati, osim ako baš ne mora. Svaki od savjeta koji sam vam iznio naučio sam tražeći vlastite pogreške.

Ah… još jedna stvar. Instalirajte si provjeru pravopisa u Word. Tako će vam dotični program podcrtavati u žurbi krivo napisane riječi, a s vremenom ćete ih nesvjesno i zapamtiti, barem one za koje ne znate kako se točno pišu. Naravno, ni Word kao takav nije uvijek pouzdan pa je dobro imati Rječnik hrvatskoga jezika. Uostalom, većina vas također ima Internet i uvijek si možete pogledati što vas zanima. Nemojte biti lijeni u svladavanju vlastite pismenosti, jer lako se može dogoditi da vam to bude jedna od rijetkih konkretnih vještina kojom ćete se, nakon našeg sumnjivog kurikuluma, moći pohvaliti. A sada, ako je itko primijetio neku grešku u cijelom tekstu, neka mi slobodno kaže, da znam u čemu griješim.

Marko Marciuš

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: