radionica u mami > distribucija nezavisnih medija i print on demand

PETAK_13.06. _ 10.00h - 17.00h
Net.kulturni klub MaMa [Preradoviceva 18]

Mreža MoreisMore je internetski sustav distribucije nezavisnih medija
koji se namjeravaju prodavati na razlicitim mjestima u lokalnoj
sredini. Clanovi mreze mogu unijeti informacije o svojoj sredini
(knjizare, dogadanja i sl.) te ih podijeliti sa svima kako bi pomogli
daljnju izgradnju distribucijske mreĹže. Mreza MoreisMore osigurava
nacin na koji ljudi iz loklane sredine mogu biti nagradeni za
distribuiranje medija publici i za podrsku producentima nezavisnih
medija doprinoseci tako odrzivoj ekonomiji. Sustav funkcnionira preko
agenata koji se obavezu na prodaju medija u svojoj sredini bilo
knjizarama ili direktno na razlicitim dogadanjima, a zauzvrat
dobivaju postotak od prodaje. Ako ste nezavisni producent medija i
zelite svoje sadrzaje uciniti dostupnima putem mreze, ova mreza
trenutno prima video, casopise, knjige, software i druge promotivne
materijale. (http://www.moreismore.net/)

Prvi dio radionice posvetit ce se lokalizaciji projekta More is More
za Hrvatsku. Rezultat radionice bilo bi prevodenje web sitea,
definiranje detalja medijskih procedura te prodajnih mjesta.

Drugi dio radionice bit ce posvecen sustavu Print on Demand (http://www.openmute.org) 
u kojem ce se objasniti osnove sustava i pruzanju osnovnih znanja
zainteresiranima za tiskanje knjiga po narudzbi.

O voditelju:
Voditelj radionice je Simon Worthington, umjetnik i jedan od urednika
Mute magazina. On je ujedno i suosnivac zadnjeg projekta kojeg je Mute
magazine zapoceo pod nazivom OpenMute namijenjenog dijeljenju
internetskih alata i znanja vezanih za njegov vlastiti razvoj, te
potpori lokalnim mreznim inicijativama u East Endu u Londonu.

— Organizira klub Booksa uz suradnju Multimedijalnog instituta

KONTAKT I PRIJAVA ZA RADIONICU:

Miljenka Buljevic - Booksa [miljenka_buljevic@yahoo.com]
Petar Milat - Multimedijalni institut [zoe@mi2.hr, 091 5365162]

Razmjena u slobodnoj kulturi izmedu Hrvatske i Brazila u cetvrtoj godini

Preuzeto sa uke

Četvrtu godinu za redom Ministarstvo kulture RH sufinancira program međunarodne suradnje i razmijene u slobodnoj i otvorenoj kulturi između Hrvatske i Brazila. Program je započet suradnjom udruge UKE iz Križevaca i platforme za kraeativni rad u okruženju softvera otvorenog koda Estudiolivre iz Brazila 2005. godine za vrijeme festivala EEII ‘05.

Tijekom prošle četiri godine Hrvatsku je posjetilo osam umjetnika, sociologa, stručnjaka u novim komunikacijskim tehnologijama i softveru otvorenog koda, studenata komunikologije i medija. Neki od njih boravili su u više gradova: čak pet gradova na Jadranskom moru i tri grada u unutrašnjosti posječeni su sa raznolikim programima radio emisija, umjetničkih performansa i instalacija, radionica, prezentacija, glazbenih događanja i sl.

Dea Vidovic: kako je organizirana nezavisna kulturna scena u Hrvatskoj?

Preuzeto sa PLAN.et-a

PLANet magazin donosi razgovor s Deom Vidović, koordinatoricom programa Clubture HR i glavnom urednicom portala Kulturpunkt.hr na temu petogodišnjice postojanja saveza Clubture.

Možeš li za početak razjasniti koje su razlike između zavisne i nezavisne kulture?

Nezavisna kulturna scena u Hrvatskoj formira se negdje početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Ona je na neki način paralelni svijet postojećoj dominantnoj, institucionalnoj, mainstream i etabliranoj kulturi. Nezavisna kultura je hrvatsko društvo osvježila novim kreativnim snagama umjetničkog, kulturnog i društvenog djelovanja. Riječ je o samoosnovanim organizacijama koje nisu u vlasništvu države, grada ili nekog trećeg subjekta. One samostalno odlučuju i upravljaju organizacijom, a financijski ne ovise isključivo o jednom izvoru financiranja te same odlučuju na koji način će raspodijeliti sredstva unutar svojih programskih i projektnih aktivnosti.

Je li to glavna razlika između organizacija koje djeluju u okviru nezavisne kulturne scene i institucija?

Na neki način možemo reći da je to ključna razlika. Naime, većina kulturnih institucija (kazališta, muzeji, galerije, kulturni centri itd.) je u vlasništvu države ili gradova koji utječu na njihove načine upravljanja i odlučivanja. Kulturne politike tijekom devedesetih, a na žalost ni danas nije puno drugačije, svedene su na razinu financiranja i kontrole ravnateljskih pozicija javnih kulturnih institucija, pri čemu je politička podobnost jedan od ključnih kriterija. No tu je još jedna vidljiva razlika. Nezavisni kulturni akteri bore se za javni prostor i jačaju svijest o važnosti kulture u javnom društvenom i političkom životu. Upravo su oni ti koji se zalažu za transformaciju postojećeg kulturnog sustava, dok takva intencija kod kultunih institucija nije vidljiva. One su zastale na ostavštini iz vremena socijalizma i ne provode strukturnu tranziciju.

Amon Tobin na Zednom uhu

Tko čeka taj i dočeka, govori stara narodna, a mogli bi ju i nastaviti sa «a kad dočeka, duplo jače ga ščepa». I mislim da mogu govoriti u ime većine publike da nas je sve dobro ščepao jučerašnji dj set dugo očekivanog Amona Tobina. Pogotovo što se akademskih 15 minuta lagano produžilo za nekih sat do sat i pol, tako da su ovacije već pri samoj pojavi A. Tobina počele kao fina uvertira u set koji je trajao solidnih dva i pol sata + velikodušni dodatak puta dva. No o tome kasnije…

Sam set je počeo sa onim tipičnim i prepoznatljivim tobinovskim soundovima tipa semplirani strojevi, vibracije opruga, škripanje vrata, motori i sl. što je sve provučeno kroz cijelu abecedu efekata i što čini glazbu ovog dj-a, producenta i sound inženjera tako originalnom. No suprotno mojim očekivanjima, Amon se nije zadržavao na upornom loopiranju fieldrecordingsa, već je odmah počeo sa tvrdim, veoma heavy beatom radi čega sam se uplašio za zidove &TD dvorane. Riječ je o čudnoj kombinaciji instrumentalnog hip hopa i teškog dub stepa, nekakav tvrdi downtempo, o basovima koji su pumpali poput divovske trudnice, o snareovima čije bi odzvanjanje posramilo i metaluršku industriju… Radi ilustracije bi mogli uzeti drumove iz njegovih trackova poput Rosies, Proper Hoodidge ili Esther’s sa zadnjeg albuma Foley Room. Uostalom, u setu se i jesu prepoznali neki trackovi sa tog posljednjeg albuma.

Slobodni festival 2 - poziv na sudjelovanje

Pozivamo vas da sudjelujete kao predavači, voditelji radionica ili izvođači na drugom Slobodnom festivalu (festivalu slobodnih tehnologija i novih društvenih praksi). Festival će se održati 27., 28. i 29. lipnja 2008. u Čakovcu u organizaciji udruge Autonomni centar (www.actnow.hr). Kako je izgledao prošlogodišnji festival, možete vidjeti na www.slobodnifestival.info.

Ovogodišnji festival će se sastojati od 2 dijela:

1.Konferencija: Primjena softvera otvorenog koda u malim i srednjim poduzećima

2.Festivalski dio: Različite teme s područja slobodne kulture, slobodnog softvera, otvorenih tehnologija i novih medija.

Da li bi to uspjelo i u Hrvatskoj?

Kako se blizi prosvjed kontra Busha, njegove imperijalisticke politike te na kraju i NATO-a, sve vise razmisljam o jednom drugacijem pristupu demonstriranju. Dakako da mi se ta ideja vec dugo motala po glavi, no u posljednje vrijeme te misli zauzimaju sve veci prostor u mojem svijetu ideja. Razmisljam o Reclaim the Streets pokretu i tome slicnim pristupima, kao sto je npr. bio i poznati Love paradeu Berlinu, koji je na pocetku imao aktivisticko-politicku pozadinu. Kasnije se taj veliki event prometnuo u grotesknu manifestaciju gdje je pojam love znacio jos jedino ljubav prema bolesnom drogsanju i sveopcem seksu, no na pocetku je bilo drugacije. Nakon pada berlinskog zida prvi Love parade je imao poruku mira i internacionalnog jedinstva kroz muziku sto je kasnije ostala parola rane rave scene. Spomenuti Reclaim The Streets pokret je voden prvobitnom idejom zauzimanjem javnih prostora organiziranjem raveova po autoputovima, a kasnije i po gradovima. Iako je to ispocetka bio pokret koji se najvise odupirao koristenjem auta i cestovnih infrastruktura kao temeljnim sredstvima globalistickih mehanizama, kasnije se pokret poceo zalagati i protiv izrabljivackog djelovanja multinacionalnih kompanija, svjetske banke i sl. Organizirali su se npr. rave-prosvjedi po velikim gradovima na dan G8 summita ili WTO-a. Sto god mislili o amerima, kad je rijec o aktivizmu ovakve vrste oni su pokazali veoma visoku organiziranost. Tako je u Seatlu jednom bilo vise od 30 000 ljudi na ulicama koji su sav javni prostor tih gradova pretvorili u jedan golem party na kojem  se moglo vidjeti na stotine transparenata kontra WTO-a, G8-a itd.

Sad, ono sto mi se namece u posljednje vrijeme u mom svijetu ideja je slijedece. Da li bi bilo moguce tako nesto, pa makar i u  stotinu puta manjim razmjerima izvesti i u Hrvatskoj? Da li bi uspjeli skupiti nevladine udruge, razne druge grupe i pojedince da nesto slicne organiziraju u jednom Zagrebu?  Da se postave po ulicama grada (ne samo Zagreba. Naprotiv, u sto vise gradova to bolje) zvucnici, mixpultovi, DJ-i i da se mobililizira rulja da izade na ulice s transparentima protiv NATO-a i svega sto vec ide uz to? Da, znam, zvuci ne samo sanjarski vec gotovo nemoguce. No ako vec ne na ulicama, mozda barem da se organiziraju partyji po hrv. klubovima s parolama tipa NO NATO i sl. na kojima bi se mogli davati potpisi za pokretanje referenduma?

Sto se tice zauzimanja ulica, realista u meni mi govori prijekornim glasom da ne bulaznim, no idealista demantira onog prvog smijesnim sanjarski, ali ipak sugestivnim i mocnim glasom kako to mozda i nije tako nemoguce. Kako god, sto se tice one ideje o klubovima, za to vjerujem da to i nije tako tesko izvesti. Mislim da nije tako tesko ubaciti na flyere i plakate prilikom organizacije nekog glazbenog eventa (ne mora biti nuzno party, moze i koncert…) natpis kontra NATO-a i informaciju da ce se na doticnom eventu nalaziti stand gdje se mogu davati potpisi za referendum. Isto tako mogu i VJ-i ubacivati u svoje klipove takve parole…  Mislim da nije nerealno ne samo razmisljati o tako necemu, vec i pokrenuti takvu jednu inicijativu po nekim klubovima u Hrvatskoj. Ili smo ipak samo sankerski politicari koji pljuju po svemu dok ispijaju pivu za pivom?

Konacno i Amon Tobin u Zagrebu…

Ova vijest je pocela prvo kruziti usmenim putem, poput kakve legende. Primio sam ju s cudenjem, jer na myspaceu doticnog glazbenika nije pisala nikakva najava koja bi to potvrdila. Nakon toga je google nesto izbacio, ali na sluzbenom sajtu sc-a nisam jos uvijek nista vidio. Sve je to sadrzavalo notu neceg nevjerojatnog, da ne kazem misticnog. Iscekivanje je raslo usporedno sa zbunjenoscu… Na kraju mi je frend poslao link na sc-ov sajt na kojem je konacno osvanula i sluzbena vijest. Dakle, u sklopu ovogodisnjeg festivala Zedno uho u teatru & TD-a 24.4.08′ pojaviti ce se Amon Adonai Santos de Araujo Tobin. Za one koji ne prate takvu vrstu glazbe ta vijest mozda nece djelovati kao nesto narocito posebno, no rijec je o dogadaju kao da dolazi npr. jedan Richie Hawtin sto bi partyjanerske vode itekako uzburkalo.

Najkraci opis glazbe Amon Tobina bi se mogao opisati kao svojevrsnu mijesavinu instrumentalnog hip hopa, jungle i d’n'b beatova, jazz elemenata, IDM-a i istocnjackih ethno melodija, no zaustaviti se na ovakvom opisu opisu bi bilo u najmanju ruku sturo, a bez sumnje i posve neposteno. Ovdje nije samo rijec o vjestom kombiniranju raznih glazbenih pravaca, ovdje je rijec o reverbanju, delayanju, distorziranju, ali i mnogo toga vise. Ovaj producent tako je poznat po neobicno vjestom i kreativnom koristenju sempliranih zvukova iz prirode. Koristi sve, od starih gramofonskih ploca i motora do akustika iz zgrada (album “Out From Out Where“). Takav pristup produkciji stvara neobicno originalan efekt te veoma kompleksnu zvucnu sliku sa mnogo slojeva. Sami trackovi variraju od klubske atmosfere do pozadinske kao stvorenu za pratnju kakve multimedijalne instalacije; ne samo od tracka do tracka vec cesto puta se takve velike oscilacije moge naci i u samo jednom tracku. Mislim da nije pretjerano reci kako je Amon Tobin najzanimljivije ime sa kultnog labela Ninja Tune.

Da ne bi netko jos pomislio da se radi o nekoj cisto eksperimentalnoj glazbi, nije naodmet spomenuti da je njegova stvar “Saboteur” posluzila kao glavna tema filma “Italian Job” iz 2003. Takoder je radio soundtrack za Ubisoftovu igru Tom Clancy’s Splinter Cell: Chaos Theory sto je kasnije izdano kao album pod istim imenom.

Kako se ova najava ne bi pretvorila u poduzi clanak, zavrsit cu sada sa napomenom da bi za sve ljubitelje ne samo elektronske glazbe bila velika steta propustiti ovaj nastup Amona Tobina 24.4. u zagrebackom SC-a. Stoga, zahvaljujem se ekipi iz SC-a na ovom potezu koji je bez sumnje jedan od vecih u igri hrvatskih dogadanja…

antiBUSH prosvjed 4.4.

Povodom Busheva dolaska u Hrvatsku, na Trgu Francuske Republike će 4. travnja u 17h biti prosvjed koji organizira ad hoc građanska  inicijativa AIA (antiimperijalistička akcija).  Pozivamo sve zainteresirane da se pridruľe prosvjedu da poąaljemo
poruku svijetu da Hrvatska nije uz Busha i američku agresivnu politiku! Ponesite transparenete, zviľdaljke, bubnjeve i sve ostalo ąto vam se čini prikladnim… Posebno pozivamo sve zainteresirane izvan Zagreba da nam se pridruľe i učine to i nacionalnim prosvjedom (u petak 4.4. i subotu 5.4. su u Zagrebu planirane i mnoge druge aktivnosti povezane s Bushevim
dolaskom, potpisivanjem za referendum o NATO-u, antiNATO-aktivnostima itd.).

Tko nas pita za NATO?

Hrvatska se sprema za ulazak u NATO. Intenzivno nam se servira preko medija kako je to nuzno, i kako su samo primitivci protiv. Uobicajeni argumenti su kako ce nas NATO braniti od nemirnog Balkana i Srbije, kako ce nas manje kostati vojska jer ce sada biti mala i profesionalna, a kako se za NATO baze ne moramo brinuti, jer da “nece biti NATO baza u Hrvatskoj”. U isto vrijeme se sve koji bi se usudili iznjeti suprotne argumente usutkava i marginalizira. Rezultat je to instrukcija koje je kod predsjednika Mesica i premjera Sanadera pohadjao Vanja Sutlic (glavni urednik HRT-a) i jos neki celnici iz medija o potrebi
da NATO uljepsa i usminka pred ocima hrvatske javnosti. A jos prije toga, za svaki slucaj, pripremio se teren ustavnom izmjenom po kojoj nam ne treba referendum. Jer narod je naivan, i ne smije odlucivati sam o svojoj sudbini. Bolje je kad to cine korumpirani
politicari.

Zasto NATO zeli Hrvatsku:
-radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad Hrvatskom: trenutno njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zracne koridore i to moraju placati. Ako udjemo u NATO, citav ce im hrvatski zracni prostor biti besplatno dostupan.

-baze: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske
kontrole Jadrana. Treca je lokacija vojni poligon u Slunju. Valja napomenuti da ce ondje Amerikanci,imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopce nece biti pod hrvatskom jurisdikcijom). Ne treba ni govoriti kakav ce ucinak sve te baze imati na hrvatski turizam i
okolis. NE postoji zemlja clanica NATOa koja nema NATO bazu.

-vojna oprema: jasna je stvar da ce clanice NATO-a (a ponajprije SAD) profitirati na tome sto ce Hrvatska  morati od njih kupovati sve oruzje (i municiju !), radi “prilagodbe NATO-ovim standardima”. Pritom otpada sve naoruzanje koje HV vec ima, a koje nije “u skladu s NATO-ovim standardima” iako je inace posve funkcionalno.

-zracne snage: NATO trazi od Hrvatske da nema zracne snage, jer nam ne trebaju, oni ce nas stititi. Slovenci su od toga odustali nakon sto su nakon godinu dana “zracne zastite” za koju je bila ovlastena Turska (dok je zapovjednistvo bilo u Litvi!) dobili racun od 20 milijuna eura.

-Hrvatska ce, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske (u Afganistanu za pocetak, gdje im zapovijedaju Amerikanci), a 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme. Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, sto ukljucuje i
medjunarodne misije, imaju velikih problema s privlacenjem mladih ljudi da popune kvotu.

-Suverenitet: nakon ulaska u NATO NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na podrucju Hrvatske bez dopustenja hrvatskih vlasti.

-Godisnja clanarina: Hrvatska ce u NATOvu blagajnu uplacivati 3 milijuna eura godisnje.

-Jos malo Slovenskih iskustava: baza u Cerklju je unutar 10 km od nuklearne elektrane Krsko, dok u Europi zakon propisuje barem 50 km. U tu bazu ce slijetati avioni i izmedju ostalog ostavljati neiskoristene bombe (mali podsjetnik stvarnosti!). Vjezbe se odvijaju danju i nocu, ”touch down” vjezbe izvode se svake 4 minute. Buka je stanovnicima slovenskog Posavlja nesnosna. Otkad je Slovenija pristupila NATO-u velike korupcijke trzavice potresaju ministarstvo obrane. Jos jedan uvjet Sloveniji za pristup NATO-u bio je povecanje izdataka za vojsku. Karel Lipic (Zveza ekoloskih gibanj, Slovenija) je izjavio da se sada ponovno treba
provesti referendum o NATO-u u Sloveniji, nema sanse da bi prosao.

-napad Srbije na Hrvatsku: sve negativne posljedice pobrojane gore neki odbacuju logikom “ma neka je to sve  i istina ali barem cemo biti sigurni”. Sigurnost? Govori se o sigurnosti od globalnih i regionalnih prijetnji. Ako dodje do globalnog sukoba
NATOa i Rusije, ocito je da cemo biti sigurniji izvan NATOa nego u njemu. Isto je i u slucaju globalnih teroristickih prijetnji. Ukoliko se ne umjesamo u NATO, arapski i drugi teroristi nemaju motiva dirati nas. Dakle, ostaju prijetnje iz regije. Cak i ako
zanemarimo cinjenicu da je Srbija u totalnom rasulu i nema nas realno gledano cime napasti, kao i cinjenicu da smo se vec uspjesno od nje obranili, sjetimo se da je i Srbija u NATOvom Partnerstvu za mir i da je na putu da udje u NATO. Pa cemo biti u istom vojnom savezu sa Srbijom
(http://www.mod.gov.yu/partnerstvo_za_mir/partnerstvo.htm).

-ako je NATO tako dobar, zasto su ucestali protesti pred NATO bazama u Grckoj, Italiji, Japanu…sa sloganima “NATO out!”. U Japanu su osobito uzrujani zbog silovanja i kriminala, i zbog toga sto se zlocini ne mogu procesirati na Japanskim sudovima
(http://www.cbsnews.com/stories/2008/02/29/world/main3891559.shtml).
Mozda je ovo dobro mjesto i za spomenuti visoki postotak HIV pozitivnih americkih vojnika.

MI JOS UVIJEK MOZEMO NESTO PODUZETI. Ako se skupi barem 10% potpisa biraca, vlada mora raspisati
referendum. Zato izadjite, potpisite se, volontirajte ili cak organizirajte stand za potpisivanje. Studenti Filozofskog fakulteta organizirali su stand pred svojim fakultetom, mozda mozete i vi u svojoj sredini.

Sve potrebne informacije o tome gdje se potpisuje i kako i vi mozete pomoci naci cete na:

http://www.natonareferendum.org/

Kada nam vec ne daju u medije, prosirite barem ovaj mail.
A kad izborimo referendum, izadjite i glasajte po
svojoj savjesti. Jer ako samo sjedimo i ne ucinimo
nista, sto ce nam onda poslije pomoci kukanje. Sada je
trenutak.
Odluka narodu!

Autechre: Quaristice : recenzija

Jos davno sam zamjetio jednu zanimljivost kod recenzija, i to mi se misljenje s citanjem kvalitetnih recenzija samo jos vise urezalo. Po mojem skromnom misljenju, recenzija prije svega treba potaknut citaoca koji jos nije cuo materijal o kojem se pise, da sto prije nabavi obradenu gradu i da ju “isproba”. Recenzija treba pobuditi ne samo obican interes, ono kao “pa bilo bi ok to cuti”, vec osjecaj kako je krajnje potrebno za vas zivot to nesto sto prije nabaviti i preslusati do zadnje stotinke, toliko dok vam taj zvuk posve ne zaokupi um. Dobro se sjecam jedne davne recenzije iz kultnog lista Nomad o Mogwaiju i njihovom albumu Come On Die Young. Iako sam se tada vec naslusao tog albuma, kod citanja recenzije sam imao neodoljiv feeling da nesto ucijeloj prici nisam uhvatio te da moram brze-bolje pustiti taj album i jos jednom ga preslusati kao kod prvog puta. Iako ova recenzija koju cu sad predstaviti nije kod mene izazvala bas tako snazan efekt, treba reci kako se radi o odlicno odradenom prikazu posljednjeg albuma legendarnog elektronskog dvojca Autechre-a sa WARP-a i njihovog posljednjeg albuma Quaristice. Buduci da taj album jos nisam poslusao, ova recenzija mi je cak pomalo i bolno sjela jer u ovom trenutku nemogu poslusati o cemu se tu radi. No ovo bolno je samo pohvala dobroj recenziji, temeljito i slikovito odradenoj koja ne samo da pobudi interes za ovaj album, nego i za cijelu jednu scenu u sferi elektronike. No dobro, eto prvog dijela recenzije dok se drugi u kojem se obraduje track po track moze videti sa linka koji je dolje postavljen.

Autor: Domagoj Savor

Preuzeto sa PLA.net-a

Autechre
Quaristice

Autechre duo su nakon skoro 3 pune godine izdali novi album sa poznato neuobičajenim značenjem i nazivom, Quaristice (Kvaris-tiis, po naški, mislim). Njihov deveti studijski album, po mom mišljenju i najpristupačniji promijenio je dosadašnju strukturu Autechre albuma, na prvom mjestu po broju stvari, kojih ima čak 20, kao i zvukom, tvrđim i bližem njihovim live nastupima. Veliku ulogu pri stvaranju im je upravo i poslužila oprema koju koriste baš za nastupe uživo, koja se činila boljim rješenjem nakon nedavnog mijenjanja lokacije studija jednog od članova. Zato je album sastavljen od kraćih, dinamičnijih isječaka nastalih za vrijeme tih jamova, kasnije editiranih i prenesenih u jedinku što čini Quaristice.
Kada bih usporedio ovaj album sa prijašnjima mogu reći da u njemu nalazim elemente svih njih, bili ti elementi ambijentalni, old-school, industrial, sa apstraktnim ritmičnim strukturama ili eksperimentalni po pitanju izvora zvuka, tj. buke.. no sve to na jedan novi način koji ću moći definirati tek negdje oko sljedećeg albuma, kad ovaj sjedne kako bi trebalo.
Da ne bi došlo do zabune, album nije kopija starih stvari, samo kompletniji, bez nejasnoća za one upoznate sa tim zvukom, sa svakom sekundom ispunjenom stotinama Autechre audio potpisa.
Nisam jedini koji misli da album zvuči bolje i svježije od ičega na globalnoj sceni elektronske glazbe ovog trenutka, čast jednoj do dvije iznimke u periodu 2005. godine do sada. Produkcija je besprijekorna, stvari su spojene u jednu univerzalnu cjelinu, album zvuči novo i vratio je Autechre kao najveću tematiku 2008. godine u krugovima alternativne elektronike. Zanimljivo je, da je u mom slučaju tek nakon površnog upoznavanja ovog albuma, prošli, Untilted, uspio sjesti na svoje mjesto.

Ostatak