Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Slobodni festival – platforma za kreativno i progresivno djelovanje

Posted by robertradamantsco on August 24, 2013

kao sto se vidi iz naslova, ovo je tekst o slobodnom festivalu, i sto ce bolje posluziti kao uvod nego izjava jednpog od glavnih organizatora, Krune Josta:

:“ Ove godine smo na SF-u održali mnoštvo radionica, što kreativnih, što za pomoć u svakodnevnom  životu, što teoretskih koje se tiču vaninstitucionalne edukacije. Pored radionica imali smo odlične večernje programe, umjetničke performanse od gostiju iz cijelog svijeta. Posebno me se dojmio način na koji se stvaraju ad hoc umjetnički projekti između ljudi koji drže radionice i polaznika. SF je odisao slobodom programa, raznolikošću sadržaja i osoba koje su sudjelovale. To nije samo festival za glazbenike ili za komp geekove, nego festival koji pokušava osloboditi prostor za sudjelovanje ljudi koji slično razmišljaju ali se bave različitim disciplinama. „

Slobodni festival – platforma za kreativno i progresivno djelovanje

 

Otvoren pristup znanju i umjetnosti, njihova slobodna razmjena i samostalna organizacija sudionika, tako bi se najkraće mogao opisati Slobodni festival.  Soundesigneri, multimedijalni umjetnici, tehnofili, free open source artisti te razni drugi ljudi koji eksperimentiraju križanjem tehnologije, medija, zvuka i umjetnosti nalaze se na nekoliko dana i onda kroz radionice, prezentacije i zajedničke nastupe  kreiraju program festivala. Dakako da postoji definirano vrijeme kada će se koja radionica održati, ali pošto se jedna na drugu nadovezuju i upotpunjuju, mogu se spajati neke od tih radionica, prezentacija se može transformirati u dijalog itd. Kao što stoji na sajtu SF-a: „Sudionici su pozvani da sami kreiraju program putem on-line WIKI platforme te izravno na samom festivalu. Organizator festivala – Autonomni centar – ACT iz Čakovca – pomaže u organizaciji festivala i doprinosi ostvarenju ideja.“  Bitna su i  neformalna druženja kroz koja ljudi često puta spontano idu raditi nešto zajedno, kao što su npr. soundesigner Chris, ekipa iz  Theramine  Orchestra i razni drugi individualci krenuli u noći na jedno jezero snimati zvukove. Između ostaloga i pod vodom. Kasnije su ti ljudi održali zajednički nastup, sound performance na kojem su koristili te snimljene zvukove. Mislim da je teško navesti primjer koji će zornije odraziti bit SF-a (SF. Zanimljiva asocijacija na skračenicu, zar ne?) Kako bi se dobila življa slika o čemu je riječ, osvrnut ćemo se na prošli SF, sada već šesti.

Ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke,  Sjednjenih država i  Perua skupili su se  4.7.2012 na četiri dana u Murskom Središtu u turističkom kompleksu Cimper kako bi razmjenjivali znanja i iskustva vezana uz slobodarske prakse  kao što su slobodni i otvoreni softver, otvorene tehnologije, slobodni i čisti izvori energije, slobodni mediji , slobodne zabave, slobodno razmišljanje i slobodno izražavanje stavova. Kao što vidite, naglasak je na slobodno, a to se u ovom kontekstu veže sa spontanim djelovanjem.  Iako je organizator festa bila udruga ACT iz Čakovca, naglasak je bio na tome da su sudionici festivala ustvari sami kreirali raspored događanja.  Odvijale su se razne radionice  poput Experimental Half Hour (snimanje kamerom), Theramine  Orchestra (izrada noise-opreme) i razne druge, održavali su se nastupi eksperimentalne glazbe, DJ setovi rubnih žanrova elektronike,  prezentacije raznih work in progress projekata itd.  Festival je imao samo dva vremenski određena događanja, a to je Workshopologija, simpozij koji se održavao oko podneva, i obroci (doručak, ručak i večera). Svo ostalo vrijeme se koristilo za radionice, prezentacije, ali i druženje itd.  Može se reći da se takva vrsta organizacije pokazala  veoma učinkovitom, a osim toga je bila u duhu festivala pošto su se ljudi mogli sami kako je već kome odgovaralo organizirati što i kada će nešto od pripremljenih programa raditi.  SF6 je tako otvorio  neformalno strukturirane radionice i kombinacije istih, odnosno strategije za nove i kreativne ishode. Kada sam zamolio Krunu Jošta, jednog od glavnih organizatora, za izjavu on je to sročio ovako:“ Ove godine smo na SF-u održali mnoštvo radionica, što kreativnih, što za pomoć u svakodnevnom  životu, što teoretskih koje se tiču vaninstitucionalne edukacije. Pored radionica imali smo odlične večernje programe, umjetničke performanse od gostiju iz cijelog svijeta. Posebno me se dojmio način na koji se stvaraju ad hoc umjetnički projekti između ljudi koji drže radionice i polaznika. SF je odisao slobodom programa, raznolikošću sadržaja i osoba koje su sudjelovale. To nije samo festival za glazbenike ili za komp geekove, nego festival koji pokušava osloboditi prostor za sudjelovanje ljudi koji slično razmišljaju ali se bave različitim disciplinama. „

Dakle, ovdje se  radi o ljudima   koji shvaćaju i razmišljaju o svijetu kao o mediju, ne kojeg iskorištavaju, već s kojim surađuju pa stoga prirodnim slijedom surađuju i ti isti ljudi jedni s  drugima na istoj razini. SF je tako  pružio odličan primjer organizacijske strukture koja je temeljena na horizontaloj hijerarhiji gdje je postojala minimalna razlika između voditelja radionica i sudionika. Te radionice bi se u tom smislu prije mogle nazvati razmjene vještina nego radionice u tipičnom stilu gdje se voditelj automatski percipira kao onaj koji jedini zna, a polaznici oni koji samo slijede instrukcije voditelja. Takvo je bilo i događanje koje je služilo kao istraživanje što su to uopće radionice, prema čemu idu, na koji način im pristupiti te kako unaprijediti tehnike vođenja i kasnije spajanja istih.  Događaj koji je na taj način služio kao promišljanje i refleksija na sam koncept radionica bilo koje vrste je bio spomenuti simpozij Workshopologija. Voditelj je bio Bojan Markičević (koordinator centra za naprednu edukaciju pri Institutu sinergije znanosti i društva, Čakovec, Hrvatska (www.iszd.hr ) & Atelier du jours a venir, Pariz, Francuska). Bojan Markičević je komentirao taj simpozij ovako: „Vodio sam radionicu Workshopology, gdje smo pokušali kroz jedan teorijski pristup razmotriti različite tehnike i ciljeve radionica. Obzirom na originalni plan, zadovoljan sam s rezultatom jer su napravljeni konkretni prvi koraci ka organizaciji posebnog Workshopology simpozijuma gdje želimo okupiti ljude različitih disciplina koji se bave vaninstitucionalnom edukacijom. Još ćete vi čuti o nama!“

Sada ćemo sa općenitog opisa festivala prijeći u opise samih događanja. Osvrnut ćemo se na njih   u kratkim crtama, budući da bi detaljni opisi  znantno premašili opseg ovog teksta.  Prvu večer je bilo pozdravljanje svih pridošlih na festival, i nakon uobičajenog upoznavanja je uslijedio večernji glazbeni program na kojem je robert radamant jammao sa Krunom Joštom i Chrisom Galaretaom. Ana Pečar je bila zadužena za vj-ing kojoj  se priključila ekipa iz Experimental Half Hour  koja je improvizirala video snimkama.  Industrijski ritmovi, insekti na hrpi efekata, brusilica pod distorziranim fillterom, transformirana filmska glazba, IDM, glitchevi te općenito sounscapeovi je ono što ste tada mogli čuti. Kolaž glazbenih mutacija.  Slijedeći dan je započeo s upoznavanjem kroz kratke prezentacije voditelja radionica nakon čega se nastavilo sa prvom radionicom, Experimental Half Hour.  Voditelji te radionice su napravili TV show na kojem je publika postavljala pitanja TV domaćinu koji je bio smješten ispred zelenog ekrana. Rezultat toga je bila psihodelična epizoda u kojoj su se ispitivale emocije o seksu, alienima i najboljim karakterima iz filmova ili poznatih knjiga, poput biblije. Polaznici radionica su mogli odlaziti i na predavanja, poput Od bloga do medialaba koji je vodila Deborah Hustić:“ Na festivalu sam ispričala svoju priču vezanu uz blog Body Pixel, projekte koji su izašli iz bloga, Body Pixel Studio i Textil{e}tronics i onda se nadovezala na priču o I’MM_ Media lab koji sam počela voditi prošle godine.“ Osim što  je držala predavanja, Deborah je također pohađala i druge radionice: „Osim u prezenatciji sudjelovala sam i na radionicama festivala, koji mi se u svom zadnjem izdanju jako sviđao zbog ponuđenog dijapazona DIY / DIWO radionica, i koncepta prekogranične suradnje sa Slovenijom kao primjerom dobre prakse…“ Chris Galareta je održao radionicu The Scream of the Yacumama  na kojoj je prvo prezentirao snimljene zvukove kroz puštanje snimki i slightshow fotografija gdje je što snimljeno. Gledali biste sliku na kojoj se nalazi čovjek  sa sound recorderom kako čući pored malenog jezera usred peruanske prašume slušajući podvodne zvukove tog jezera i/ili zujanje insekata, puhanja vjetra i nečeg trećeg, uvijek nečega što nije uobičajeno za to mjesto.  Ljudmila je ordžala Make a Theramidi Orchestra, radionicu na kojoj ste mogli sami izrađivati tehničke naprave za stvaranje zvuka poput oscilatora. Ovu radionicu bih istaknuo, jer osim što je bila izvrsno posjećena, omogućila je ljudima koji se inače ne bave glazbom ili zvukom općenito, da sami sebi izrade nešto što će im omogućiti bavljenje glazbom tako ih spontano uvodeći u to područje.  Ljudi koji se inače ne bave glazbom ili zvukom općenito su sami sebi izradili nešto s čime to mogu raditi. U području za koje možda samo nekoliko dana prije ne bi ni pomislili da će se u njemu naći. Samostalnim izrađivanjem naprava za proizvodnju zvuka produbljujete refleksiju, misao o tome što to zvuk uopće jest (ne samo u smislu fizike tipa da je to val koji se kroz različite medije kreće različitim brzinama, nego i u filozofskom) te se tako spontano, gotovo nesvjesno produbljuje saznanje o zvuku i glazbi te proširuje percepcija o tim pojavama.

SF6 je osim kreativnih momenata kao što su ad-hoc koncerti, ponudio i  mjesto za duhovnu obnovu, zabavu i sport, saznanja o kulturi otvorenog ishodišta i slobodnoj kulturi, atraktivne izlete u prirodu, stjecanja iskustva o lokalnoj kulturi i povijesti, mogućnost sudjelovanja u umjetničkim intervencijama i performansima. SF6 je nudio prekrasan početak ljeta na lokaciji u mjestu Mursko Središće, 15 minuta sjeverno od grada Čakovca. Učesnici su  uživali gostoprimstvo lokalnog ugostiteljstva Cimper s travnatim površinama, sportskim terenima, šetnicama, pivovarom i proizvodnjom sušenog voća. Radionice, prezentacije i simpozij su se održavali pod otvorenim nebom ili u šatorima oblika geodetske kupole.

Tamara Pejić, volonterka i polaznica raznih radionica je komentirala festival ovako:“ Na festivalu sam volontirala. U sklopu projekta city volunteers pohađala sam radionicu o organizaciji javnih događanja a Slobodni festival je trebao biti praksa za nas koji smo prošli tu edukaciju. Smatram da je organizacija slobodnog festivala bila izvrsna, radionice zanimljive i inspirativne, a ekipa odlična. I prije sam sudjelovala na sličnim događanjima i rado bih ponovila to iskustvo.“  Pošto mislim da je Tamara dala fin zaključak cijele priče, meni još samo ostaje potpisati se i najaviti slijedeći SF. Nažalost, gdje i kada će se slijedeći fest održati se još ne zna, pa Vam ne mogu niti ja reći ništa osim da ću nastojati na  vrijeme distribuirati najavu kada će se znati više. S moje strane,  ukoliko se vidite u festivalu ovakve vrste na bilo kakav način,  preporućujem  svima da se prijave na slijedeći festival.  Iskustvo koje pruža Slobodni festival je jedinstveno, progresivno, inspirativno,  i što je najvažnije –  jednostavno lijepo. OK, a sad se moram pozdraviti, jer idem razraditi prijavu za jedan specifičan festival koji mi je baš onako ful OK….

Robert Olujić

Linkovi na SF i s njim povezane projekte:

http://2012.slobodnifestival.info/

http://immmedialab.wordpress.com/

http://gentlejunk.net/

http://2008.slobodnifestival.info/

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: