Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Antiinformacije

Zivimo u svijetu koji je prepun informacija. Ne samo da je tesko razlikovati koja je vazna a koja nije, i koja je istinita i koja lazna, vec je cak znacenje informacije kao takve izmjenilo svoj oblik poput pripadnika africkog plemena kojeg je netko stavio u New York da radi kao covjek sendvic. To vrijedi narocito za posljednjih 10 godina, jer je nagli porast koristenja interneta izazvao cijelu lavinu maloprije opisanog informiranja. Od blogosfera preko velikih komercijalnih portala do free open source medija poput Wikipedije otvorile su do sada nevidenu mogucnost participacije u kreiranju medijsko-kulturnog sadrzaja. To je naravno odlicno, ali isto tako za sobompovlaci odredene konzekvence kao sto je plasiranje ne bas pretjerano korisnih informacija ili pak potpuno iskrivljenih. Ambivalentna karakteristika danasnjeg postmodersnisticko-globalistickog sistema stoga je upravo divovski izrazena. Kao svojevrstan odgovor na tu medijsko-kulturnu sliku radim na permanentnom projektu jednostavno nazvanog “antiinformacije”. Radi se o clancima u kojima na novinarski nacin opisujem dogadaje, institucije i osobe koje su ili potpuno ili dijelomicno fiktivne, dok je forma tih tekstova izvedena tako da se moze vrlo lako povjerovati u njihove sadrzaje.

Eto nekih tekstova:

Svastika na bivsoj zidovskoj sinagogi

27.6.07’ će se pokrenuti nesvakidašnja i veoma zanimljiva inicijativa zvana “Art Dharma”. Na bivšoj židovskoj sinagogi iliti omladinskom domu postavit ce se antena sa dometom od 1.5 km. Preko te antene ce se direktno prenositi cijeli SufFest na podfrekvenciji krizevackog radija. Zasto je sad ta inicijativa toliko neuobicajena? Radi se o slijedecem.

Ta antena ce biti konstruirana u obliku svastike koju su koristili nacisti kao svoj simbol, s jednom veoma bitnom razlikom. Nacisticka svastika, iliti kukasti kriz je preuzet iz drevnog indisjkog simbolizma koji je predstavljao pravilan smjer djelovanja poznat jos kao dharma. Pravilan smjer djelovanja u ovom slucaju znaci djelovanje u skladu s kozmosom sto je detaljno objasnjeno u vedskim spisima starim nekoliko tisuca godina. Nacisti su medutim taj simbol obrnuli, dakle u suprotnom smjeru od kazaljke na satu. Postoje misljenja ezotericno nastrojenih teoreticara da je to jedan od razloga propasti nacisitickog rezima. Antena na krovu sinagoge biti ce okrenuta u pravom, izvornom smjeru te ce tako oznacavati pravilan smjer te nakane SufFesta, KVARKA te svih ukljucenih u program opcenito. Takoder, ovim putem se zeli javnost obavijestiti o izvornom smislu svastike, zapostavljenosti zidovske populacije te oziviti sjecanja na holokauste, ne samo u nacistickoj Njemackoj, nego i u lijepoj nasoj za vrijeme NDH. Na kraju, ovim putem nastoji se potaknuti ljude na promisljanje o duhovnom aspektu zivota danas toliko zapostavljenom u ovo vrijeme kolektivne neuroze a koja je pak rezultat izrazito materijalistickog nacina zivota u kojem vladaju zakoni jaceg i s tim povezana dvolicnost.

Uistinu nevidljiv bend The invisible bend

Prije nekoliko godina udruga K.V.A.R.K. je izdala kompilaciju elektronske glazbe pod nazivom Soundscapes. Iako taj cd nije u Krizevcima naisao na velik odaziv, u nekim drugim mjestima je pobudio stanoviti interes. U tom smislu se moze izdvojiti elektro-pop sastav «The Invisible bend» koji je svojim uistinu originalnim zvukom, ali jos upecatljvijim nastupom izazvao najveci interes. Doduse, ovaj bend je primijecen tek prije nekoliko mjeseci, ali i to samo svjedoci kako je rijec o glazbenom projektu koji je u trenutku izlaska u javnost bio mnogo ispred svog vremena.

Tako je 23.6.07 odrzan nastup «The Invisible bend» u jednom relativno novom te stoga i nepoznatom zagrebackom kaficu imena «UT» sto bi doslo kao Under Top. Taj nastup je okarakteriziran kao svojevrstan performans, jer clanovi «The Invisible bend-a» nisu bili vidljivi radi zastora koji je ispred stage-a bio navucen. Buduci da je svirka naisla na itekako veliko odusevljenje ama bas sve publike, security su se morali dobrano potruditi da zaustave rulju da ne pokida postavljene zastore. Medutim, u tome nisu uspjeli, jer je publika jednostavno bila nadmocnija. Ali ono najcudnije tek dolazi! Iako se rulja uspjela kroz security probiti usred trajanja jedne pjesme, kad su zastori bili odstranjeni, clanovi benda nisu bili tamo gdje se ocekivalo da bi trebali biti ­ za svojim instrumentima.

Naravno, odmah je «The Invisible bend» bio kritiziran da je izvodio playback itd., no veoma zanimljiva stvar je ta da se organizatori ovog dogadaja zaklinju da se bend pojavio na probi, te da nitko za vrijeme svirke nije izasao kroz straznji izlaz. Na upit novinara i interesenata kako su izgledali clanovi benda, jedan od organizatora je jedino mogao reci da je jedan od njih nosio naocale, ali buduci da je bio sav pokriven zavojima lice mu se nikako nije moglo razabrati. Ostale clanove benda nitko nije vidio te izgleda da unatoc svim nastojanjima organizatora nitko ne moze vise stupiti u kontakt makar s ovim jedinim videnim clanom benda, koji uistinu zaslusuje svoj naziv «The Invisible bend». Ovaj uistinu cudan dogadaj tako ostaje u sferi misterioznih slucajeva. U ime znanosti i zdravog razuma opcenito se nadamo da ce se rasvijetliti ovaj dogadaj.

Pet autora je naslo naslov

Pocetkom 2006 pet krizevackih autora izdalo je zbirku prica “Pet autora trazi naslov”. Jedan od razloga sto je naslov te knjige takav je taj sto su stilovi autora veoma razliciti te ih se stoga nije moglo obuhvatiti nekakvim drugacijim naslovom. Od trenutka izlaska te knjige se svasta dogodilo; mnogo toga je promijenilo zivote ovih pisaca. Rijec je o Peri Babicu, Zdenku Balogu, Davoru Krsniku, Robertu Olujicu te Marku Marciusu. O ovom potonjem se moze za pocetak reci da je njegov rad iz ove zbirke prica uvrsten u Zbornik najboljih prica 2006 po izboru Miljenka Jergovica. Iako je taj podatak itekako hvalevrijedan, nismo mislili na knjizevni uspjeh kada smo rekli da je knjiga Pet autora trazi naslov promijenila zivote njenih autora. Ona je to ucinila na posve drugaciji nacin. Naime, prije nekih pola godine je Robert Olujic posjetio Indiju preko jednog projekta kulturalne razmjene. Tamo je R.O. sudjelovao u detektiranju starih natpisa po zapustenim hramovima, i jednom prilikom je naisao na veoma zanimliv natpis koji je govorio o izvjesnoj potrazi za naslovom. Buduci da je natpis na tom kamenu bio veoma tesko za desifrirati u cjelosti, ne moze se tocno utvrditi o kakvom naslovu se radi. Neki smatraju kako se radi o nakani kralja Asoke da pronade spise koji bi ukazali na univerzalnost svih religijskih pravaca u tadasnjoj Indiji, dok neki drugi to povezuju sa Sankarom, velikim filozofom iz 7.stoljeca n.e. kojeg se smatra i inkarnacijom boga Shive. Kako god, dc povijesti Zdenko Balog, takoder jedan od autora spomenute zbirke, u svojem je istrazivanju o zivotu Marka Krizevcanina naisao na veoma zanimljivu pojavu. Kopajuci po arhivi krizevackog sveucilista u potrazi za detaljima iz svecevog zivota, Z.B. je u jednom spisu koji potjece inace iz grcko-rimske katedrale naletio na cudnovat tekst u kojem se takoder spominje potraga za naslovom. Radi se filozofskom traktatu u kojem je jedan franjevac iznio tezu da istinski duhovno nastrojene osobe ne potpisuju svoja djela, pa cak ne bi trebale stavljati naslove na svoje radove. Davor Krsnik, jedan od autora koji izmedu ostalog studira lngvistiku, nedavno je slusao predavanje o tome kako Sauser (utemeljitelj suvremene lingvistike) nije uspio naci naslov za jedan svoj rad o konstruktivizmu. Da cijela prica bude jos cudnovatija, Petar Babic je dozivio misticno iskustvo prilikom posjete svojoj rodbini u Osijeku. U toj ulici u kojoj zivi njegova rodbina, Kresimirova 23, navodno je nekada zivio onaj isti franjevac ciji tekst je Balog procitao. P.B. je u svojoj viziji vidio likove autora knjige Pet autora trazi naslov. Ali i to jos nije sve! Marko Marcius je naletio na neobjavljeni spis J.L.Borgesa koji je – bez naslova. Svi ovi dogadaji su potaknuli autore da se okupe te da pokusaju zajednickim snagama dokuciti o cemu se tu ustvari radi. I nakon mnogih neprespavanih noci, autori su odlucili slijedece: svi ovi dogadaji ne mogu biti puka slucajnost, te ce se sada autori baciti na novi projekt. Objavit ce jos jednu zbirku prica koja ce se zvati “Bez naslova”. Po rijecima jednog od autora “naslov je uvijek sugestija, a umjetnost je prostor slobode. Tu dakle ne bi smjelo biti nekih sugestija.” Ovo je jos jedan u seriji cudnih dogadaja koje iznasamo u ovom listu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

 
%d bloggers like this: