Robert Radamant’s Co

About the great big white world

O ispunjenju i sreći

Posted by robertradamantsco on November 3, 2016

Pitanje ljudske sreće i ispunjenja smatram jednim od najvažnijih pitanja na ovom svijetu. Pogotovo ovo potonje, ispunjenje. O našem razumijevanju sreće i ispunjenja te kako to ostvariti ovisi cijeli tok naših života, kako individualnih, tako i kolektivnih. Postoje mnogi koncepti o tome kako ostvariti sreću i ispunjenje i na to ćemo se osvrnuti malo kasnije, sada ćemo pogledati zašto je uopće toliko bitno da ju ostvarimo.

Za kvalitetan suživot i istinski društveni razvoj sreća i ispunjenje su od vitalne važnosti, jer sretni i ispunjeni ljudi su prirodno dobri jedni prema drugima te spontano teže doprinosu općem dobru.

Za koju vrstu ljudi su stvorena moralna pravila poput deset zapovijedi? Oni su stvoreni za ljude koji nisu sretni, jer sretni ljudi takva pravila spontano poštivaju bez da o tome puno razmišljaju. Ako promatrate sebe i svoje tendencije kada ste sretni i ispunjeni i kada to niste, to postaje poprilično jasno. Ispunjen čovjek neće posezati za tuđim stvarima, on neće željeti tuđeg partnera, a pogotovo neće ubijat, općenito biti nasilan i raditi slične stvari, i to iz jednostavnog razloga što je ispunjen. Kada je tu ispunjenje,  onda nema više unutrašnje prisile ispunjavanja žudnji i želja. Jeste li to primijetili? Ako niste, obratite pažnju u kolikoj mjeri u vama postoji prisila nešto učiniti kada niste sretni i kada jeste. Ako na to obratite pažnju, postati će  evidentno da su moralne zapovijedi stvoreni za ljude koji nisu sretni, koji nisu ispunjeni. Ako nastavimo s našim razmatranjem u tom smjeru, također postaje evidentno zašto cijeli tok naših života određuje do koje mjere smo sretni i ispunjeni. Vjerojatno iz tog razloga  nećete čuti često da duhovni učitelji istoka moraliziraju, nego ljude jednostavno uče kako biti sretni i ispunjeni.

Mislim da je vrijeme naglasiti da po mojem mišljenju (ustvari ne samo po mojem) postoji razlika između sreće i ispunjenja. Jasno, mnogi koriste riječ sreća da bi označili ispunjenje, kao npr. duhovni učitelji. Razlika bi išla otprilike ovako: sreća je manje duboka i podložna je promjeni pod vanjskim okolnostima, dok ispunjenje ne ovisi o tome, jer je dublje prirode. Možemo to ovako reći: sreća je više izvanjska stvar, a ispunjene unutrašnja. Ispunjenje je bliže onoj vrsti sreće o kakvoj se priča u duhovnom kontekstu, a sreća je bliže onome u društveno-materijalnom. Npr partner, novac ili naša karijera  mogu nas usrećiti, ali ne ispuniti. Istraživanja su pokazala da kod ljudi, koji se doimaju istinski ispunjenima, od skromnih monaha do velikih biznismena koji mijenjaju svijet (ljudi kao Steve Jobs ili Elon Musk) i svih ostalih između, možemo primijetiti da njihovo ispunjenje izvire iz pomirenosti i zadovoljstva sa sadašnjim trenutkom i samim sobom s jedne  strane, a s druge o osjećaju  svrhe u smislu doprinosa općem dobru. Način i sredstvo tog doprinosa sada su sekundarni, bitan je osjećaj.

Kako znati da li smo ispunjeni? Ja bih rekao da su simptomi slijedeći: ako se osoba ustaje iz kreveta veseleći se danu, ako razmišlja kako doprinijeti sreći drugih i kako učiniti pozitivan utjecaj u svijetu i ako ima strasti i entuzijazma u njenim djelima, onda bih rekao da je osoba ispunjena. Još bih dodao vrlo važnu stvar, a to je da kod ispunjenja ne moraju prestati postojati želje. To se možda događa kod prosvjetljenja, ali o tome nisam kompetentan pričati.

Ići ću čak i korak dalje i tvrditi da je moguće imati ispunjenje, ili barem jednu dobru razinu ispunjenja, unatoč tome što postoje rupe u sreći za što su simptomi želje. Osoba se može osjećati ispunjenom iznutra i imati osjećaj smisla i doprinošenja svijetu, a da ima određene želje koje želi ispuniti kako bi si obogatila život izražavajući na taj način svoje ispunjenje ( a time obogaćujući i život svoje okoline, jer je to nerazdvojno). Ispunjena osoba npr nema partnera ili mnogo novaca i svijesno to želi, ali iako to nema, nije frustrirana;i dalje ustaje iz kreveta s osmijehom, obavlja svoje obaveze i osobne planove  s dobrom voljom, te ima maloprije nabrojane simptome ispunjenja. Po meni, kod ispunjenja se može pojaviti i tuga, ali ne i gorčina. Ispunjena osoba može povremeno osjetiti tugu što nema partnera ili novaca, ali istovremeno biti sretan zbog nekog drugog što to ima, dok gorka osoba to ne može. Gorka osoba u ovom slučaju osjećala bi zavist i prezir prema onome tko ima partnera ili novaca.

U redu, sada smo definirali što je ispunenje i što sreća, ali ne i kako to ostvariti.

Nastavimo sada sa razmatranjem fokusirajući se prije svega na ispunjenje.

Dakle, ako smo ispunjeni, prirodno i spontano ćemo slijediti temeljna moralna načela kao što je npr zlatno pravilo. A ako to nismo, postoji relativno velika mogućnost da ćemo kršiti ta ista temeljna moralna načela, u manjoj ili većoj mjeri, ovisno kakvu tko ima osobnost. Mnoge loše stvari na ovom svijetu događaju se radi neispunjenosti i manjka sreće, i zato jer postoji pogrešna koncepcija o tome kako naći sreću i ispunjenje.  Na ovom svijetu vlada fundamentalno pogrešna prepostavka da  ispunjenje možemo naći  u stvarima, novcu i reputaciji. Ispunjenje  je u nama, uvijek je bilo i uvijek bude, vanjske okolnosti su samo okidači da izvuku taj osjećaj ispunjenosti i radosti iz naše dubine na površinu. Budući da ne znamo doći do izvora, niti da bismo uopće trebali doći do izvora niti da on uopće postoji, mi cijelo vrijeme trčimo za ovim ili onim, u stalnom prokletstvu da nam brzo dosadi ona stvar koju smo dobili te da odmah zatim moramo trčati za slijedećem. Vodimo utrku sa nemirom vlastitog uma koji je u strahu od samog sebe. I tako, svi tražimo tu sreću i ispunjenje negdje izvan nas samih.

To nas dovodi do još jedne pogrešne pretpostavke, a to je zamjenivanje ispunjenosti sa uživanjem. U ovoj civilizaciji jako je veliki naglasak na osjetilnom uživanju, a  zabluda da je užitak isto što i ispunjenje je uglavnom neizrečena i prešučena. Ako se promatrate u trenucima duboke i autentične ispunjenosti, primijetiti ćete da u tom stanju imate vrlo malo ili čak nikakvu potrebu za povećanjem udobnosti ili osjetilnim uživanjem. Ispunenoj osobi nije na pameti da traži više i više udobnosti i osjetilnih užitaka, što ne znači da nije sposobna i voljna u tome uživati. To samo znači da ispunjena osoba nije ovisna o tim stvarima; ona može biti u udobnosti i osjetilno uživati, ali i ne mora; to je naprosto sporedna stvar. Ispunjena osoba manje teži za uvećanjem udobnosti i osjetilnim užicima, a više za usrećivanjem drugih i doprinošenju svijetu. To je prirodno, spontano ponašanje za ispunjenu osobu koju nitko ne mora posebno učiti da to radi, to jednostavno izvire iz nje.

Ako slijedimo ove misli, uvidjet ćemo da moralna izopačenost političara i velikih biznismena proizlazi iz neispunjenosti i iz pogrešne prepostavke da se ta ispunjenost može postići gomilanjem i konzumacijom stvari. Iako danas već mnogi pričaju kako nije sve u novcu i kako on nije garancija za sreću, i dalje se toliko mnogo ljudi ponaša drugačije. To je jako lijepo rečeno u dokumentarnom filmu „I Am“. Parafrazirat ću jednog sociologa iz tog filma: „Ako se nalazite izgubljeni u šumi po kiši, i tako promrzli i jadni naiđete na nečiju kuću u koju vas vlasnici puste i nahrane vas, vaša sreća dramatično poskoči. Iz velikog minusa odjednom ste u velikom plusu. I to je sasvim prirodno. Međutim, što se onda događa? Slijedimo tu logiku i razmišljamo na način: ‘Ok, ako je meni sreća poskočila za toliko kad sam dobio kuću, jelo, toplinu i udobnost, onda će mi sreća poskočiti za duplo ako imam duplo veću kuću itd.’“  Slijedeći tu logiku, ispalo bi da ljudi koji imaju vilu, nekoliko auta i jako duboke džepove plešu dan i noć u ekstazi, a to se ne događa. Štoviše, mnogi bogati ljudi iz dosade i unutrašnje praznine odlaze u isprazni hedonizam, financijske ili seksualne perverzije ili postanu ovisni o drogama.  Svaki dan nas trač emisije i žuti tisak podsjećaju na to, ali mi se i dalje ponašamo kao da će nam materijalno bogatstvo dati ispunjenje. To je ustvari vrlo čudan fenomen, mi ljudi smo jako čudni.

Einstein je rekao: „Glupost je kada osoba uvijek iznova čini istu stvar, očekujući drugačiji rezultat.“ Da li to znači da je čovječanstvo u prosjeku glupo? Nisam to razjasnio sa sobom, ali zaista je čudno da nakon toliko tisućljeća civilizacije još uvijek padamo u istu zamku, da još uvijek vlada ta temeljna zabluda kako ostvariti ispunjenje.

No kako onda postići ispunjenje? Kao što smo već naveli, iskustvo nas uči da se ono postiže djelujući u dva smjera: prvi je pomoću raznih metoda introspekcije okrečući se prema unutra ka izvoru ispunjenja, a drugi je djelujući prema van sa misijom doprinošenja svijetu kroz aktivnosti koje volimo. Na taj način se događa ispunjenje do jedne sasvim solidne razine.  Iskustvo nas također uči da se bez ispunjenja ne može mirno živjeti, da će uvijek postojati određeni nemir, jedan čudan, doduše nestvaran, ali opet veoma prisutan osjećaj neadekvatnosti i nekompletnosti. Ako ti emocionalno-mentalni fenomeni potraju duže, oni mogu do te mjere zakopati osobu dok ona konačno ne postane zaista prazna, trula iznutra. Moj zaključak je da čovjek bez određene razine ispunjenja ne može živjeti život vrijedan življenja. Mislim da nas život svakodnevno na to podsjeća.

Recept za solidnu razinu ispunjenja postoji, naveli smo ga i kao što smo rekli, on ide u dva smjera: okrečući se prema unutra, i prema van djelujući za opće dobro kroz aktivnosti koje osoba voli.

A ako tražimo čak i više od solidne razine ispunjenja, ako tražimo prosvijetljenje, tada se čak niti ne obaziremo na ono što volimo ili ne volimo raditi, nego naprosto idemo kroz sve, prihvaćajući sve i  odbijajući bilo koju vezanost za vrstu aktivnosti, stvari, ljude, čak i vlastite osobnosti, istovremeno prema svemu tome se odnoseći sa više pažnje, volje i ljubavi.

Iako mnogi danas pričaju da streme provijetljenju, ja osobno nisam siguran koliko ljudi je zaista spremno  za put prosvijetljenja. Za sebe u vezi toga ne mogu ništa reći što ne bi bilo podložno nekakvoj stalnoj promjeni mišljenja i određenog, blagog straha od promjene, dakle, prosto, nemam pojma. Ali ono što znam je da bez osjećaja određene razine ispunjenja gubimo ono esencijalno u životu.

Trebali bismo dobro razmisliti o ovim stvarima i početi tražiti ispunjenje i sreću na ispravne načine te educirati i inspirirati jedni druge. O tome ne ovisi samo naš individualni život, nego i kolektivni. Dokle god će čovječanstvo biti u dubokoj zabludi da će im novac, udobnost, moć ili reputacija donijeti to ispunjenje bez kojeg čovjek ne može, neće biti istinskog angažmana za iskorijenjivanje političke i  ekonomske pravde kao niti istinska briga za okoliš i planetu. Nabrojane stvari nas mogu privremeno usrećiti, ali ne i ispuniti. Neispunjena osoba se nikad ne može potpuno posvetiti nesebičnom angažmanu iz jednostavnog razloga što je jedan velik dio pažnje, koji zahtijeva mnogo energije, nužno usmjeren na „rupe u ispunjenju“. U tom smislu, možda čak budućnost ove planete ovisi o kolektivnoj razini našeg ispunjenja.

Ok, točka i kraj.

Ps. Ispričavam se što nisam razmotrio ulogu ljubavi u tome svemu. Možda je to zato što je to fenomen meni najteže za objasniti, iako je možda i najasniji od svih.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: