Robert Radamant’s Co

About the great big white world

Archive for March, 2010

Gekko Breaks Da Rules Set: Robert Radamant Edit

Posted by robertradamantsco on March 29, 2010

nedavno smo ja i moj nadasve uvazeni kolega phillipe zasvirali u rijeckom klubu gekko sto nam je bilo bas kul iskustvo. odlican party, odlicna publika, odlican smjestaj.  kakav je bio party? trajao je do nekih 7-pol 8. mislim da je to dovoljno reci…

vrtilo se  fakat svasta, kao sto je i pisalo u najavi, no nismo uspjeli to sve snimiti. jebga, my bad. ali zato imamo bar jedan dio od nekih 50 i nesto min sto ovdje eto stavljamo na download. rijec je o glitch hop dijelu moje malenkosti, pa tko voli, neka izvoli.

Gekko Breaks Da Rules Set

Advertisements

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »

For a blank page

Posted by robertradamantsco on March 29, 2010

Eto, nazdravljam za praznu stranicu. Svi koji su se okušali u pisanju, bez obzira da li bili uspješni ili ne, znaju što je blank page. I što znači nazdraviti za prokleti filing kada nemate ništa konkretno poručiti, izreći, iako u vama toliko toga kipi da je naspram toga vulkan poput djeteta na njihaljci: samo se njiše amo-tamo i sanjari o letu čije ostvarenje nije ustvari nikakva imaginacija. Međutim, za vas, samo tu praznu stranicu ispuniti je već herkulovski pothvat. Nešto gotovo mitsko, poput nadmašiti Hendrixa u gitari ili Dostojevskog u riječima. Ali whatever, eto, kao što vidimo, i taj blank page se polako popunjava, ispunjava, kreće prema nečemu… Čemu? Eh…

Što bi ta prazna stranica ustvari trebala izreći? Samo još jedan izljev nakupljenog smeća prilikom prolaska pokraj ljudskih tvorevina? Ili možda pokušaj istinske ekspresije svojeg bića? Fuck it, nemam pojma, bar za sad, jer me prekida playlista, piva i motanje pljuga.

Ali bez brige, ta mala stanka nije prekinula moje misli, štoviše, na neki način ih je raspalila, ražestila; dala im je krila koje se šire u obliku nebeskog ogledala iznad naših civilizacija, naših pokušaja da unaprijedimo sami sebe, da pronađemo individuu pomoću plastičnih replika one iskonske individue, izvorno rođene iz zemlje i duha. Da li je o tome ova prazna stranica?

Možda je o politici, o strankama, o antagonizmima koje jedni druge karaju u istoj prostoriji jedne te iste stranke? Možda ta  politika i želi da ju svi jebemo, jer – nije li ona kurva? Ali ne – dame i gospodo – nemojmo tako! Kurva je poštena osoba jer pošteno i iskreno daje do znanja što želi i što za to nudi, zar ne? Ali politika? Molim vas, nećemo o tome:  svi kontamo poantu.

No o čemu je onda ovaj blank page? O fuckin ljubavnim pričama? O propalim vezama? O prijateljima koji su sad u nekoj sasvim drugoj dimenziji? OK, osim onih nekoliko stalnih. Kojima imamo da skidamo kapu!

Ne, neću u te emocionalne vode jer ću tamo samo zabrazditi kao u živom blatu.  Rađe ću o mravima, recimo. Fascinantna bića, ti mravi. Koliko su samo radišni, koliko proždrljivi, a opet, ne muče ih gluposti tipa recepti za mršavljenje. A kako tek organizirani. Da smo mi upola toliko organizirani, imali bismo tri puta bolju verziju sadašnjosti nego što je to ona u Star Treku. No nisu ni mravi ono o čemu želim naklapati. Imao sam ustvari guštere na umu. Naime sanjao sam neke fuckin guštere koji se nalaze u jednoj prostoriji, na katu na jednoj terasi koja ide ukrug cijele sobe. Također su se nalazili i dolje, gdje smo se nas nekoliko nalazili, ali ih je odvajala niska ograda. Ti su gušteri neprestano hodali ukrug, nisu nam željeli nauditi ali niti nas pustiti van iz prostorije, samo su hodali šutke u krug. I ne znam što je točno bilo, netko je nešto poduzeo, svašta se izdogađalo u par minuta, i odjednom su gušteri sa kata popadali dolje, i među njima jedan moj poznanik iz sškole, lik s kojim se nisam ni vidio ni čuo barem šest-sedam godina. Ja sam na njega navalio, derao se  na njega da što on to ima brijat sa gušterima i bla, a on se samo bezbrižno smijao i rekao da kaj brijem, da mi ionako nitko nije srce iščupao. I to je to. Kraj priče. WTF?! Bez brige, neću to sranje analizirati, fakat mi se ne da. Ali ti fuckin gušteri… Pih! Ni o tome ne želim pisati.

Pa što onda? Možda je ova prazna stranica samo o samom izričaju čije melodije bi nas trebale nježno voditi za ruku kroz makova polja? Ili da budemo cinični: religiozna? I don’t know folks.

Vidim učitelje i njihove pouke, vidim doktore i njihove injekcije, vidim profesore koji uživaju u vlastitim predavanjima, vidim nedovršene kao i dovršene diplome, vidim laboratorije, pa industriju, patente na zajednička dobra, eksploataciju toliko bujne mašte, toliko sposobne a smještene u skučene prostore u kojima je jedina oprema ona za disanje.

Ali također vidim da ovo ipak nije baš ful blank page. Nešto je tu nadrljano, nešto izrečeno, iskazano, izdrkano, ako tako hoćete, pa makar to vrijedilo koliko je crno pod noktom.

Fuck it! Ako je to forma i sadržaj koji sad ovdje treba biti, neka, ja kao ah tako ponosan autor kažem: let it be. Možda ova izdrkotina nekome nešto znači, možda ne. Ovisi koliko je tko čemu sklon, zar ne? No jedno je sigurno: svi smo skloni onome što nam se na neki način gadi. Gušterima? Ej, nije bed, nemojte se sramiti, its just human.

And a blank page…  So: cheers for it!

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »

Gekko Breaks Da Rules 20.3 @ klub Gekko in Rijeka

Posted by robertradamantsco on March 8, 2010

Krajem mjeseca ožujka, točnije u subotu 20.03. u klubu Gekko, imat ćete se priliku izbaciti  višak stresa i kalorija nakupljenog preko tjedna i nabaciti jedan booty shake s dvojicom etabliranih guzomrdaca pod imenom phillipe i robert radamant. Sve to pod nezamislivo visokom cijenom od 20 kn.

Tko su phillipe i robert radamant i zašto ne propustiti prvi “Breaks Da Rules” u klubu Gekko?

phillipe dolazi iz poznate zagrebačke ekipe confusion, jednoj od najaktivnijih i najkvalitetnijih kruova elektronske glazbe i to ne samo na domaćoj, već i na regionalnoj klupskoj sceni. Nije naodmet spomenuti da su on i njegova ekipa zaduženi za postojanje festivala illectricity i S*CORE – snowboarding and music festival, te uspješnih klupskih večeri kao što su playground!, illectric funk, zig-zag, itd.

Dugogodišnje DJ iskustvo, precizni mixevi i kombiniranje glazbenih žanrova, samo su neke odlike radi kojih možemo phillipea svrstati među pionire elektronske glazbe izlomljenih ritmova. Svirao je s velikanima kao što su: LTJ Bukem i MC Conrad, Black Sun Empire, Optical, Teebee, EZ Rollers, The Bug, Joker, Dub Pistols, Modeselektor, DJ Krush, A Guy Called Gerald, Martyn, itd. Okretao je ploče na nizu svjetski poznatih festivala kao što su EXIT festival 04/09, MTV Valkana Beach, Lift festival/Sarajevo Film festival, Elevate Festival u Grazu, InMusic festival, Motovun Film festival, Outlook festival 08/09, Soundwave u Gardenu, Seasplash Reggae festival, Future Sound Of Zagreb, te mnogim drugim. Rado je viđen i u svim većim i manjim gradovima u Hrvatskoj, te je po službenim glazbenim zadatcima posjetio brojne gradove i države u Europi poput Slovenije (Bled, Škofija Loka, Ljubljana), Makedonije (Bitola), Graza, Villacha, Praga, Sofije, Beograda, Novog Sada, Sarajeva

http://www.myspace.com/xphillipex

robert radamant je DJ, producent i promotor elektronske glazbe i evenata. Za njega ćemo reći da je nastupio skoro po cijeloj Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Sloveniji i Austriji. Osim toga, činjenica da redovito surađuje sa spomenutim confusionom, Crobotima, Bassinvadersima, LED ekipom iz Karlovca i raznim drugim DJ ekipama, daje vam dovoljan razlog da pohodite njegov warm up u kojem će vas lagano voditi galaksijama plesne cutting edge elektronike kao što su: dubstep, glitch hop, breakbeat, electro i d’n’b.  No da ne nabrajamo i opisujemo sve to, skočite na njegov myspace profil na kojem možete čuti njegovu vlastitu produkciju i nekoliko DJ setova, te se sami uvjeriti o čemu se radi i zašto ne propustiti ovu veselu zabavu.  So long folks: see ya on da floor!

http://www.myspace.com/robertradamantsco

Posted in Uncategorized | Tagged: , , | Leave a Comment »

nekoliko crtica

Posted by robertradamantsco on March 2, 2010

tu smo. na pocetku same kulminacije ove fuckin civilizacije. ili smo na kraju? jer: ne pokazuju li svi znakovi da smo dosli do Rimske Kurve – i to one reloaded one?! whatever, ovo je samo jos jedan dan u nizu isprepletenih oblika tisucljecima stare kulture, nesto tipa bloody sunday u prosirenoj verziji, kao ono “sjeban sam ali nisam kriv jer samo samo zrtva sistema: dokaz u knjiznici pod rubrikom psihologija. bihevioristicka, da budemo tocniji. ”

da, dobro ste vidjeli – zrtva sistema. ali fuck it – just do it, zar ne? dakle, idemo, prema zapadu, ka obecanoj zemlji, jer: jos imamo jebene klubove, jos imamo nase sankove, nase pice, i ono glavno: imamo facebook. dakle, zasto se bedirati?

life is good, life is funny, get a bunny and some money. jer, zar se ne svodi sve na to? ili imamo ipak jedan fuckin deep-kozmicki aspekt u ovoj ludnici znanu kao zivot? dont know, pitajte nekog drugog. ja sam samo lik koji se izdrkava po netu kad mu rimska kurva ne da jebat. i lik koji tu i tamo napravi neki mikrokozmicki party, knjigu, clanak, whatever, sve je to ionako u kategoriji drustveno prihvacenih propalica. na kraju, ja sam samo zrtva sistema. i ta zrtva se seta sa rukama u dzepovima na samom rubu civilizacije i ne pusi nikakve inicijace. jedino cemu se klanjam su jebeni totemi. ostalo, pa… ostalo su samo igracke za poigravanje na papiru ili u zvuku. i thats it. ili za one spore – ovaj tekst je s ovim zavrsio.

ciaos ekipo, idem do jedne kurve vidjet na cemu sam…

Posted in Uncategorized | Tagged: , , , | Leave a Comment »