Robert Radamant’s Co

About the great big white world

divota besparice i sjaj suncanice

Posted by robertradamantsco on June 30, 2010

tek kada nesto vise nemate, onda skontate koliko je to bilo ustvari vrijedno.  naravno, za razliku od drugih stvari, s parama se to saznanje javlja odmah. trenutacno: kao u blijesku! cim vam nestane  zadnja kuna –  hopla! – i nista vise ne valja. ok, nije bas tako ako imate nesto na racunu pa vam kartica za bankomat ne sluzi samo kao sredstvo za nerviranje koje biste najrade pretrgli, pojeli i israli.  ili ako pak imate doma punu kuhinju svega, od soli, secera, cajeva preko rajcica, sira i vrhnja do crnog vina i mnogo piva sto sve trpate u sebe sa hrpom frendova pokraj ventilatora kojeg ste dobili na nagradnoj igri. i maserka ne bi bila na odmet, ali necemo pretjerivati…

no nemojte me sad krivo shvatiti, nisam ja sad u nekom totalnom bankrotu i da me uz to jos trazi lokalni kamatar; ovo je samo trenutno stanje jednog sasvim normalnog, socialno prihvacenog ludaka koji se, eto, nasao radi kojekakvih racuna iz jos 4. mjeseca u ovom polozaju. uistinu, sasvim normalna stvar. i da, pojeo sam danas malo maslaca sa medom na kruhu: divan dorucak, ako mene pitate.  cak je i kave bilo, tako da se ustvari, rekli bi mnogi, i nemam cemu zaliti. i ok, u pravu ste vi kriticari. stovise, ovakav dan se moze koristiti za mnoge druge stvari.  eto, ja sam do sada cijeli dan drijemuckao, malo listao tolstoja, malo povijest svijeta, opet zaspao, opet listao gasseta, malo kerouca, opet zaspao, opet…  i tak. no nije to sve, molim lijepo, jer sam poskidao ves, pospremio ga, pocistio hodnik, oprao sude, zapalio pljugu (da, imam cak jos duhana), prosurfao po netu, poslozio playlistu, provjetrio si muda, rastegnuo se kao atleta i ponovno se zavalio u lezeci polozaj. do sada (sto se vidi iz prilozenog jel’te).

to drijemuckanje zna biti poprilicno zanimljivo, stovise, zabavno. npr u jednom navratu u svijet snova nasao sam se na nekom ludom tulumu na kojem je konobario frend, i taj me trpao sa pilsevima punim bijelim; u nekom drugom navratu sam lutao kroz prostorije kao macka i malo sad vidio svoju tetu, malo frenda iz skole, malo jednog profesora koji je uvijek bio ljut; a u jednom trecem navratu sam se pak nasao u nekakvom skroz weird fantasy filmu kojeg kao da su radili tvorci robotchickena sa elementima tradicionalne burleske.  uglavnom, bilo je svega…

no osim  snova za vrijeme tih uzastopnih drijemanja, naslo se na pregrst snova na javi.  sad sam zamisljao kako  bih se nasao na konju nakon sto sam citao kako je vronski svojeg upregnuo; malo sam mozgao o tome da li je napoleon bio uistinu takav strateski genij ili se samo nasao na pravom mjestu u pravo vrijeme sa pravom ambicijom i sa mnogo srece; a malo sam mozgao kako bi  bilo da sad, ovako – bez prebijene kinte – krenem stopirati put mora. znate, jedna prava jack kerouac avanturica po jadranu, slicna onoj kakvu sam prosle godine imao.  sigurno cu to uciniti, tu nema sumnje – samo ne danas: nisu povoljni polozaji planeta (takve stvari osjecam. barem mislim…)

danas mi osjecaj govori da je najbolje ostati u toplini (ili da kazem vrucini?) doma svojega i nastavim sa tim ah tako znacajnim i veoma, upravo skroz na skroz vaznim aktivnostima. dakle: folks, stay well: i’m going to hell.  not really, it just sounds better.

sunce me omamilo a udoban trosjed me zove, tako da: see ya. i: carpe fuckin diem ili seize the day!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: