Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Posted by robertradamantsco on February 9, 2012

preuzeto sa h-alter.org Što ne valja u priči o svijetu glazbe u Hrvatskoj? Autori potpisivanjem ugovora prestaju biti vlasnici svoje glazbe, dok novi vlasnici ne promoviraju izdani materijal; mediji ih zaobilaze ako nisu “komercijalni”; menadžment je u vrlo lošem položaju… Njihov odgovor je – Beat Manifest!

Nekim ljudima ne splasne entuzijazam  i volja za promjenom niti nakon što su se stotinu puta spotaknuli  u vlastitom dvorištu. Kako to da im se to događa? I jednostavnog razloga što je to samo njihovo područje na formalnom nivou, dok tim dvorištem upravljaju sasvim druge osobnosti koje nemaju direktnog dodira s njim. O čemu je riječ? O dvorištu znanom i kao glazbena scena u Hrvatskoj, o čijem većinskim dijelu se brine samo jedna vrsta ljudi, ali iako su ti ljudi većinski vlasnici, nemaju pravo na udio upravljanja nego se moraju povinovati nerazumnim i za sve segmente glazbene scene štetnim pravilima. Što učiniti u takvoj situaciji? Eto u nastavku, što učiniti. Dana 20. siječnja okupio se šaren i veoma zanimljiv skup ljudi u prostorijama Grafičke škole u Zagrebu. U organizaciji udruga VibraBeatbusters i Clubture okupili su se akteri Domaći diskografi rijetko kada će izdvojiti svoj novac za izdavanje novog materijala, pri čemu nema ni teoretske šanse da će izdati nešto u čemu ne vide makar neku komercijalnu isplativosturbane glazbene scene i iznijeli Beat Manifest – javnu raspravu o problemima s kojima se susreću ljudi iz glazbenog svijeta, koji  ne pripadaju nikakvim službenim glazbenim institucijama, ali su veoma dobro detektirali problematiku. Tamo se našla Iva Vrdoljak iz Beatbustersa i voditeljica Lemonakao moderatorica, Ivan Kapec, glazbenik i također član BeatbustersaVedran Meniga izSeasplasha i KingstoneaYesh iz Jabbatona i razni drugi organizatori, promotori i glazbenici urbane kulture. Prodaja ulaznica u klubovima, pokrivanje honorara za izvođače,  štetno izlaganje suvišnim decibelima,  trekliste i status DJ-a,  izdavaštvo i za glazbenike loši ugovori  sa domaćim diskografskim kućama, Internet radio kao odlično sredstvo promocije,  želja za suradnjom Hrvatskog radija, kulturni centri koji uz financijsku podršku mogu stvarati mreže za promociju izvođača, menadžment glazbenika i njihovi problemi. O tome i sličnim temama pričalo je jedanaest izlagača, pri čemu je publika bila daleko od pasivnosti. Štoviše, u nekim trenucima se gotovo više nije znalo tko je izlagač, a tko publika, i već takva zainteresiranost ukazuje na važnost cijele ove priče čiji smo, na kraju, i mi, publika, velik dio. Ponovit ćemo važnu činjenicu  da ni jedan od ovih izlagača ne pripada ni jednoj službenoj glazbenoj instituciji, no vrlo su precizno i jasno izlagali problematiku vezanu za svoje područje djelovanja. Prije nego što  nabrojim ukratko neke od definiranih problema, ovdje ću navesti odlomak iz teksta Novi pokret otpora u glazbenoj industrijiDubravka Jagatića objavljenom na Tportalu: “Istovremeno, u Hrvatskoj se jednom godišnje održava Adria Music Conference na kojoj do sada nije bilo riječi ni o jednom od ovih problema, iako je konferencija razvikana kao najvažnije godišnje druženje profesionalaca iz cijele regije. Paralelno, Institut hrvatske glazbe, kojima bi trebao biti interes barem znati o kakvim problemima se radi, ako ne i rješavati ih, nije imao svog predstavnika na Beat Manifestu. Kako među predavačima, tako i među publikom. Ni HGU nije bio prisutan, iako se pričalo o problemima na domaćoj glazbenoj sceni. Mediji su ostali po strani i nisu iskazali neki interes za najavljeni Beat Manifest, ali je zato prvo izdanje u live streamingu pratilo oko 700 ljudi. Fantastičan rezultat i dokaz da postoji nemali broj zainteresiranih ljudi kojima je stalo da se nešto pomakne s mjesta. Ekipa iz podzemlja? Ne, pokret otpora!” O čemu se točno radi? Što ne valja u toj priči o svijetu glazbe u Hrvatskoj? Uzmimo, eto, ulaznice i isplaćivanje honorara stranim izvođačima. Često puta se izvođači mogu isplatiti jedino i samo na  način prodanih ulaznica.  Ovdje je veoma bitno spomenuti da je u 90 posto slučajeva praksa u hrvatskim klubovima takva da su šank i njegovaKako nekomercijalni glazbenici ne ostvaruju veliku zaradu, a menadžeri dobivaju pet do deset posto, i njihov trbuh je u pitanjuzarada potpuno odvojeni od prodanih ulaznica, što ljudi često puta zaboravljaju. S druge strane, cijene ulaznica su zadnjih godina veoma pale (ne pričamo omainstream događajima), pa organizatori moraju ići u minus kako bi isplatili npr. jednog  DJ-a iz Londona, minus koji će morati nadoknađivati u slijedećih četiri, petpartyja. Ista stvar i s bendovima.  Veoma važna točka su i mediji, koji ne žele radi komercijalne isplativosti puštati u nekom “normalnom” terminu nešto što nije iz poznatih pop-rock  voda. Ovdje se Radio 808 pokazao otvorenim za suradnju, kao iHrvatski radio, koji je također objavio  dobru volju. Tu se Internet radio pokazao kao najbolji suvremeni medij, radi svoje pristupačnosti i prostorne neograničenosti koji se stoga mora razvijati i prezentirati publici. Kao jednu od najvažnijih stavki izdvojio bih domaće glazbene izdavače. Autor potpisivanjem ugovora prestaje doslovno biti vlasnikom svoje glazbe, dok novi vlasnici ne rade ono što bi trebali: promovirati izdani materijal po radijima, televiziji itd. te ga distribuirati po CD shopovima i mjestima za online prodaju. Ovdje je također važno spomenuti da će domaći diskografi rijetko kada izdvojiti svoj novac za izdavanje novog materijala, pri čemu nema ni teoretske šanse da će izdati nešto u čemu ne vide makar neku komercijalnu isplativost. Uz ovo je usko vezan menadžment, koji je također u vrlo lošem položaju. Kako nekomercijalni glazbenici ne ostvaruju veliku zaradu, a menadžeri dobivaju pet do deset posto, i njihov trbuh je u pitanju. Osim toga, menadžer u Hrvatskoj mora biti i buking agent, i PR, i sve što bi ostali sektori trebali obavljati. Ukratko, kod nas je menadžer cura za sve, koja radi za gotovo ništa. O važnosti kulturnih centara poput Tvornice Jedinstvo ne moramo niti govoriti, jer kao što smo rekli, obični klubovi ne pokrivaju troškove organizacije te je stoga otežano izvođenje bilo kakve financijski zahtjevnije glazbene manifestacije. Nemojte krivo shvatiti, ovaj manifest ne želi stvoriti revoluciju, on samo želi dati jasnu sliku stanja stvariOvdje sam se samo  osvrnuo na neke od  tema i ukratko ih izložio, no s njima su povezane i razne druge. Bitno je stoga shvatiti važnost Beat Manifesta, njegovih namjera kao i promjena koje može potaknuti. U ovom projektu djeluju ljudi koji se svojim dugogodišnjim bavljenjem na području glazbe vrlo dobro razumiju u svoje predmete i koji su napravili domaću zadaću na prvom Beat Manifestu, no ne i zadnjem. Nemojte krivo shvatiti, ovaj manifest ne želi stvoriti revoluciju, on samo želi dati jasnu sliku stanja stvari jednog specifičnog područja, i da se treba proširiti sinergija i potpora. Što se može s tim svime dobiti, pitate me?  Pa, u  svakom slučaju –  utjecaj, sad kakav i koliki, to nisam u stanju reći, no koliki god da je, dobro je došao. Stoga ću završiti ovaj tekst najavom sličnih okupljanja, kao i konkretnog djelovanja sa strane ovih aktera, ali  nadamo se ne samo njima.
Robert Olujić
Tagovi: Beat Manifestnezavisni glazbenici

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: