Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Dogma današnjice kao ultimativni argument društvenog poretka I

Posted by robertradamantsco on September 12, 2010

Čovjeku kojeg je iscrpio posao, obitelj, nedostatak seksa ili jednostavno samo malo zabave propisuju se antidepresivi; nekome drugome kojeg malo previše živciraju živci daju sedative; nekome pak i jedno i drugo i treće, a možda i nešto četvrto. Liječnici nam propisuju lijekove jedva da nas uopće pogledaju svojim sveznajućim, visokodostojanstvenim očima, lijekove čije protudjelovanje niti sami ne razumiju kako treba, pa se tako  masa kljuka sa kemikalijama koje samo privremeno otklanjaju bolest, dok neku drugu istovremeno usađuju. Prodaje se lijepo i tako privlačno zapakirana hrana koja je puna kemikalija, trpamo u sebe GMO-e, one iste koje multinacionalke tipa Monsanto neprestano uvaljuju seljacima u već ionako iscijeđenim zemljama  tako ih još više iscjeđujući. Govore nam da je zakon jačeg u životinjskom svijetu i naš zakon, da je borba za opstanak i velika utrka za novcem, imanjem, prestižem itd. i naš zakon,  jer je to darvinizam pokazao još odavno te je zato takvo ponašanje potpuno prirodno. I tako, kada nemali broj ljudi pomalo suviše bude opterećen tom vrtoglavom utrkom i još k tome sav natrpan onom obojanom hranom dođe pun povjerenja svom doktoru, od istog dobije neke šarene pilule, navečer se fino zavali pred TV i sutradan cijela priča – ispočetka. Naš Divni novi svijet uistinu zna pružiti sve što  treba svom tako dragom narodu. Ali kako je rekao još Nietsche: „Država je najhladnija od svih hladnih nemani. I hladno laže: i ova laž gmiže iz njenih usta: ‘Ja, država, ja sam narod’“ Dakle, država koja tvrdi da je sam narod, laže samu sebe, truje se bezbrojnim kemikalijama i poput fanatika juri da samu sebe prestigne u Velikoj utrci za vladavinom i sjajem. Pa dobro, neka sjaji, ali to je samo umjetni sjaj božićnog drvca, sjaj koji želi prekriti nametnutu ambiciju, slabe štake i duboki umor ljudi. Idemo malo pretresti  to okićeno drvce, pa da vidimo kakvo je ono kad se uklone svi ti ukrasi. Idemo malo gledati pravu golotinju!

Znanost kao sredstvo vladavine

U povijesti svako doba ima svoje dogme, svoje velike religije i dominantna načela. Takve pojave su uvijek prisutne na svim razinama društva – one su kameni temeljci velike utvrde društvenog poretka. Njima se koriste autokracije kao vrhunska sredstva za kontrolu masa – to su ultimativni argumenti za  sluganski mentalitet koji robuje sivim eminencijama. Simboli i arhetipovi, vjerovanja i koncepti, sve sistematizirano i implementirano u dominantne akademske diskurse kroz vrtoglavo kompliciranu terminologiju kasnije predstavljenu u osnovne životne činjenice – tako se očituju retoričke smicalice u svrhu kontrole! Od mitova preko intelektualnih racionalizacija do ponovnog prevođenja u mit narodnog jezika iliti općeg diskursa, tako se prvobitni mit vladavine pretvara u samorazumljiv i tako reći nepobitan argument za kontrolu i manipulaciju ponašanja masa. Ali, pitate me, kako se to ustvari točno događa? Dobro pitanje na koje ću nastojati odgovoriti u daljnjem tekstu.

Uzmimo npr. darvinizam, tu teoriju koja govori o prirodnoj selekciji i shodno tome zakonu jačeg. Iako se naravno tokom cijele povijesti prakticirao zakon jačeg, tek uvođenjem darvinizma kao legitimnog objašnjenja ljudske prirode se našlo „istinsko, prirodno“ opravdanje tog zakona, štoviše, ravnanje prema tom zakonu je sa akademskih krugova profurano čak i kao poželjno, iz jednostavnog razloga što je to po znanosti prirodno. A tko može dovoditi znanost u pitanje? Tako se dolazi preko akademskog diskursa do racionalizacije totalno ludo ubrzanog kapitalizma što pak vodi neizbježnom zaključku kako je to ustvari sasvim prirodno. A to pak označava, kako znamo, sve koji su protiv takvog kapitalističkog sistema kao infantilne utopiste i sanjarske idealiste. Ili idemo na medicinu, toj grani znanosti bez koje nikako ne možemo i o kojoj smo stoga ovisni, kao što smo ovisni i o farmaceutskoj industriji, toliko usko povezanoj sa (suvremenom) medicinom? Već odavno nije nova ona „oni liječe bolest, a ne čovjeka“, ali što ako čak i ne liječe bolest? Što ako ju samo odlažu, stišavaju, da tako kažem? Kad bi se baš koristili stručnom terminologijom, rekli bi da su simptomi uklonjeni, da je bolest samo „zaliječena“, što nekako automatski implicira da ćemo prije ili kasnije radi iste stvari opet morati kod doktora, ponovno u ljekarnu, ponovno… Da, znam, skužili ste: farmaceutska industrija tu pobere najviše para, a doktori ne moraju ulagati neki preveliki trud u liječenju svojih pacijenata. Kao što je zapisala Jessica Fraser u NewsTarget.com-u:  „Prema potresnom medicinskom izvještaju Smrt od Medicine, 2003. godine, kojeg su pripremili doktori Gary Null, Carolyn Dean, Martin Feldman, Debora Rasio i Dorothy Smith, 783936 ljudi u SAD-u umire svake godine uslijed grešaka počinjenih od strane konvencionalne medicine. To je istovjetno rušenju 6 džambo-džet aviona svakog dana u toku cijele godine. (Aluzija na  katastrofu11.9. o.p.a.) Međutim, gdje je medijska pažnja u vezi ove tragedije? Gdje je vladina pomoć u smislu sprečavanja ovih grešaka prije nego što se one dese?“ Medijska pažnja se vrti glede medicine i zdravlja samo oko toga koliko se treba i/ili ne treba izdvojiti iz državnog proračuna za zdravstvo, a to zdravstvo podrazumijeva  modernu medicinu i ulaganje u nju. Smatra takvu medicinu nepobitnom.  Nikakav kritički osvrt, nikakvo propitivanje, čak nikakvog spomena o tom dijelu priče. Eventualno se ponekada nađe neka „senzacija“ u tipičnog stilu senzacionalističkog novinarstva (na jedan takav slučaj ću se nekoliko odlomaka niže osvrnuti).  No s druge strane, što je tu čudno? Zar bi masmediji trebali podmetati nogu svojim partnerima od kojih žive? Bilo  bi  naivno to očekivati, i stoga, pustit ćemo za sad mainstream neka objavljuje što već želi, dok ćemo mi fino šetati dalje u našem kriticizmu.

Pokušat ću  pokazati i opravdati naslov ovog cijelog članka, članka koji se nikako ne može strpati u samo nekoliko kartica i zbog čega ćemo ovo pretresati u dijelovima. Smatram da, kad smo već pričali o medicini i farmaceutskim konglomeratima,  da odmah počnemo sa tom granom suvremene znanosti tako fino okićenom „empirijskim dokazima“. Kao što već rekoh: idemo malo pretresti  to okićeno drvce, pa da vidimo kakvo je ono kad se uklone svi ti ukrasi. Idemo malo gledati pravu golotinju!

Medicina + Farmakologija: ljubavni par koji baš voli pare

Prije  nego što nastavim sa iznošenjem raznih statistika iz svijeta, osvrnut ću se na vijest objavljenu 9.10.09′ u Jutarnjem listu koja je glasila: „Hebrang: Farmaceuti šire korupciju i u Hrvatskoj, ali ju je nemoguće dokazati“. U tom tekstu stoji da je (citiram): „Hrvatska od Novartisa naručila i kupila milijun i pol doza za cjepiva protiv  svinjske gripe, a zbog tog posla, vrijednog 60 milijuna kuna, stigle su brojne optužbe na račun imunološkog zavoda, preko kojega je cjepivo kupljeno.“ U istom tekstu saznajemo da se iste stvari događaju u Italiji, Švicarskoj, BiH, te našim  susjedima Sloveniji čiji je ministar zdravstva Borut Miklavčić najavio zabranu kontakata svih predstavnika farmaceutske industrije sa liječnicima tijekom njihovog radnog vremena. No te zabrane nemaju smisla, kako je rekao N.Jelić, autor tog članka, jer kako stoji u tom tekstu: „Farmaceutske tvrtke liječnicima plaćaju seminare na kojima ni jedan od 50 liječnika ne održi predavanje. Pa što tamo rade?“ Zaključak u tom članku je bio da te seminare organiziraju farmaceutske kompanije koje liječnike fino smještaju u luksuzne hotele još im finije uvaljujući svoju propagandu o prepisivanju njihovih lijekova. Što reći na to? Možda se samo kiselo nasmiješiti? Zato jer se takve stvari ionako neprestano dešavaju? Iako sam se i ja kiselo nasmiješio, ipak nastavljam pisati ovaj tekst u kojem ću nastojati pokazati da slučajevi kao što je ovaj sa Novartisom nisu iznimka niti senzacija, nego nešto odavno uobičajeno. To se pokazalo i u poznatoj  knjizi Lijekovi ili priča o obmani autorice Lidije Gajski, u djelu za kojeg se kaže da: „Nakon pet godina istraživanja, zagrebačka internistica dr. Lidija Gajski objavila je knjigu “Lijekovi ili priča o obmani”. To je prvi put da jedna hrvatska liječnica, koja poznaje sustav iznutra, otvoreno kritizira farmaceutsku industriju, razotkriva njihovu spregu s liječničkom strukom i manipulacije kliničkim ispitivanjima lijekova, sve u službi povećanja profita. Zbog podataka koje je iznijela u knjizi dospjela je na “crnu listu”, jedva je pronašla izdavača i recenzenta, a podrška liječničke struke potpuno je izostala.“ Neke izjave ove glasovite autorice ćemo kasnije kopi-pejstati, no okusa radi eto nešto i sada: „Ugledni kliničari svojim ispitivanjima daju legitimitet lijekovima, a farmaceutska industrija njima zauzvrat daje financijsku moć. Kad otkrijete da su ti ljudi, koji su bili vaši profesori i autoriteti kojima vjerujete, postali dio farmaceutskoga kompleksa koji ih plaća i povećava im moć, to je porazno. Međutim, problem je čak i puno dublji jer ti eksperti ne samo da su plaćeni, nego su stvoreni od farmaceutske industrije.“ Više od Lidije Gajski kasnije, a do onda, nastavimo…

Karmen Lončarek je navela u članku „Liječenje zdravih“ (također ovdje objavljenim): „Praktično bilo koje neugodno ili društveno nepoželjno stanje čovjeka može postati predmetom medicinsko-farmaceutskog postupka, a opravdanje za ovo gotovo je univerzalno prihvaćeno: u današnjoj globaliziranoj kulturi, tjelesna i duševna ugoda (eufemizam za „normalitet“, ili prisilnu normalnost) na visokoj su cijeni, te imaju veliku društvenu vrijednost; bilo kakav odmak od te društveno zahtijevane „normalnosti“ uvelike utječe na kvalitetu pacijentova života (12). Drugim riječima, liječnici se ustvari bave socijalnim nepravdama tako što propisuju lijekove kojima je svrha “učiniti” pacijenta što sličnijeg normi, i time prikriti činjenicu da je zapravo zadaća društva da odstrani nepravdu, a da pri tome zadrži i očuva heterogenost populacije.“ Prve asocijacije na ovaj odlomak su stvari tipa dermatologija (posvjetljavanje kože, trajno odstranjivanje dlaka (laserska depilacija), lasersko remodeliranje površine kože…), pa onda opća kirurgija: postupci za pobolšanje tjelesnih kontura (abdominoplastika („podizanje trbuščića“), mamoplastika (preoblikovanje grudi): povećanje grudi (transplantacija masnog tkiva, proteze sa slanom otopinom ili silikonskim gelom); smanjivanje grudi; podizanje grudi, liposukcija itd. Nadalje, tu imamo i ritidektomija ili poznatije kao „face lifting“, povećanje penisa (injekcijama tkivnih punila ili masnim tkivom), estetska stomatologija, itd i tome slično. (Cijeli popis ovih grana je u gore spomenutom članku)

Ti su svi zahvati izrasli iz lifestyle propagande čija je osnovna poruka jasno vidljiva na svim naslovnim stranicama raznih lifestyle magazina ili pak reklamama u kojima se nalazi isti tip savršeno izgrađenog polu-japijevskog  čovjeka sa blistavim zubima, savršenim tenom i najtrendi frizurom. I naravno, većina ljudi ne izgleda kao Brandon ili Brenda iz Beverly Hillsa, pa se onda nakon gutanja reklama i časopisa osjećaju kao jadni, ružni i defektni tipovi koji pod hitno moraju cijelog sebe iz korijena promijeniti da budu kao njihovi medijski heroji. Pa onda idemo u krajnost konzumerizma: izgladiti trbuh, zategnuti lice, isisati mast iz guzice, i dakako, gutati kojekakve lijekove kao što su antidepresivi (prozak, xanax, klonopin, lorsilan…) i lijekovi tipa paroksetin za liječenje društvenih fobija,  za erektilnu disfunkciju (sildenafil, vardenafil, tadalafil, fentolamin, apomorfin), korištenje ljudskog hormona rasta za normalne, zdrave odrasle itd. To je moderni homo perfectus nastao iz holivudskih sapunica i medicinskih tvornica. „Reži me“ da budem kao Jenifer Lopez ili Brad Pit.

No, naša priča se ne zaustavlja na „liječenju zdravih“ nego ide i na „nelijećenje bolesnih“, da tako kažem. Kritičari moderne medicine prije svega navode nedostatak holističkog pristupa i uske specijalizacije liječnika. Kao što je rekla spomenuta Jessica Fraser u tekstu intrigantnog naslova „Statistika pokazuje da su lijekovi koji se izdaju na recept 16400% smrtonosniji od terorista“: Četiri komercijalna aviona su se srušila tog (11.9.2001.op.a.) dana. A šta kad bi se u SAD-u svakog dana rušilo šest džambo-džet aviona, odnoseći 783 936 ljudi svake godine?
Pa, zaboravite ono “šta ako”. Ta tragedija se dešava upravo sada. Preko 750 hiljada ljudi stvarno umire u SAD-u svake godine, mada ne od padova aviona. Oni umiru od nečega što je mnogo uobičajenije ali što nije shvaćeno od strane javnosti kao opasno: od moderne medicine
.“ U tom tekstu se nalaze poprilično neuznemirujuće činjenice, da budemo blagi. Kada bismo otvoreno govorili, rekli bi skandalozni i gotovo nevjerojatni. Eto,  ilustracije radi uzmimo još jedan odlomak: „Prema jatrogeničnom izvještaju iz 1995. godine, “preko jedan milion pacijenata doživi neko oštećenje u američkim bolnicama svake godine, a 200 hiljada njih umire godišnje zbog posljedica tih oštećenja koje su zadobili u bolnicama. Odatle, broj smrtnih slučajeva ljudi uslijed jatrogeničnih uzroka daleko nadmašuje broj smrtnih slučajeva uslijed saobraćajnih nesreća (45 hiljada godišnje) a on nadmašuje i broj smrtnih slučajeva uslijed svih drugih vrsta nesreća zajedno.” To je 95′ god, pa što onda reći za današnju godinu? Imamo još manje bolesnog viška, rekli bi cinici. No nećemo o cinicima, nego idemo dalje na novije statistike: „Od 783936 smrtnih slučajeva godišnje uslijed grešaka počinjenih su od strane konvencionalne medicine, oko 106 hiljada njih su od lijekova koji su propisani receptima, prema podacima iz naučnog rada Smrt od Medicine. To je također jedna umanjena brojka. Neki eksperti procjenjuju da je on preko 200 hiljada zbog neprijavljenih slučajeva neželjenih sporednih djelovanja, – ili reakcija na lijekove.
Fora u cijeloj priči je što liječnici prepisuju lijekove koji samo prekrivaju simptome, ali ne liječe samu bolest, točnije, njen prvotni uzrok. Mogli bi sad liječnike stigmatizirati kao male demone, no iako možda neke od njih i uistinu nije baš briga za pacijentovo zdravlje  ili su pak žrtve indoktrinacije i  propagandi tipa Novartis, činjenica je da radi općeg zagađenja (od atmosfere prepune kemijskog otpada preko nezdrave hrane do danas uobičajenog nezdravog načina života) liječnici i ne stignu istinski se pozabaviti svojim pacijentima te onda idu linijom manjeg otpora – brzo prepisati lijek i ajmo: slijedeći da se što prije riješimo gužve u čekaonici. Tako postoji ogroman prekomjeran broj lijekova radi kojeg postoje još više prekomjernih i štetnih reakcija na te iste lijekove. Broj smrtnih slučajeva radi toga je 106000, s tim da je to bilo prije poznatog skandala sa Viox-om i lijekovima znanim kao Cox-2 inhibitori. Ovi potonji su također zaslužni za hrpu preminulih. Null-ov izvještaj navodi pet najvažnijih aspekata zdravlja o  kojima se  moderna medicina ne  brine baš toliko koliko o svom novčaniku: stres, nedovoljna fizička aktivnost, visok unos kalorija u organizam, visoko-prerađena hrana i izlaganje otrovima iz životne sredine.

Sada, pošto smo malo pogledali opće stanje stvari, idemo se vratiti na dr. Lidiju Gajski koja ima svašta za reći o ovim temama:  „Oko 70 posto ispitivanja lijekova danas financira upravo farmaceutska industrija, a ispitivanja u privatnoj režiji pristrana su i nisu vjerodostojna, nego proizvode rezultate kakve želi sponzor. Veliki stručnjaci, ugledni liječnici, postali su dio establishmenta i rade za farmaceutsku industriju. Dovoljno je reći kako je pozitivan ishod ispitivanja lijeka četiri do pet puta češći kad ga plaća farmaceutska industrija nego kad ga financira javni novac.“ Na pitanje u Slobodnoj Dalmaciji koje je glasilo: „Ispitivali ste učinkovitost lijekova za krvožilni sustav koje liječnici najčešće propisuju bolesnicima. Do kakvih ste zaključaka došli?“ odgovor je glasio: „Do zastrašujućih. To je balon od sapunice jer je riječ o preparatima vrlo skromne ili upitne djelotvornosti. Najbolji dokaz za to su lijekovi za smanjivanje masnoće u krvi. Liječnici ih masovno propisuju iako kolesterol nije čimbenik rizika za žene i lijekovi tu apsolutno ništa ne mijenjaju. Uzimali li ih ili ne, dužina života ostaje ista i broj infarkta isti, dakle, nemaju nikakvo djelovanje. A upravo su preparati iz te grupe bili drugi na ljestvici troška i njihova je cijena bila nerealno visoka. Istodobno, potrošnja lijekova i zarada industrije stalno raste, samo na recepte troši se 3,3 milijarde godišnje.“ Doktorica nadalje govori o lijekovima za masnoću koji su se pretvorili u čudotvorne napitke bez dokaza o učinkovitosti, o antidepresivima koji su se nekada prepisivali samo za teške depresije, dok ih se danas svakome daje tko ponekada nije baš super volje, ima govora i o osteoperozi još mnogo čemu. No mi ćemo sada završiti ovaj dio sa najavom da će u slijedećem biti riječi o još mnogo šarenih tableta, povezanosti intelektualnog vlasništva sa nepravednom distribucijom lijekova, o GMO-u i još koječemu. I sa ovom reklamom za slijedeći dio ove teme ću ovdje stati. Ili da završim s nekom drugom?  Možda s reklamom za neki lijek protiv debljanja koji istovremeno onemogućava nesmetano djelovanje za organizam potrebnih vitamina?

Robert Olujić



Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: