Suradnja s prirodom umjesto borbe, dio 1

Živimo u kompleksnom svijetu punom kontradikcija. U dobu kada imamo najveći tehnološki razvoj, prosjek naše kolektivne svijesti je apsurdno malen. Naš način razmišljanja i pristup problemima poprilična je suprotnost tom tehnološkom napretku. Veliki je apsurd da je za toliko mnogo ljudi na ovom svijetu energija, stanovanje i hrana još uvijek veliko pitanje – i to još na račun majke zemlje. Priroda nam kao i uvijek do sada sve daje, a mi smo se zatrpali smećem koje sami sebi skupo naplaćujemo pri tome pustošeći prirodu. Sada, kako stvari stoje, mi se borimo s prirodom. Sve što trebamo učiniti je pretvoriti borbu u suradnju. To je ono što radi permakultura. Iako permakultura postoji već relativno dugo te se naveliko primjenjuje diljem svijeta u veoma uspješnim projektima, kod nas šira javnost još uvijek jedva da zna išta o tome. Ovaj tekst služi tome da informira i da stvori svijesnost o tom pokretu koji je mnogo više od samo „ekološkog vrtlarenja“. U ovom tekstu pokušat ćemo prikazati o čemu se tu radi kako bi nas to inspiriralo da se dalje educiramo. I da primijenimo principe permakulture i u svom životu.

Permakultura (PK) je skupni termin za tehnike integralne praktične samoodrživosti. Ponekada je opisana kao ekološki dizajn koji oponaša prirodne procese.  To znači da promatranjem prirode osmišljavamo prostore u kojima živimo pri tome koristeći resurse koji su reciklažni i/ili prirodni i umjesto da zagađuju okološ, da mu pridonose.  Osim što je ekološki vrijedno, PK ima i ekonomski aspekt kojim se može život za sve bitne stvari (stanovanje, hrana i energija) organizirati na principima samodovoljnosti.