Robert Radamant’s Co

About the great big white world

prosvjedi, akcije, muljaže i mnogo zajebancije

Posted by robertradamantsco on June 18, 2010

Dok se po raznim medijima posvuda vide lopte svjetskog prvenstva i rasplakane Vlatke Pokos radi svojeg rajskog života, dok je glavni naslov na jutarnji.hr „Ovi su profesori za 5000 kn stvorili najbolje učenike u godini“ a ispod njega da je djelatnik Elektre istukao šestero djece i da je novi skandal na HTV-u:  „Koja kriza? Novu sapunicu platit ćemo 33 milijuna kuna“, razne druge događaje pomalo većeg značaja se izostavljaju. Dok se  manje-veće trice po svim glavnim medijima objavljuju  kao nešto za sav život općenito važno,  rijetko gdje piše bilo što o jučerašnjim (16.6.) prosvjedima u sad već glasovitoj Varšavskoj.  Zanimljivo značenje  tog događaja urednici spomenutih i inih medija guraju ili pod tepih, ili u najmanju ruku na marginu nakon što su po 154-ti puta u tjedan dana popljuvali velikog mučitelja Bandića ili objavili što je rekla divna superdiva Severina. Dakako, to nije ništa novo, štoviše, to je i samim novinarima dojadilo (da budemo blagi) pa je skupina anonimnih novinara poslala Pravu na grad proglas u kojem se tvrdi da je Hoto grupa u suradnji s nekoliko PR agencija novinarima prijetila tužbama ako nastave objavljivati vijesti vezane uz prosvjede u Varšavskoj. Najavljene su istrage Horvatinčićevih kredita i DORH je potvrdio nepravilnosti u projektu Cvjetni. Nakon što je Tomašević sa stagea oštro rekao – Nastavit ćemo s akcijama, a novi prosvjed najavit ćemo u medijima. – uz slijeganje ramena pokazao sam peace, otpio malo pelina i gledao kako  prosvjednici bježe od kiše ljutih bogova sa kapitalističkog Olimpa.
No da to sve malo rezimiramo. Nakon već nekoliko tjedana prosvjeda u Varšavskoj u četvrtak 16.6 krenuo se održati prosvjed koji je trebao biti svojevrsna  kulminacija cijele te priče o buntu kontra krupnog kapitala vođenog grupom Hoto, Bandićem i raznim drugim igračima koji podupiru nezakonita i netransparentna projektiranja elitističkih zona usred srcu Zagreba. To se išlo raditi na foru da se izvede kombinacija govora glavnih aktera prosvjeda i zabavnog programa. I bilo je uistinu zabavno slušati malo govore javnih osoba, malo neke slučajne prolaznike, malo ekipe sa pivama koji su došli na nastupe Stillnessa i Davorina Bogovića koji su se trebali održati, no kad je krenula kiša ona je oprala uglavnom sve entuzijastične prosvjednike tako da su se svi slili gdje je koji stigao. Ja sam stajao sa frendom sa strane pod tendom i pričao o klupskoj sceni i prosvjednoj vrevi. OK, moramo odati počast Frontmenici Elementala Remi koja je mokra do kože i bez mikrofona najavljivala goste kao i Urši Raukar koja je najavila, također ne pretjerano suha, da će ovih dana osobe iz javnog života potpisivati proglas u kojemu se zahtjeva uvažavanje glasa građana i zaustavljanje devastacije javnih prostora u cijeloj Hrvatskoj. Urši je naglasila da je Varšavska simbol borbe civilnog društva. – Da, dame i gospodo, ovo je kovitlac bunta protiv devastacija hrvatskih površina, hladnih kiša i nacerenih pivopija: želja za borbom, sudjelovanjem,  zajebancijom ili jednostavno samo prisustvom velikih događaja. No u redu, nemojte me odmah napadati, nisam baš takav cinik ili ignorant, sve ja to podržavam kao što podržavam i mir na bliskom istoku, i stoga završavam ovaj toliko razrađen „report“.
Naime, tamo se našla i psihologinja i i spisateljica Mirjana Krizmanić, koja je 2009. proglašena “Zagrepčankom godine” rekavši: – Sada je trenutak da pokažemo građansku inicijativu i solidarnost. Ova borba bi trebala biti uzor mladim ljudima.  – Isto je tako hvalevrijedan  bio i nastup Ede Popovića koji se, taman kad je nestalo struje radi sad već skroz razlomljenih oblaka, pun elana i entuzijazma obratio publici sličnim izjavama već spominjanih javnih osoba. I dok su se kroz megafon najavljivale već spomenute istrage i sl., kiša je počela sve jače padati a rulja se brže-bolje stala sklanjati gdje je već stigla. Ja, frend i njegova curka smo  odskakutali do kina gdje smo se tiskali među ostalim prosvjednicima u čijim rukama su se caklile limenke piva. –  Ništa – rekoh – Cheers za revoluciju! – otpio gutljaj pelina koji mi se našao pri ruci nakon čega je frend primijetio prepunu terasu ispred kina na to rekavši: – Brijem da vlasnici birceva tu u centru trljaju ruke na svaki prosvjed hehe… – Složio sam se s njim kao i s tim da bi se sad ali fakat trebali skloniti sa te sada već skroz neugodne kišovito-vjetrovite atmosfere, pa samo završili u pokrajnjem bircu gdje smo se fino smjestili i u opuštenom razgovoru odlepršali u neke skroz druge sfere. No ponavljam, nisam takav kakav se činim, pa ću ovo tu sad završiti sa: borba za Varšavsku još dugo nije gotova – bit će tu još mnogo rovova. No pitanje: koliko će biti topovskog mesa? I kakvog? Let’s see, maybe Varšavska will be free…

Robert Olujić

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: