Sintetička biologija kao sustav kontrole

Sintetička biologija kao sustav kontrole
„Sintetička biologija će dovesti do novih oblika bio-terorizma,“ rekao je stručnjak za sigurnost Marc Goodman za Daily Mail. „Bio-zločin je srodan računalnom zločinu u ranim osamdesetima.“ Odmah ćemo reći na najednostavniji način da se ovdje radi o projektu koji bi bi mogao stvoriti virus ili bakteriju da upravlja našim mislima i voljom. Kao što stoji na znanost.geeku: Sintetička biologija: projektiranje bakterije. “Za sada, jednostavno smo uspjeli dokazati da naš koncept radi. Ostaje vidjeti koje bi potencijalne praktične primjene to moglo imati”, kaže Flavio Schwarz iz Life Science Zurich Graduate School. Novi proces je zapravo “nusprodukt” njegove disertacije – daljnji dokaz da osnovna istraživanja također mogu proizvesti rezultate usmjerene primjeni. Potrebni su samo snalažljivi ljudi, poput Flavia Schwarza, koji to mogu prepoznati., Izvor: sciencedaily.com „
Znanstvenici sa područja molekularne biologije gledaju na DNK kao na svojevrstan programerski jezik, a žive stanice kao na kompjuter. A pošto su takvi istraživački projekti financirani od vladinih institucija i/ili multinacionalnih kompanija, razvoj sintetičke biologije bi mogao dovesti do nove ere bioterorizma o čemu se do danas nije niti sanjalo. No u najvećem broju članaka na tu temu koriste se stručni nazivi koje mogu razumjeti samo stručnjaci specijalizirani za to područje. Eto npr. jedan citat: „U drugom koraku, nepotrebni dijelovi šećera su uklonjeni izvan bakterijske stanice i zamijenjeni sa kemijski sintetiziranim molekulama šećera različitih veličina i struktura, za proizvodnju struktura šećera nalik ljudskim glikanima.“, znanost.geek. Pogledajmo dalje na koji je način pisan članak. Prije svega, u optimističnom smislu, kao da je to što se događa zasigurno dobro, da će to doprijeniti razvoju čovjeka itd i tome sl. U drugom redu, ulazi se u dubine terminoloških makinacija koje pak prosječnog čitatelja odvode od samog pointa o čemu mi ovdje pričamo do one željene ideologije koju se tim načinom propagira. Eto primjera: „Novi alat: E. coli je dobro poznati biološki radni konj koji se može koristiti za proizvodnju rekombinantnih proteina. Problem je u tome što E. coli nedostaje mnogo funkcija potrebnih za modificiranje proteina sa molekulama šećera. Tim Markusa Aebija, međutim, nedavno je otkrio da Campylobacter može učiniti nešto što mogu samo eukarioti poput ljudskih stanica: pričvrstiti molekule šećera na proteine praćenjem sinteze, da bi proizveli glikoproteine.“ Nadalje stoji slijedeće: „Kada crijevna bakterija E. coli i patogen proljeva Campylobacter rade zajedno, to ne mora dovesti do ozbiljnih bolesti. Umjesto toga, kada tim biologa i kemičara koristi produkt ove bakterijske suradnje, to otvara cijelu novu tehnologiju s potencijalnim farmaceutskim primjenama.“
Kao što vidite, u znanstvenim časoposima se propagiraju ti sintetski biološki eksperimenti pri čemu se ne osvrće na etičku stranu priče. Također, treba obratiti pažnju na riječ rekombinantnih proteina. Ista terminologija se koristi eto upavo u GMO-u. Ne treba nam mnogo da se pospoje točke, zar ne? Jednom riječju, „virusi i bakterije manipuliraju kemikalijama u ljudskom tijelu i, programirajući ih da šalju odgovarajuće agense u mozak, bio-programer potencijalno može preuzeti kontrolu nad žrtvinim ponašanjem.“, Umjetno stvoreni virus koji hakira i kontrolira mozak: Imate li nešto protiv?, Matrixworld-hr.com
Sada, mnogi tvrde da je polje sintetičke biologija tek na svojim počecima, i da takva biologija može pomoći pri sprečavanju raka. No unatoč tim spomenutim počecima, po prvi puta prošle godine, milijarder i poduzetnik, biolog Dr. Craig Venter je stvorio “umjetni život” i nazvao ga Synthia. Andrew Hessel sa Sveučilišta Singularity na NASA-inom istraživačkom kampusu na tehnološkoj konferenciji TXM upozorava da virusi i bakterije šalju kemikalije u ljudski mozak te mogu biti upotrijebljene da kontroliraju domaćina. Na Konvenciji o zabrani razvijanja, proizvodnje i uskladištenja bakteriološkog (biološkog) i toksinskog oružja i o njihovom uništenju stavljen je naglasak na tri važne točke: 1. zakonodavstvo, provedba obveza proizašlih iz Konvencije u nacionalno zakonodavstvo, 2. nadzor nad biološkim agensima i toksinima i 3. prisilno provođenje zakona kada se ustanovi njihovo kršenje. BTWC ili Biological and Toxin Weapons Convention, Konvencija koju smo maloprije spomenuli treba dakle služiti kao sigurnosno sredstvo za nadziranje istraživanja u sintetičkoj biologiji. Međutim, radi dvostrukih mjerila i namjera upotrebe, veoma je teško provesti to nadziranje te unatoč Konvenciji sintetička biologija predstavlja ozbiljnu prijetnju za čovjeka. Kako stoji u članku na stranici hrvatski-vojnik.hr:
„Sintetička biologija je nova znanstvena disciplina, koja uključuje rastavljanje mikroba na njihove osnovne genetičke sastavnice kako bi se omogućila njihova manipulacija i ponovno sastavljanje u svrhu stvaranja novog oblika života. To također uključuje stvaranje novih genetičkih kodova znanih kao DNA, koji ne postoje u prirodi. Sintetička biologija se može primjeniti u autonomnim biokemijskim senzorima, proizvodnji biomaterijala, programiranim terapeuticima, “pametnoj” poljoprivredi i eksperimentalnim inženjerskim sustavima za biologe. Potencijalne koristi sintetičke biologije uključuju razvijanje novih mikroorganizama za tretiranje bolesti kao što su maligne bolesti puno učinkovitije i stvarajući nove i jeftinije lijekove. Zatim, umjetno razvijene nove organizme koji mogu osigurati jeftinije i čistije izvore energije nago današnje temeljene na naftnim gorivima i koji mogu otkriti umanjiti zagađenja okoliša u zemlji, zraku i vodi.
Potencijalni rizici sintetičke biologije nisu još poznati ali postoji zabrinutost da se sintetski organizmi mogu ponašati neočekivano i štetno te mogu uzrokovati velike štete u okolišu. Također postoji zabrinutost da ako ti organizmi dospiju u ruke terorista mogu se koristiti kao oružje. Mogućnost stvaranja umjetnog života može podići moral ali se postavlja i etičko pitanje kako je definiran život. Potencijalna opasnost predstavlja i tzv. sintetička genomika kao nove tehnika za proizvodnju DNA i dijelova iste (genske i genomske sinteze) a koje današnje velike korporacije u farmaceutskoj industriji koriste u velikim količinama. Ako se ovome pridoda i danas sve prisutnija nanotehnlogija, zaključci mogu poprimiti pesimističan naglasak. „
Kao što vidimo, navode se pozitivne strane razvoja ovog polja biologije, no također se upozorava na one štetne strane kao što je biološki terorizam i upotreba ove biološke tehnologije sa strane farmaceutskih industrija. A kao što znamo već iz opće poznatih priča o GMO-u, takve industrije u prvom redu koriste nove tehnologije za vlastiti profit. Tako će u ovom slučaju farmaceutska industrija prvo prodavati praktično upotrijebljive rezultate sintetičke biologije raznim vladinim tijelima diljem svijeta koje će pomoću te tehnologije nastojati provesti kontrolu nad čovjekom. Što se tiče pozitivnih strana poput sprečavanje raka, možemo si samo zamislititi sume sa nekoliko nula koje će vlasnici patenata tražiti za takve pozitivne namjene. Ja osobno moram priznati da sam veoma sumnjičav svezi glede gore nabrojanih pozitivnih strana. Neka za kraj blogerica Computer Worlda, Darlene Storm kaže: “Znam ljude koji ne mogu održavati ni vlastita računala da budu zaštićena i ažurirana. Pitam se hoće li postati više sigurnosno osviješteni kad bi hakiranje moglo postati smrtonosno?”, matrix-hr.com.
Robert Olujić