Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Suradnja s prirodom umjesto borbe, dio 1

Posted by robertradamantsco on December 2, 2016

Živimo u kompleksnom svijetu punom kontradikcija. U dobu kada imamo najveći tehnološki razvoj, prosjek naše kolektivne svijesti je apsurdno malen. Naš način razmišljanja i pristup problemima poprilična je suprotnost tom tehnološkom napretku. Veliki je apsurd da je za toliko mnogo ljudi na ovom svijetu energija, stanovanje i hrana još uvijek veliko pitanje – i to još na račun majke zemlje. Priroda nam kao i uvijek do sada sve daje, a mi smo se zatrpali smećem koje sami sebi skupo naplaćujemo pri tome pustošeći prirodu. Sada, kako stvari stoje, mi se borimo s prirodom. Sve što trebamo učiniti je pretvoriti borbu u suradnju. To je ono što radi permakultura. Iako permakultura postoji već relativno dugo te se naveliko primjenjuje diljem svijeta u veoma uspješnim projektima, kod nas šira javnost još uvijek jedva da zna išta o tome. Ovaj tekst služi tome da informira i da stvori svijesnost o tom pokretu koji je mnogo više od samo „ekološkog vrtlarenja“. U ovom tekstu pokušat ćemo prikazati o čemu se tu radi kako bi nas to inspiriralo da se dalje educiramo. I da primijenimo principe permakulture i u svom životu.

Permakultura (PK) je skupni termin za tehnike integralne praktične samoodrživosti. Ponekada je opisana kao ekološki dizajn koji oponaša prirodne procese.  To znači da promatranjem prirode osmišljavamo prostore u kojima živimo pri tome koristeći resurse koji su reciklažni i/ili prirodni i umjesto da zagađuju okološ, da mu pridonose.  Osim što je ekološki vrijedno, PK ima i ekonomski aspekt kojim se može život za sve bitne stvari (stanovanje, hrana i energija) organizirati na principima samodovoljnosti.

Začetnici permakulture i permakulturalnog pokreta su David Holgman i Bill Mollison koji su sredinom 70-ih skovali termin “Permakultura” i prema Holgmanu permakultura je “integrirani sustav biljnih i životinjskih vrsta korisnih čovjeku”. Novija definicija permakulture koja odražava koncept na kojem se temelji Holgmanova knjiga “Permaculture one” bi bila “Krajobrazni dizajn koji usvaja principe prisutne u prirodi u svrhu ispunjenja potreba čovjeka za resursima, hranom, energijom i građevnim materijalima potrebnim za egzistenciju i suživot s prirodom”.

U ovom tekstu ćemo objasniti što je PM, a onda u slijedećem ćemo prikazati i neke uspješne i zanimljive projekte na tom tragu.

U PM se nastoji sve resurse koristiti minimalno sa što manje radnih sati za dobar efekt. Promatra se i analizira stanje tzv pet elemenata – zemlja, zrak, voda, energija i zajednica – i onda se osmišljava dizajn koji je maksimalno pogodan za razvoj svih njih. Npr, umjesto da se troši energija na crpljenje vode iz zemlje, skuplja se kišnica i usmjerava se dalje. Otpad iz jednog dijela sustava koristi se u nekom drugom dijelu pri čemu se teži da se taj resusrs više puta iskoristi na razne načine. Tako gredica sadržava više vrsta biljaka koje jedna drugu podržavaju, između ne ostaje gola zemlja i stoga nema korova, a i urod je na taj način veći. Sivu vodu (od pranja) se propušta kroz biopročistač nakon čega se dio vode koristi za navodnjavanje vrta i drugi dio za navodnjavanje jezerca koje služi kao utočištu raznim životinjama. Otpad od hrane (povrće i voće) može služiti za pravljenje enzima koji je dobar za čišćenje, a može se koristiti i kao gnojivo za vrt. Gordana Dragičević, permakulturna dizajnerica i predavačica iz Zagreba kaže na tu temu:

Svaki element u sustavu idealno bi trebao biti multifunkcionalan. Primjerice, živica može služiti i kao vjetrobran, fiksator dušika, privlačiti pčele i hraniti nas bobicama – samo treba odabrati pravu biljku. Životinje nisu nužno hrana – ovce ili kokoši mogu se seliti po terenu da održavaju travnjak, pa ga ne moramo kositi, a ujedno ga i pognoje.
Također bi se trebalo koristiti što više izvora za istu funkciju – primjerice, voda se može skupljati s krova, kanalićima s terena, livada, iz biopročistača ili iz bunara.
Svi ovi principi koriste se u permakulturnom dizajnu imanja, za maksimalnu samoodrživost. Idealno, imanje bi trebalo imati svoju vodu i svoju energiju – i jedno i drugo iz više izvora, dakle, ne bi trebalo imati nikakve priključke niti dobivati račune. Zatim, sustav uzgoja hrane koji se može održavati bez mehanizacije, te kompostiranje apsolutno svakog biootpada i upotreba komposta za poboljšanje tla. Što se tiče kompostnih WC-a, to je lukav način da se za WC ne troši voda, da se riješimo potencijalnih patogena, a da se ono što nastane isto tako može iskoristiti. Proces kompostiranja uništava bakterije, a konačni je “produkt” potpuno inertan i može se koristiti na zemlji – ako ne u povrtnjaku, može u voćnjaku.”

Kao što vidimo, PM je veoma interdisciplinaran sustav i kao takav u sebi integrira tehnike iz poljodjelstva, energetike, graditeljstva, vrtlartstva, šumarstva itd. te ih sve spaja u jednu organsku cjelinu koja se odražava i na druga područja, kao što su ljudski odnosi i ekonomija. Drugim riječima, sinergija koja nastaje interdisciplinarnim dinamičkim odnosima i reciklažnim principom suradnje prirodnih elemenata, stvara poboljšanje životnih uvjeta,  pomak u načinu razmišljanja i shodno tome unaprijeđenje ljudskih odnosa.

Dakle, PM svojim načinom funkcioniranja reprezentira jedan zaista zadovoljavajuć model života koji može poslužiti i kao nacrt za globalan društveni model koji samim svojim načinom funkcioniranja ispravlja ekonomsko-društvene nepravilnosti.

 

Neki PM projekti

Danas već postoji mnogo projekata u svijetu i na neke od njih ćemo se u ovom tekstu osvrnuti. Postoje mnoge farme, a sada već i mnoga sela diljem svijeta, ustvari cijela područja koja veoma uspješno primjenjuju načela PM u svojim zajednicama. Neka imaju duhovnu pozadinu kao npr Sarvodaya na Sri Lanki ili Wongsanit Ashram na Tailandu, neka socijalno-ekološku kao recimo Bustan u Izraelu ili Colufifa u Senegalu, a neka su prvenstveno edukacijsko-eksperimentalni centri kao što je to Zaytuna Farm u Australiji. Postoje veoma veliki projekti koji su i veoma uspješni, kako u ekološkom smislu, tako i u ekonomskom, socijalnom, kreativnom i bilo kojem drugom. To su inicjative o kojima se puno premalo piše što je ustvari potpuno neopravdano, jer to su svijetli primjeri oaza u svijetu u kojem dominantni društveni modeli nisu zadovoljavajući i koji stoga trebaju prihvatiti edukaciju i vodstvo onih koji uspješno primjenjuju bolje modele. Uzimo npr spomenuti Senegal i tamošnji rast trenda ekosela koje koriste PM tehnike:

“Vidjeli smo selo od 500 obitelji s mnogo mladeži, koji su nas primili s lokalnom glazbom i plesom, koje imaju svijetlo i energiju od solarne snage i biogasa, koristeći raketne termoakumulacijske peće, kompost, i permakulturne metode, i koje imaju školu, i seosku knjižnicu. Bilo je lako vidjeti koliko mnogo se njihov životni standard promijenio od kada koriste tehnike ekosela. Svaka obitelj ima dovoljno za život, poteškoće na okolnim stablima i zemlji su nestale, i čini se da je zajednica složna u podržavanju jedni drugih.”

Osvrnut ćemo se na ovaj primjer u slijedećem dijelu teksta, a sada ćemo nastaviti s primjerima iz našeg dvorišta, iz Hrvatske.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: