Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Kontrolirani sustav zbog sustava kontrole

Posted by robertradamantsco on May 8, 2011

Ovo je doba ogromnog broja statistika i njihovih automatskih obrada. Bilježe se naše potrošačke navike i ponašanje općenito. Marketinška se psihologija udružuje sa sofisticiranom tehnologijom nadzora i hegemonijskim vlasničkim strukturama. Sustav u kojem živimo svojevrsni je sintetički kolektivizam. Zbilja je svedena na skup znakova koji proizlaze iz jednog strogog mehaničko-digitalno-kemijskog sustava kontrole. Ne kontrole kao u teoriji zavjere, već kontrole samog sustava – pa čak i nad onom bogatom manjinom, onom koja reprezentira centre moći.

autor: robert olujic, preuzeto sa zamirzinea

Metarealnosti i opipljive pojave spojene u konkretnim, praktičnim shemama čine sliku svijeta. Čine ju prije svega zbog nas samih, jer imaju naše dopuštenje za to. Točnije, imaju dopuštenje većine nas… Nalazimo se u sustavu kontrole koji živi od kontroliranog sustava. Kontroliranog od čega? Od koga? Kontroliranog kako i na koji način? Na kraju, zašto bi to bilo tako? Zar ne postoji u cijeloj ovoj slici – koja može biti i čisti spekulativni konstrukt – i mnogo inovativnosti, naprednjaštva i kreativnosti? Ili drugim riječima: – Ali u ratu je pak razvoj znanosti ubrzan…Vrlo dobra pitanja; ustvari, pitanja koja moram neizbježno sam sebi postaviti ukoliko želim pričati o ovim temama. Dakle, postavio sam tvrdnju da se nalazimo u kontroliranom sustavu koji postoji radi samog sustava kontrole. Zašto je tome tako? I ako jeste, kako? Idemo početi sa nekoliko činjenica. U Jutarnjem listu su 3.studenog 2006 izašle slijedeće stvari: “Velika Britanija samo je deset godina udaljena od društva u kojem će biti moguće snimati svaki pokret njenih građana, monitorirati svaku potrošačku naviku u korist velikih trgovačkih lanaca, te u kojemu će se reklame moći obraćati pojedincu imenom i prezimenom. Iako to zvuči tek kao kombinacija priča “Minority Report” Philipa H. Dicka i “1984.” Georga Orwella – prvi čovjek Povjerenstva za kontrolu upotrebe novih tehnologija u Velikoj Britaniji jučer je svoje sudržavljane upozorio da se probude i primijete špijunsko društvo u kojem žive. Richard Thomas, čiji će detaljan izvještaj biti objavljen sljedeći tjedan, rekao je da se tehnologija već danas rutinski koristi da se zabilježi kretanje Britanaca, bilo tijekom njihova rada, odmora ili zabave.” U daljnjem tekstu se navodi kako po jednom izvještaju u Britaniji postoji “4,2 milijuna kamera (CCTV-a), što znači jedna na svakih 14 stanovnika”. U tom izvještaju također stoji “da promatranje varira od američkog nadziranja svog telekomunikacijskog prometa kroz Britaniju preko satelita koji prate kretanje vozila u vlasništvu tvrtki do digitalnih karata za javni gradski prijevoz u Londonu. Cijela druga serija praćenih osobnih podataka potrošačke su navike svakog pojedinca skupljenih preko kreditnih kartica, mobitela i Internet kupovine. Njegov izvještaj predviđa i da će ubuduće zaposlenici biti predmetom brojnih biometričkih i psiholoških testova da se utvrdi u kakvoj su tjelesnoj kondiciji, a da će svi oni koji to odbiju biti smatrani nezdravima i nespremnima za posao.” Ovdje treba primijetiti kako se mnogo ponavlja da se to nadziranje događa u Britaniji, što se može shvatiti i kao svojevrsna dezinformacija u smislu da se to događa ipak samo u Britaniji, i da smo mi još daleko od toga. S tim u vezi, pogledajmo što se događalo još “davne” 2005: “(Bruxelles, 15.srpnja 05’) Na izvanrednoj sjednici održanoj 13.srpnja 05’ u Bruxellesu, ministri pravosuđa zemalja članica Europske unije održali su prijedlog kojim bi se ozakonila kontrola i nadzor informacija dostupnih putem elektroničke pošte, SMS-a i mobilnih telefona, a radi poboljšanja mjera u borbi protiv terorizma.” S Druge strane, Steve Anderson pak izvještava na http://coanews.org/article/2007/our-web-not-theirs kako “u ovo primarno vrijeme Internet postaje sve više podređen komercijalnim interesima jednog kartela sastavljenog od dominantnih medijskih korporacija…

Mogli bismo reći kako je cijeli svijet postao jedan ogroman medij kojim upravljaju tehnokratski principi koji mogu funkcionirati jedino uz žrtvovanje ljudske individualnosti sveobuhvatnoj hegemoniji sastavljenoj od semiotičkih produkta. Ili drugim riječima: samostalno mišljenje kao uvjet slobode neprestano se želi preoblikovati u kolektivno mišljenje kroz nametanje ukusa, želja, mentaliteta… a sve u veliku svrhu kretanja kapitala od kojeg živi sam sustav. Ovdje se želim malo zaustaviti na posljednjoj točki priče, na netu. S. Anderson u spomenutom tekstu dalje navodi: Fox Interactive Media nedavno je potrošila $580 milliona da stekne MySpace.com. Google, golema i sve moćnija medijska korporacija, posjeduje jednu od najpopularnijih blog platforma: BlogSpot.com. Nadalje: Youtube: najpopularniji online video sajt, sad je ušao u partnerstvo sa Time/Warner/AOL (najvećom medijskom kompanijom na svijetu), i u potrazi je za drugim, sličnim partnerstvima (i Youtube je također privatna kompanija). Činjenica je da zato jer su takve kompanije profitne, one jednostavno žele imati popularne sajtove i onda prodavati vaše oči oglašivačima. Kao što je to sročio Wired Magazine, “Rupert Murdoch se kladi da on može pretvoriti jednu slobodnu društvenu mrežu u kolosalnu marketinšku mašinu.

Pogledajmo malo taj kružni tok vlasništva i povezanosti među velikim igračima kod nas. Uzmimo npr. net.hr. To je poprilično veliki portal, i tamo ima linkova do Jutarnjeg lista, Vjesnika i Slobodne dalmacije. Na jutarnjem pak imate link na www.4kotaca.net i takve slične sajtove. Tako prosječan čitatelj ostaje unutar određenog kruga, jednog takvog koji stvara specifičnu sliku stvari. Navodi čitatelja da vjeruje kako je važno čitati stvari tipa “Jutarnji.hr bez cenzure o izborima” ili “Jen ponovo u naručju Vaughna?”. Dok prva vijest ima u nekom realno-objektivnom aspektu određen značaj, druga sigurno nema, pri čemu čovjek ne mora biti genijalac da posumnja i u prvu budući da se radi o tekstu u kojem jedan medij sam sebe hvali. Ista stvar je i s blogovima. Ako imate na jednom blog.hr-u neki svoj prostor, vi hoćete-nećete morate posjećivati taj portal. Opet ste u dominantnom krugu, pri čemu je ovaj još rafiniraniji: posjećivanjem takvog blog portala dobivate osjećaj participacije u kreiranju medijskog sadržaja. Međutim, iako jest istina da sudjelujete u kreiranju sadržaja, opet se nalazite u jednoj određenoj mreži, i tako ste prisiljeni davati joj bodove posjećenosti; znate, slično kao dok glasate, samo što ovi bodovi služe da se privuku oglašivači. I ukoliko skoknete na blog.hr, odmah ćete imati zadovoljstvo družiti se s jednim pop up-om, dok se sa strane vrte razne reklame u flashu. Sad, kakva je vlasnička struktura ovih velikih medija? Na navjestitelj.blog.hr-u objavljen je tekst koji veoma lijepo sažima tu priču, inače veoma razbacanu po netu: …“Paralela sa novinama 24 sata. Te su dnevne novine u vlasništvu poduzeća Media-Ideja d.o.o Poduzeće je u vlasništu austrijskog medijskog koncerna Styria Media International GmbH, istog koncerna kao i Večernji list. Net. Portal je u vlasništvu kompanije Adriatic Media.d.o.o, koja je u vlasništvu T-HT-a, a koji je pak u vlasništvu Deutsche Telekoma. U nadzornome odboru Hrvatskih telekomunikacija, nalazi se 9 članova i predsjednik. Od toga je većina njemačke narodnosti, uključujući i predsjednika. Jutarnji list, Globus, Dnevnik, Glorija, Arena, Mila, Auto-klub, Playboy, Moja tajna, Doktor u kući…svi su u vlasništvu medijske kuće Europappers Holding, u čijem suvlasništvu je njemački WAZ.” Divno je što ne moramo odlaziti iz svoje zemlje ako želite biti gastarbajteri, zar ne? Nadalje, ukoliko krenete provjeriti na raznim poslovnim stranicama statistike najvećeg broja posjetitelja, vidjet ćete da je net.hr prvi, odmah poslije njega blog.hr itd. Dakle, imamo vlasničke strukture koje kontroliraju formu i putove među veoma posjećenim medijima s jedne strane, i sofisticiranu tehnologiju za nadziranje i bilježenje našeg ponašanja s druge. I tako imamo slijedeću sliku stvari: naše zabilježeno ponašanje određuje formu i sadržaj mjesta na koja odlazimo, i obrnuto, mjesta na koja odlazimo određuju naše ponašanje. Kao što smo maloprije rekli, ostajemo u određenom krugu, u onom dominantnom, jednom takvom koji se “kladi da može slobodne društvene mreže pretvoriti u kolosalno marketinško čudovište.

Ovdje namjerno nisam spominjao fenomene poput intelektualnog vlasništva i s tim povezanim monopolom nad znanjem koje se ne zaustavlja na pukoj pravno-intelektualnoj sferi, već prodire duboko u distribuciju farmaceutsko-poljoprivrednih proizvoda. Niti sam se osvrtao na prodaju oružja i medijskih konstrukta poput “mirovnih misija” i sl. To bi sve znatno nadmašilo opseg ovog teksta. Stoga ću se još malo osvrnuti na nadziranje i kontrolu. Za to ću se poslužiti jednim radikalnijim primjerom u kojem imamo situaciju promatranja velikog eksperimenta ljudskih jedinki. Postoje podaci da je poznati i toliko popularni show Big brother izrastao iz eksperimenta sa štakorima, koji su se zatvoreni u kavezu na kraju međusobno proždrli sve dok nije ostao samo jedan. Dakle, sličan eksperiment sa ljudima se prenio iz sfere tajnovitosti u javnu, svima vidljivu u komercijalnom obliku. Drugim riječima, sumnjivi postupci su pretvoreni javnim prikazivanjem bezazlenima i tako si pribavili alibi. Gotovo neosporivi alibi budući da je ta priča potpuno transparentna. Priče o sustavnom nadziranju tako postaju ublažene, sve više i više dok na kraju ne dosegnu jednu potpuno fiktivnu vrijednost. Ironično je da se zbivanja iz stvarnosti premještaju u fiktivno upravo kroz koncept reality showa! Netko može reći: – Ali zašto bi to bilo tako? To je možda stvarno samo komercijalna emisija koja ništa drugo i ne treba biti. – Da, to stoji. Ustvari, ja osobno vjerujem da čak i producenti te emisije tako razmišljaju. Ne vjerujem da itko od tih umova previše razmišlja kako se ovdje radi o prikrivanju nekih drugih namjera. To je njima jednostavno emisija od komercijalnog značaja – i to je sve. S jedne strane gledano… S neke druge, to se može promatrati očima biheviorističko-marketinških psihologa i tehnoloških stručnjaka koji tu priču promatraju sa onog maloprije opisanog, eksperimentalnog aspekta.

Ti se rezultati mogu primijeniti na sustavno nadziranje o kojem je bilo riječi na početku ovog teksta: Statistike, njihova automatska obrada, bilježenje potrošačkih navika i ponašanja, te udruživanje marketinške psihologije sa sofisticiranim tehnologijama nadzora i hegemonijskim vlasničkim strukturama. I kao što rekoh, ovdje nije riječ o nekoj teoriji zavjere, već o kontroli sustava radi održavanja sustava kontrole. Dok je nekada možda vrijedila teza da je sustav takav kakav je radi povećanja kapitala, danas izgleda da je stvar obrnuta: da kapital služi sustavu radi njega samog. Ili drugim riječima, da bi bogati vlasnici velikih korporacija zadržali svoj položaj, i oni se moraju podrediti zakonitostima tih istih korporacija koje oni “vode”. To je ona stara priča: da li mi šećemo naše pse, ili oni šeću nas? Čini se da je odgovor na ovo pitanje paradoksalan. No da li je paradoksalan odgovor i na slijedeće pitanje: stvaraju li moćnici zakone kojima služi sustav, ili je sustav taj koji stvara zakone kojima su podvrgnuti i ti moćnici? Odgovor na ovo posljednje pitanje prepuštam vama, jer prihvaćanjem odgovora sadržanom u drugom dijelu pitanja, umanjuje se čovjekova sposobnost upravljanja ne samo svojim društvenim sustavom već i vlastitim životom – svojom sudbinom – a meni osobno baš i nije mila pomisao da se nalazim u svijetu koji je nekakva balansirana kombinacija jednog Divnog novog svijeta i 1984… Ali, neke stvari se ipak ne mogu samo tako ignorirati. Ili?…

Linkovi na temu:

http://coanews.org/article/2007/our-web-not-theirs http://navjestitelj.blog.hr/2007/10/1623379734/o-medijima-u-hrvatskoj.html http://www.blog.hr/print/?id=1621727443

komentiraj Pošaljite članak Print Pocetna stranica »»

Komentari

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: