Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Posts Tagged ‘kultura’

Portal raznolikosti zelene boje sa kockama zdrave narandze

Posted by robertradamantsco on June 13, 2011

alfa. online casopis sa hrpom zanimljivih, zabavnih i korisnih tema. prepretenciozan naziv? mozda, mozda ne. anyway, na njemu se mozete  i nasmijesiti, ali i veoma zamisliti. fakat je raznolik i dosta lijepih boja.  alfa medu portalima heh…  sad,  da li je bas alfa, beta ili mozda i omega, nije na meni da procijenjujem.  posto sam tamo objavio tekst o klupskoj sceni u hrv. bilo bi to malo neprikladno. kak god, imate od festivala kulturne raznolikosti, poseban etički kodeks za direktore MMF-a, Magic Mouse, i jos hrpe toga. zdravlje, ekologija, mjuza, kultura, globalna politika i bla. that kind of stuff… sve  sto vole mladi, ne…

toplo preporucujem. u svakom slucaju bolje nego svako jutro hengati na jutarnjem heh…

ovdje mozete skociti na Alfu i puniti si glave infoima svih vrsta.

Advertisements

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , , , | Leave a Comment »

Dragim tekstopiscima od jednog tekstopisca

Posted by robertradamantsco on April 15, 2010

dragi citaoci,  imam zadovoljstvo ovdje objaviti jedan vrlo dobro i nadasve koristan tekst.  radi se o kolumni u kojoj autor (marko marcius) govori o gramatickim pravilima u knjizevnosti, gdje ih i zasto koristiti, ali i gdje ih se moze i zaobici. no kao sto je autor rekao: “Nemojte se vaditi na umjetničku slobodu ili nekakav vlastiti izraz, jer je to prozirno. Tek onaj koji poznaje pravopis, može ga tu i tamo savijati kako bi dobio odgovarajuću estetsku figuru ili željeni ritam rečenice.” Isto to je jednom meni rekao frend gitarist kad mi je jedna stvar bila atonalitetna; da je ok koristiti atonalitet, ali da se i njega mora znati “pravilno” izvesti, a to se moze tek kad poznajes zakone tonaliteta. no da se vratimo temi…

ovo je kolumna jednostavno nazvana Dragi tekstopisci i koja je trebala izaci u sestom broju moj-student časopisa koji je propao. tekst nazalost nije izasao jer se eto casopis jos vise nazalost ugasio. ali tako to biva na ovom svijetu prolaznosti, i zato smo odlucili reci fuck it, ako nema casopisa, imamo jos uvijek net, i ovaj sajt pa cemo taj tekst ovdje objaviti kako bi mladi pisci imali koristi od njega. eto tekst marka marciusa koji je ne samo pisac nego i glazbenik, producent, koji je objavio vec u nekoliko casopisa tipa vijenac i zarez kratke price, novelu u jednoj zbirki prica “pet autora trazi naslov” (gdje je i moja malenkost objavila prvi dio knjige koja se jos pise) i jos na raznim drugim mjestima.  pisci, novinari, komentatori, kolumnisti ili jednostavno samo znatizeljni citaoci, eto tips & tricks by marko marcius:

Read the rest of this entry »

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »

nekoliko crtica

Posted by robertradamantsco on March 2, 2010

tu smo. na pocetku same kulminacije ove fuckin civilizacije. ili smo na kraju? jer: ne pokazuju li svi znakovi da smo dosli do Rimske Kurve – i to one reloaded one?! whatever, ovo je samo jos jedan dan u nizu isprepletenih oblika tisucljecima stare kulture, nesto tipa bloody sunday u prosirenoj verziji, kao ono “sjeban sam ali nisam kriv jer samo samo zrtva sistema: dokaz u knjiznici pod rubrikom psihologija. bihevioristicka, da budemo tocniji. ”

da, dobro ste vidjeli – zrtva sistema. ali fuck it – just do it, zar ne? dakle, idemo, prema zapadu, ka obecanoj zemlji, jer: jos imamo jebene klubove, jos imamo nase sankove, nase pice, i ono glavno: imamo facebook. dakle, zasto se bedirati?

life is good, life is funny, get a bunny and some money. jer, zar se ne svodi sve na to? ili imamo ipak jedan fuckin deep-kozmicki aspekt u ovoj ludnici znanu kao zivot? dont know, pitajte nekog drugog. ja sam samo lik koji se izdrkava po netu kad mu rimska kurva ne da jebat. i lik koji tu i tamo napravi neki mikrokozmicki party, knjigu, clanak, whatever, sve je to ionako u kategoriji drustveno prihvacenih propalica. na kraju, ja sam samo zrtva sistema. i ta zrtva se seta sa rukama u dzepovima na samom rubu civilizacije i ne pusi nikakve inicijace. jedino cemu se klanjam su jebeni totemi. ostalo, pa… ostalo su samo igracke za poigravanje na papiru ili u zvuku. i thats it. ili za one spore – ovaj tekst je s ovim zavrsio.

ciaos ekipo, idem do jedne kurve vidjet na cemu sam…

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »

La Mirage Breaks Da Rules: 5.3 Naos & Radamant Reloaded

Posted by robertradamantsco on February 26, 2010

Prošlu najavu smo započeli sa konstatacijom da pravila treba kršiti. I da, iza toga još uvijek stojimo, samo što smo mi to zamislili u smislu kršenja žanrovskih limitacija u klubskoj mjuzi. Nažalost, prošli La Mirage Breaks Da Rules party je bio skršen, i to veoma bezobrazno od gospodarske i sanitarne inspekcije koje su se baš dobro zabavljale upavši usred špice partyja i baš onda skroz do fajrunta kopati po knjigama. Kao što većina zna, party je propao. Inspekcija je sjebala stvar. Ali šta sad, mi kažemo fuck it, just do it. Again. Dakle, da ponovimo.

5.3 ce u klubski orijentiranom bircu La Mirage Robert Radamant i Naos brejkati iliti krsiti pravocrtne ritmove klubske mjuze.  Dakle  slijedi jedan breaks-dnb-jungle-blow your mind away event cija je namjera upravo ono sto i pisu u ovoj recenici: zgaziti sive celije.  Da, teske rijeci iza kojih stoje odlicni ritmovi u funny dnb-jungle stilu koji ce i najvece statiste natjerati da trose svoje plesne ili ine cipele. Nastupaju vec spomenuti Robert Radamant i Naos, i dok o prvom vec znate dovoljno preskocit cemo opis tog izvodaca i prijeci na potonjeg.

Dakle, Naos je mlad ali odlican producent i DJ kojeg odlikuju raznolikost stilova, pazljivo koncipirana treklista i veoma precizni miksevi. Dok njegova produkcija zvuci kao da je sa legendarnog Warp Recordsa, njegovi DJ setovi su jedna skroz druga prica. Veoma mastovita i odlicno izvedena kombinacija junglea, drum’n’bassa i IDM-a je najkraci opis njegovih ranijih setova, dok je sad poceo i ubacivati  cutting edge stilove tipa crack house, uk bassline, acid i dancehall.

Nije naodmet niti spomenuti da se Naos bavi muzikom od 7. godine kad je upisao muzicku skolu. Sa 17 godina počinje producirati na kompjuteru te nakon 5 godina štancanja loopova i eksperimentiranja radi prve prave trake i
pušta ih prijateljima. Sada surađuje sa L.E.D. ekipom iz Karlovca koja promovira modernu glazbu. Za produkciju koristi Reason 4.0., Ableton i Traktor za dj-ing, te povremeno igracke koje cvile, cekice kojima udara po loncima i busilice kojima radi rupe di god stigne. Ok, ove zadnje sheme ne koristi, tako da se ne morate bojati za svoju ili njegovu psihu.

Anyway, 5.3 cete imati prilike skakutati uz funky d’n’b, jungle, IDM, breakbeat, dubstep, crack house, uk bassline, acid i opcenito razlomljene ritmove. Pravila ponasanja? Yo folks: odgovor je u naslovu najave.

See ya on the floor

eto link na Naosov set Dark Jungle

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »

Glow Tonight 11.12. u Clubu 100: stopostotno ludi tulum

Posted by robertradamantsco on December 9, 2009

da, znam, taj glow tonight projekt se fakat razvrtio. ima ga svuda, po puli, po zg-u, sad i velika gorica. di ce bit slijedeci? u berlinu? ok, vjerojatno ne bas tamo (barem ne jos sad), ali da se prica polako ali sigurno razvija je ziher kao cetiri asa. osim sto sam ukljucen u promociju kako ovog eventa, tako i cijelog projekta, sad na slijedecem partyju opet nastupam kao zadnji. moja misija: zadnji za pultom sa zestokim drum’n’bassom razbiti mozgove do kraja. divne li misije, pomislih!

dakle, 11.12 u clubu 100 ce  svirati Skandal Band ( Medo i Buki), Insane Beats, Matej & Matijas i robert radamant iliti admin ovog tako amazing sajta.  ako ne znate di k vragu ici u petak, eto, sad znate. decki: ponesite fucke! cure: gacice i grudnjake za bacanje na stage. bogovi partyja ce nam tako slati povoljne vjetrove…

eto ovdje detaljnije o svim izvodacima:

Read the rest of this entry »

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , , | Leave a Comment »

Posveta piscima: ushićenje i depresija!

Posted by robertradamantsco on December 4, 2009

da, kontradiktoran, ovaj naslov.  moza sam ga trebao nazvati Ekstaza ludila umjetnosti. bez sumnje veci efekt. i upravo efekt pokraj dubokog osjecaja spoznaje, je razlog zasto stavljam ovaj ovdje post. jer: nakon sto sam procitao ove posljendje stranice jednog poglavlja u Henry Millerovoj knjizi Nexus, imao sam osjecaj kao da mi je netko zabio iglu amfetamina i samo srce i po njoj udario cekicem budenja! ove stranice sto slijede, iako posebno namijenjen piscima, djelovat ce i na ostale. na obicne ljude, da tako kazem. iako je rijec obican posve neprikladna, rekao sam da necu nista mijenjati u uvodnoj rijeci stranicama sto slijede. samo cu jedan odlomak pejstati, cisto da vidite o cemu se radi i zbog cega sam iskocio iz kreveta kao munjom pogoden i poceo prepisivati nekoliko gusto napisanih stranica. ovo ne podijeliti sa svijetom bilo bi gore od najvece skrtosti!

“Jedino kroz iskušenja, rečeno je, možemo se otvoriti. Hoću li to pronaći – ništa više? – prelazeći stranicama biografija? Jesu li kreativci bili namučena bića koja su našla spas jedino u hrvanju s umjetničkim medijima? U ljudskom svijetu  ljepota je bila vezana uz patnju, patnja uz spasenje. Ništa od toga nije bilo potrebno prirodi.

Sjeo sam u čitaonicu, s ogromnim biografskim riječnikom ispred sebe. Čitajući nasumce bih počeo sanjariti. Slijediti vlastite misli pokazalo se uzbudljivijim od kopanja po životima uspješnih propalica. Mogu li ocrtati vlastita lutanja, ispod korijena, onda ću možda naletjeti na tijek koji će me odvesti na otvoreno. Stasijine riječi pale su mi na pamet – potreba da sretnemo srodni duh, da bismo rasli, da bismo dali ploda. Konzervirati (o pisanju) s ljubiteljima književnosti bilo je besplodno. Već sam sreo mnoge koji su mogli sjajno pričati o ovoj temi sjajnije od bilo kojeg pisca. (A da nikada nisu napisali niti retka.) Je li uistinu bilo nekog tko bi mogao oštroumno govoriti o tajnim procesima?

Veliko pitanje je bilo ono vječno pitanje bez odgovora: što to imam reći svijetu, a što je tako očajno bitno? Što imam za reći, a da nije bilo rečeno ranije, tisuće puta, od strane daleko nadarenijih ljudi? Je li to bio čisti ego, ova pririlna potreba da se bude osluhnut? U čemu sam bio poseban?  Jesam li bio poseban?”

dame i gospodo, prepustam vas misaonom izlijevu henrija millera:

Read the rest of this entry »

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , , | 1 Comment »

Glow Tonight projekt se i dalje fura

Posted by robertradamantsco on December 1, 2009

da, glow tonight na cijoj sam prosloj manifestaciji, tocnije partyju imao priliku sudjelovati u svojstvu izvodaca i neke vrste moralno-pozadinskog organizatora (sto god to znacilo), taj se projekt partyjanja, zongliranja, bongosa, ljute hrane, vrucih pica i ludih ptica nastavlja u punom zamahu.

sad, 12.12.09′ ce se u akc medici odrzati party glowno gdje cete imati prilike cuti vrhunska imena tipa philliepa, funk guru, gekko, odium, zmayo i bla bla. toplo preporucujem posjetiti.

19.12.09 ce se pak’ u legendarnoj pulskoj tvrdavi  fort bourguignon prvi puta nakon sto se na toj lokaciji nije punih 8 godina ama bas nista dogadalo, odrzati veliki, upravo kolosalni party nazvan glow tribal gathering. to ce biti party na 3 floora, od tech-housea i minimala preko psy trancea i goe do breakbeata, dubstepa i drum’n’nbassa, i na tom datumu u toj hrpom hodnicima prosaranoj tvrdavi ce se naci osim vec gore spomenutih likova imena mic-hell, psyborg, damian dj, bebett, sven nalis, garizla i moje malenkosti iliti robert radamant – da spomenem samo neke od njih.

bit ce to 2 urnebesna partyja uz koja ce ici radionice dj-inga, bongosa, didgeridooa, zongliranja, izlozba i pitaj dragog boga cega jos sve ne. naravno, da ce biti cudnovatih aktivnosti koje nisu navedene u sluzbenoj verziji programa ne moram niti spomenuti.  ocekujte razulareni ples freakova, bauljanje kojekakvih likova i halucinantne prizore masnih tripova.

u nastavku texta procitajte sluzbene najave ovih dogadanja, koja vam preporucujem kao lijek protiv zimskog sivila i njene camotine.

Read the rest of this entry »

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , , , | Leave a Comment »

jedan emo dio

Posted by robertradamantsco on November 28, 2009

– A vidi njega. – reče Mario – Ko’ da je posran. A šta je tebi, ti neugojena spodobo? – Rekoh da ništa ne pita, da je sve OK i neka mi doda čašu nečeg. – Može ovo? – odvrati Mario i izvadi onaj svoj apsint, tu zelenu tekućinu čiji vas kemijski sastav pretvara u poludjelog vizionara. I vizija se zaista stvorila: sa druge strane prostorije se začulo glasno praskanje stakla, nakon toga hrpa distorziranih glasova, vika na sve strane, i nakon nekih par minuta pojavila se Ivka. Ivka, ona ista koja je onda tulila za Mariom, koja je kasnije odlepršala u neke prviatne sfere i koja sad ovdje kroz te iste sfere traži ono što je već dobila ali čega joj nije dosta: Maaarijooo… Kad se Ivka pojavila kod nas nastao je uvod u vrhunac ludila, i nakon toga… pa… kaos. To je to, kaos. Ivka je navlačila Maria, Fiona ju je smirivala zbog čega je ova još više odlijepila i počela lupati nogama, rukama, ramenima, glavom, ukratko: krš i lom u jednoj običnoj sekundi koja je izazvala ljutu strast neke debele žene u obliku nilskog konja, i ta je žena tresnula Marija po glavi svojim ogromnim dlanom rekavši da što gura malu (Ivku), Mario je pao na Fionu, ona na neke druge likove, i tako, jedna obična sekunda je napravila rusvajl od šamaranja, guranja, deranja, ukratko: upravo ona scena u kojoj ne želite glumiti. Da, obična sekunda, sekunda toliko snažna da me odmah katapultirala na drugi kraj prostorije. Odjednom sam stajao negdje među nekom punkersko-new metal ekipom, a tamo je bilo i nekoliko darkera u stilu gotičke romantike čija kao neprobojna tvrdokornost samo prikriva barbiku u njima. I da, sa strane neki partyjaneri koji su samo mahali rukama i kroz svoje sunčane cvikere gledali svijet sa neke niže razine mainstream zvijezda. Divnih li iluzija, pomislih, i kaosa, baš jebeno opak tulum, i taman kad sam krenuo dalje netko me je povukao za rukav. – Robi, ajde pliz sa mnom. – Anyrja je stajala do mene držeći me za rukav i počela me voditi dok nismo došli do jedne sobe u kojoj se hvatalo nekoliko parova a neki drugi pak cugali vino i snimali cijeli taj inspirativni prizor. – Jebote, šta je ovo? Rimske orgije? Holivudski tulum? – Anyrja me samo odvukla dalje dok nismo našli jednu malu sobicu na katu i koja je za divno čudo čak bila prazna. Štoviše, u kutu sam uočio jedan malen muzički stup i nekoliko cd-ova, odmah sam zatvorio vrata, preskočio krevet i kopao po cd-ovima dok nisam našao Portishead. Savršeno, pomislih, savršeno koliko i užasno, jer ću se na tu divnu ali tugaljivu muziku raspekmeziti kao kakav sentimentalni starac kojeg još samo sjećanja održavaju na životu. Jebeš sve, rekoh u sebi i zavrtio taj lagani trip hop bend na što me Anyrja tobože prijekorno pogledala uz što joj je titrao slabašni osmijeh, izraz koji je reflektirao cijelu tu zamršenu situaciju u koju smo se uvukli. Ili je ona nas u sebe uvukla? – Što misliš, Robi – tiho me pitala nakon što se polako smjestila pokraj mene na krevetu – koliko mi utječemo na ono što nam se događa? Da li uopće utječemo na bilo što, ili samo plutamo kako nas voda nosi? – Da, ta cura je imala iste misli kao i ja, ona je imala pogled duboke zamišljenosti koji je fiksirala u moje oči, kao da želi da joj ne odgovorim riječima već pogledom koji ne može zaista lagati. – Behind blue eyes. – rekoh nakon nekoliko trenutaka tišine na što ona nije ništa rekla, već samo još dublje prodirala u mene svojim nevidljivim zrakama. – Znaš, ta me stvar uvijek raspekmezi. Ne zato jer su snovi empty, ili radi to be the bad man, sad man ili što god. Stvar je u tome da se pitam da li itko zna što se događa iza nečijih očiju. – Zastao sam na tren, Anyrja me zagrlila i rekla da je to zajebano pitanje. – Ali – nastavi tiše i sporije – ja znam da želim znati što se nalazi iza tih tvojih plavih očiju.
– I ja što je iza tvojih. – pa onda nešto vedrije – Zajebana je ta plava boja, zar ne? – Na to smo se lagano nasmijali, počeli se polako maziti i govoriti kako želimo znati sve jedni o drugima, svaku crtu na ruci, na ramenima, leđima, bokovima. Željeli smo znati svaku misao, svaki instinktivni poriv, svaki refleks… Željeli smo ući jedno u drugo, stopiti se i samo tako plutati kroz svijet kojeg smo sami stvorili. Željeli smo zaustaviti trenutak, zalediti ovo Ovdje i Sada, ostati u toj idealnoj sferi fluida kroz koji smo tekli poput tihih potočića u još netaknutoj prirodi. Izvanjski svijet više nije postojao, sve je isčeznulo, sve nestalo. Ostali smo samo mi, nas dvoje otpadnika skrivenih u jednoj maloj sobi koju smo pretvorili u vlastiti svijet po našoj mjeri. Ne znam koliko smo dugo ostali u tom stanju stopljene mašte, možda pola sata, možda tri, a možda i tjedan dana. Osjećaj vremena smo ostavili u drugoj dimenziji, no nažalost, mi nismo bogovi, i stoga su i naše konstrukcije samo ljudske, pa je naše lebdenje kroz maštu prekinuto izrazito naglo i grubo: mobitel je zazvonio. Anyrjin. Viktor. Traži ju. Pa gdje je ona? I tako, ona se polako izvukla iz našeg zagrljaja, tiho promrmljala jedno emocionalno nedefinirano fuck i polako krenula prema vratima. No prije nego što je izašla, rekla je tiho, kao da ne želi da ju još netko čuje: – Znaš što je jednom rekao Miller? „Kod ove seks-pričeradi se o puno viš nego samo o seksu. To je elementarna snaga, isto tajanstvena i magiča kao Bog ili Universum.“ – Onda je zastala, na tren se zapiljila u moje oči i pitala: – Možda ne znamo što radimo, ali jedno znam sigurno, a to je da se među nama ne radi samo o seksu. – Tada je otišla ostavivši me samog sa rojem misli u glavi koje su zujale strahovitom glasnoćom jednih masovnih prosvjeda. U tom stanju zaleđene usamljenosti ispod koje se zbivala revolucija golemih razmjera sam ostao ležati na tom krevetu, upijajući sanjivo-mistične vibracije Portisheada i natežući neko vino koje mi se našlo pri ruci. Vino je teklo niz moje grlo, teklo je niz moju bradu, moja prsa; vino je teklo preplavivši cijelu sobu, cijelu kuću, kvart, grad… Ništa ne ostaje pošteđeno od poplave kontradiktornih emocija, ma koliko velik bio ovaj svijet. Ništa, osim čvrst zid koji su izgradili Psi čuvari svijesti. Oni reže i na najmanju naznaku nekog dubljeg osjećaja, a njihova narav je poput marinca tako isklesanog da sluša bilo koju zapovijed. U ovoj Zemlji čudesa postoje Psi čuvari svijesti, njihovi Gospodari lutaka i saveznici znani kao Stvaraoci iluzija. Nikakav Tezej ili Herkules ne može se oduprijeti ovom demonskom trojstvu. Mi možemo ulagati napore, možemo se boriti, ali unatoč tome, svijet je stegnut kao osuđenik na smrt koji još samo čeka da se upali struja. Mi, obični ljudi od krvi i mesa, tu ništa ne možemo učiniti, jer su mobiteli, lijekovi i teorije predebeo zid da bi ga samo tako razvalili. Svaka i najmanja naznaka emocija i taj zid postaje još deblji, a da bi se borili protiv demonskog trojstva, moramo koristiti emocije. Kako onda probiti zid do njih? U svakodnevnici moramo nositi nasmiješene maske kako ne bi iskakali od zadovoljnog krda, i ukoliko razbijemo ijedan dijelić te čvrste sheme, naći ćemo se ili na zidu srama ili u ludnici. Ali, kada izrazite svoje protivljenje toj shemi demonskog trojstva u obliku kvalitetno izvedene umjetnosti, onda vas nagrađuju Nobelovom nagradom, nagradom nazvanu po izumitelju dinamita. Jednom, dok smo tako sjedili i razgovarali o toj temi, ja sam izvalio nakon što sam šutio nekih dvadeset minuta: – Meni, kad bi ikad dali tu jebenu nobelovu nagradu, ako bi se to nekim čudom dogodilo, ja bih se zahvalio, rekao da sam polaskan, i onda bih ju odbio. – Zašto? Speglana odijela što sjede u svojim ložama i promatraju ovu veliku predstavu zvanu Igra čovječanstva, nikada ni prstom nisu mrdnuli da bi popravili stanje stvari koje je krajnji užas i bijeda. Oni samo plješću odličnoj izvedbi kada nekoliko vodova rasture neke šijite, kada netko pobije cijelu obitelj ili kada nikne neprirodno sjeme što će zaraziti tisućljećima autohtonu i suverenu agrokulturu. I kada se tu i tamo pojave neki entuzijastični idealisti znani i kao aktivisti i kada pokušaju ispraviti makar i jedan najsitniji detalj u Igri ćovječanstva, jedino što speglana odijela rade je cerekanje iza svojih maska groteske i egotripa. Ta ista speglana odijela, kada ne sjede u ložama u ovom velikom kazalištu, oni onda pak sjede za okruglim stolom i igraju šah sa ljudskim sudbinama. I ta ista speglana odijela odlučuju tko će i za što dobiti nagradu. I kako bih onda mogao prihvatiti njihovu najveću nagradu, kada je to ustvari njihova najveća poruga? Zar da još budem i klaun pokraj činjenice da sam lutak? Da, njihovi zidovi su veoma debeli, i ja sam se emocijama ljubavi grebao po njima poput najvećeg psihopata, ali umor me svladao. Kako sam padao u san, ispred očiju mi se pojavljivala sad Anyrja, sad Damir, sad Fiona, sad Artur, i Sebastian, Falat… Cijeli red tih toliko poznatih lica se kretao u krugu oko mene dok sam ja tonuo u san sporošću galaktičkim promjenama.

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , , | Leave a Comment »

ah this dark desire and cool stuff

Posted by robertradamantsco on November 23, 2009

yes, dark desire. ime moje zadnje stvari koju sam napravio i sad eto ju stavljam ovdje.  zasto takvo ime, pojma nemam. nije cak tako dark vibra u tom tracku, ali ok, nevermind. stvar opet ima hip hop ritam (u zadnje vrijeme volim takve ritmove raditi. mogu ispasti kul varijacje na temu), ima po meni bas mocan bassline i moze se slusati doma dok surfas po ghotic siteovima, ili u klubu gdje ce imati plesni efekt. ono, nesto kao audio-cura za sve.  anyway, eto link na to, a eto odmah i link na prvi dio seta “just cool stuff” nazvan jer je odsviran u bircu cool di sam imo promo svirku mog ep-a oximoron. fora kod ovog seta je da ima vise od 50 % moje produkcije, a tako nesto nisam odsviro od kad je ono bush izvalio u juznoj americi da mu je bas zao sto nije ucio latinski pa da sad moze drzat govor na njihovom jeziku. od te gluposti je proslo vec dosta vremena, no necu sad o tom texas rangeru, nego cu samo reci da sam bas zadovoljan tim setom. i ne, ne morate se bojati da je rijec o nekoj psihodeliji radenoj u laboratoriju nekog audio manijaka. stovise, par stvari su i za curice…

dark desire

Just Cool Stuff part I

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »

par stvari od jedne…cure

Posted by robertradamantsco on November 22, 2009

nobody knows whats its like, to feel this feelings. well, necu sad cijelo vrijeme na engleskom, ali prva recenica, inace iz behind blue eyes od the who, nekako mi prva pada na pamet kada citam njene stvari. ne znam, mozda jednostavno svoje interpretacije vadim na licu mjesta, tipa intuitivno, da tako kazem. kako god, teme o kojima pise ova cura su one opcenite, one koje se svih nas ticu, nas, misaonih bica iz ovog jedinstvenog suncevog sustava. pitanja samoce, bliskosti, kontradikcija, ukratko, samog zivota: to su boje na njenoj paleti. no, da nesto kazem ovdje. mi cesto puta citamo nesto iza cega stoji necije ime, ali koliko mi zaista znamo o toj osobi? jednom je R. Bach zapisao:  mi sudimo o nekoj osobi u nekom trenutku njenog ocaja ili srece, praznine ili ispunjenja. medutim, mi ne znamo milijune i milijune odluka i posljedica koje su ovu osobu dovele sad tu, pred nase oci. hocu reci, citamo zivo slovo iza mrtvog imena. koliko puta ste se potrudili informirati o osobi koju citate i koja je ostavila na vas neki dojam? vrlo zanimljivo kad se malo bolje pogleda, zar ne? eto, ova osoba cije pjesme ovdje sad objavljujem me danas pitala da li smatram da je ta poezija iznad njenih godina. iako sam se onda poceo zajebavati na foru rimbauda i bla, sad, kad ponovno citam ovo sto cu kopi-pejstat razmisljam o onome sto sam joj odgovorio. rekoh: – gle, na to ti ne mogu odgovoriti, jer nisam profesor knj. pa da znam kako pise ekipa tvojih godina. kasnije je ona preformulirala pitanje, pa sam vec mogao lakse odgovoriti: dovoljno je reci da smo zavrsili na batmanu koji nikad ne placa za prozore koje je razbio prilikom svojih junackih pothvata. ok, priznajem: i spiderman je bio u shemi. whatever, skuzili ste da cura nema 27 godina i 2 braka iza sebe, i kako god tesko odgovoriti na njeno prvotno pitanje, mislim da mogu reci jednostavno – da. jeste, jer osjecaj iskustva koji imas kad to citas je prirodan, ono kao istinski, nepatvoren, kako vec zelite, ali svakako je efektno. a efekt u danasnjoj poplavi svega toga je tesko naci. pricam o pravom efektu, a ne o zapisivanju brbljarija na sudu. ili na intervjuu… rijetkosti su dragocijene zbog cega zlato  i ostalo drago kamenje ima takvu vrijednost – ne samo novcanu. naravno, danas svasta ima veliku vrijednost, instant zvijezde npr. eto, tu bi naravno i ova cura mogla proci kao pop rock zvijezda, samo sto ne zeli pokazati vise svog povrsnog aspekta hehe… ok, serem. fuck it. ako nema zajebancije, onda necu to ni raditi. no, point je da je ostavila dojam. cool. zivcan. impresivan. ok, moze i weird ako tako hocete.  anyway, eto par njenih stvari:

Read the rest of this entry »

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , , | Leave a Comment »